AZBEST (grč. ἄσβεστος »neugasiv, neizgoriv«). Vlaknata, vunasta, pamučasta vrsta minerala amfibola i serpentina. Prema tome dvije su vrste a., amfibolski i serpentinski. Serpentinski je sastavljen od dugih vlakanaca, koja, skupljena u guste mase, pokazuju svilasti sjaj. Vlakanca su tanka kao svila ili pamuk, zelenkasta ili bijela. Može se raščehati u vunaste mase. Vlakanca su savitljiva. Nalazi se po pukotinama gusta serpentina. Isto je tako sastavljen i amfibolski azbest od finih vlakanaca. Gdje su vlakanca vanredno fina, zovu amfibolski a. amijantom (grč. ἀμίαυτος »neokaljan«). I on je bijel ili zelenkast. Neke su vrste amfibolskoga azbesta modrušaste boje, i to one, koje pripadaju vrsti amfibola glaukofana. Takvih ima kod nas u Bosni kod Halilovaca u kraju Krupe. Amfibolski a. nalazimo u amfibolskom stijenju, u milovkinim škriljavcima, kloritu i u zrnastim vapnenjacima. Zbog nekih njegovih fizičkih osobina, zbog savitljivosti njegovih vlakanaca, koja se daju plesti i presti, zbog njegove postojanosti u vatri već su ga u staro doba upotrebljavali. Tako je na pr. u zlatnoj svjetiljci boginje Atene bio stijenj načinjen od azbesta. Stari su Rimljani zamatali mrtvace u azbestne ovoje, da se pri spaljivanju mrtvaca ne bi rasuo pepeo i tako se izmiješao s pepelom drveta. Poznato je, da je Karlo V. imao stolnjak od azbesta, koji je, da razveseli goste, poslije gozbe bacao u vatru, pa bi ga tada izvadio iz vatre. Vrlo se mnogo upotrebljava i danas, pa je veoma tražen mineralni materijal. Upotrebljava se na pr. za priređivanje plinskih (Auerovih) mrežica, za neizgorive tkanine, koje služe tamo, gdje treba zaštite od vatre ili od električne struje. Od njega priređuju i kazališne zavjese kao zaštitu od požara. Mnogo se upotrebljava u kemijskim laboratorijima, u kemijskoj i strojevnoj industriji, u građevinarstvu, a služi kao materijal za filtere (cjedila). Od njega se priređuje bakreni, platinski i paladijski azbest, koji služi kod nekih kemijskih analiza. Njime prevlače željezne posude, u kojima prevoze dušičnu kiselinu, tako da željezo oblože azbestnom ljepenkom, koja je postala nepropustiva za kiselinu, jer je natopljena parafinom, stearinom ili voskom. Služi u tvornicama šećera za lijevke, kroz koje istiskuju prerađevinu šećerne repe, a onda i kod visokih peći, gdje se treba zaštititi od visoke temperature. Trebaju ga i u vinarstvu, gdje služi za filtriranje. U električnoj industriji služi kod gradnje dinamo-strojeva kao izolator. U tehnici parnih strojeva upotrebljavaju ga za zaštitu kotlova od velike vrućine, tako da kotlove oblažu azbestom. Ovim nisu nikako navedene sve vrste upotrebe azbesta.

Serpentinskog ili hrizotilskog azbesta ima na pr. u Ozren-planini u serpentinu kod Petrova Sela, pa po serpentinu kod Lojana u Skopskoj Crnoj Gori, u okolici Skoplja kod Pustenika, u okolini Kosovske Mitrovice kod Žabara i na dosta drugih mjesta.