ATOMIZAM, nazor, da se bića sastoje od atoma, koji su vječni, nestvoreni i neuništivi, odvijeka u gibanju, u biti jednostavni i zbog toga nedjeljivi i nepromjenljivi, a razlikuju se međusobno samo oblikom, veličinom, poretkom i položajem. Sve stvari i njihove promjene nastaju samo sastavljanjem i rastavljanjem atoma. Atomi su posljednji principi tjelesa. Njihovim spajanjem ne može nikada nastati biće jedno po sebi, niti se oni mogu razdijeliti u više bića. To je t. zv. filozofijski ili metafizički atomizam. A kako on priznaje samo jedno, materijalno biće, i sve zbivanje, pa i duševno, tumači samo pomoću gibanja materijalnih atoma, zove se materijalistički atomizam. Začetnici su mu Leukip i Demokrit. Temelj je toga atomizma eleatski pojam bića.

Prirodnoznanstveni atomizam, koji se bitno razlikuje od filozofijskoga, tumači kemijske spojeve i njihove vlastitosti pomoću atoma kao bližih principa, ne ulazeći u pitanje, da li su sami atomi, promatrani s metafizičkoga gledišta, bitno jednostavni ili sastavljeni. Metafizički problem o biću pušta prirodnoznanstveni atomizam po strani. Prirodnoznanstveni atomizam ima korijen u stehiometričkim zakonima, a uveo ga je u kemiju J. Dalton, uzevši temeljnu ideju iz filozofijskog atomizma. Ovaj atomizam, ako izuzmemo njegovu metafizičku podlogu, biva sve vjerojatniji, što više upoznajemo strukturu materije.

Iz primitivnog filozofijskog atomizma razvili su se različiti atomistički sustavi, koje možemo podijeliti u troje: mehanistički atomizam, čisti dinamizam, dinamički atomizam. Ovi sustavi slažu se u tom, što uče, da postanak i raspadanje spoja nije rađanje i propadanje u pravom smislu, nego samo udruživanje i rastavljanje atoma, t. j. bića bitno jednostavnih i supstancijalno nepromjenljivih.

Mehanistički atomizam pridaje atomima, koje smatra protežnim bićima, samo odbojne sile, koje djeluju kod međusobnog sudara atoma.

Čisti ili realistički dinamizam naučavao je prvi R. J. Bošković (Theoria phil. naturalis, 1758). Po njegovu su mišljenju tjelesa agregati jednostavnih bića, koja su u prostoru realno jedna od drugih udaljena; ta pojedinačna bića djeluju međusobno u udaljenost (actio in distans) po jedinom zakonu, koji veli: u najmanjim razmacima je ova sila odbojna, porastom razmaka pada sve do ništice; ponovno porastom razmaka postaje ova sila privlačna, i ona se ponajprije u većem razmaku povećava, zatim umanjuje i prolazeći kroz vrijednost ništice ponovno postaje odbojna; i tako nekoliko puta naizmjence, ali konačno u većim razmacima ostaje privlačna prema Newtonovu zakonu.

I Kant naučava realistički dinamizam (Monadologia physica, 1756). On uči, da se tjelesa sastoje od monada; da je nesamo svaka monada u prostoru, nego da ga i ispunjuje, a da ipak ostaje jednostavna; ona ne određuje prostora, na kojem se nalazi, množinom supstancijalnih dijelova, nego sferom djelovanja, kojom odbija od daljnjeg približavanja izvanjske monade; tijelo ne bi imalo određeni obujam po samoj sili neproničnosti, kad ne bi imalo u sebi i privlačnu silu, a te dvije sile zajedno određuju granice tijela.

Dinamički atomizam uzima uz protežne atome raznovrsne sile, a ne samo one, koje odbojno djeluju kod međusobnog sudara atoma. Po mišljenju nekih pristaša ovoga sustava, atomi elemenata mogu biti specifično različiti, dok drugi tu razliku ili ne priznaju ili o njoj uopće ne govore. Unutarnje akcidentalne promjene u atomima neki dopuštaju, a drugi ih niječu.

Jednotu naravnoga tijela kao i mogućnost pravih unutarnjih promjena, bilo akcidentalnih bilo supstancijalnih, ne može prirodnoznanstveni atomizam protumačiti, doklegod se oslanja na eleatski pojam bića. Zamijeni li se taj pojam aristotelsko-tomističkim pojmom bića, dobivamo novu atomističku teoriju, koja može bez unutarnjega protuslovlja protumačiti i jednotu prirodnoga tijela i sve akcidentalne i supstancijalne promjene. Ta nova teorija počiva na ovim načelima: 1. tjelesa se mogu fizički dijeliti samo do određene granice; 2. moguća je heterogenost u kontinuumu i kod anorganskih tjelesa; 3. forme elemenata nalaze se virtualno u kemijskim spojevima. Ta se teorija zove tomistička atomska teorija.