ARTERIOSKLEROZA (arteriosclerosis), bolji je naziv: ateroskleroza (atherosclerosis, Marchand), jer sadrži oba bitna momenta promjene (grč. athere »kaša, omekšanje« i skleros »tvrd«). Stoji na granici fizioloških i patoloških pojava. Radi se o promjenama arterija, kojih početke nalazimo već u najranijoj dječjoj dobi, a pojačavaju se usporedo sa starenjem, te se radi toga i pomišlja, da je a. znak istrošenja arterija. Protiv toga shvaćanja govore slučajevi, koji usprkos relativne mladosti organizma pokazuju teške promjene arterija u smislu ateroskleroze sa znatnim posljedicama za organizam. U početku bolesti vide se na unutrašnjoj strani arterije (na intimi) veći ili manji broj žućkastih pjegica i čvorića, a uz ove neznatna bjelkasta odebljanja. U kasnijim stadijima se žute pjege i bjelkasta odebljanja povećavaju, bivaju mnogobrojnija i gušće posuta po intimi. Odebljanja oduzimaju potrebni elasticitet arterije i smanjuju joj kalibar, radi čega propušta manje krvi nego prije. U još težim slučajevima, na mjestima žućkastih pjega, stijenka se razmekša, mekane mase otpadnu pa nastanu udubljenja; bjelkasta odebljanja postanu još grublja, a u stijenku se arterije odlaže vapno. Tako promijenjena manja arterija daje pod opipom osjećaj guščjeg pera. Kao početak ateroskleroze mikroskopski se opaža odlaganje finih kapljica lipoida (mastima slične tvari) u unutrašnji dio stijenke arterije. To je ono, što se običnim okom vidi kao žuta pjega. Kapljice se kasnije slijevaju u veća žarišta. Na odlaganje lipoida reagira stijenka arterije umnožavanjem veziva i elastičnih vlakanaca. Običnim okom to vidimo kao bjelkasta odebljanja. Bujanje veziva može seshvatiti kao pokušaj učvršćivanja stijenke. Masna žarišta se povećavaju propadanjem i razmnožavanjem okoline te nastaju t. zv. ateromatozna žarišta. Iznad tih žarišta je stijenka obično jako stanjena i može se raskinuti. U tom slučaju se mekani sadržaj isprazni, a preostanu duboka udubljenja na intimi (uzure). Odlaganje vapna počinje katkad vrlo rano. Ono se odlaže u intimu i u mišićni sloj. U mišićni sloj se u kasnijim stadijima također talože lipoidi te dolazi do njegova razmekšanja. Ovako promijenjene arterije ne mogu udovoljavati zadaći održavanja normalne cirkulacije. Njihova stijenka postane neotporna, sklona kidanju i izbočenju, a količina krvi, koju propuštaju, jako je smanjena, ili cirkulacija uopće prestane. U slučaju kidanja arterija nastupaju krvarenja, koja mogu biti u mozgu sudbonosna za život. Prestanak ili smanjenje cirkulacije izaziva oštećenje organa radi poremećene prehrane. Ako prestane struja krvi u srčanim arterijama, nastupa trenutna smrt. Sve arterije mogu pokazivati promjene u smislu ateroskleroze. Najčešće ih nalazimo na aorti. Katkada obolijevaju sve arterije istovremeno (generalizirana a.), a katkada samo jedna. Uzroci ateroskleroze jamačno nisu jedinstveni. O njima nam najbolje govore eksperimenti za istraživanje uzroka ove bolesti. Te eksperimente dijelimo u funkcionalne (mehaničke), toksične i alimentarne (alimentum lat. »hrana«). Tako se ustanovilo, da u jače upotrebljavanim ekstremitetima arterije pokazuju jači stupanj ateroskleroze, što je u vezi s mehaničkim učinkom krvnog tlaka. Pa i kod čovjeka možemo naići na jači stupanj ateroskleroze na mjestima jačeg udaranja krvi. Pokušavali su povisiti krvni tlak adrenalinom, ali dobivene slike nisu istovetne ljudskoj aterosklerozi, jer je došlo do nekroza u mediju. Od toksičnih sredstava gotovo su sva prokušana, ali su uspjesi bili uvijek nesigurni. Dugo je trebalo, dok se dobila u eksperimentu prva slika, koja bi po svemu odgovarala ljudskoj aterosklerozi. To je pošlo za rukom kod kunića davanjem holesterina u hranu. S. S.
Generalizirana arterioskleroza je rijetka, a redovno nalazimo jače razvijen arteriosklerotički proces samo u nekim područjima. Oni organi, u kojima je arterioskleroza jače razvijena, stradavaju zbog slabe ishrane i atrofiraju prije vremena.
Funkcija arterija može biti zbog arterioskleroze poremećena u raznim stepenima. Arterije postaju tvrde (rigidne) i gube svoj elasticitet. Neke od njih se zbog procesa šire i produžuju, naročito velike arterije, dok manje, naročito arteriole, zbog bujanja intime naginju suženju, a mogu i postati neprohodne (endarteriitis obliterans). Produžena srednje velika arterija postaje vijugava. Sklerotične arterije su naročito osjetljive na različite podražaje te se vrlo lako sužuju i na one podražaje, koji normalno šire arterije, što zovemo paradoksnom reakcijom arterija. Tako na pr. ako metnemo ruku u toplu vodu, ruka pocrveni, jer se normalne arterije prošire, dok se sklerotične mogu tako suziti, da ruka poblijedi. Ove abnormalne reakcije uvelike oteščavaju normalnu ishranu tkiva.
U razvitku arterioskleroze je svakako najvažniji hereditet. Istodobno se mogu naći u porodicama s jače razvijenom arteriosklerozom i znakovi drugih konstitucionalnih bolesti: dijabetes, esencijalna hipertonija, urična dijateza, pretilost i t. d. I neki vanjski uzroci djeluju na brži razvitak arterioskleroze. Tako na pr. nastaje skleroza arterija ruku kod manuelnih radnika, a kod intelektualaca se može razviti pretežito skleroza moždanih arterija. Čini se, da kod postanka i naglog razvitka arterioskleroze nešto odlučuje i pojačana sekrecija adrenalina i povišenje holesterina u krvi.
Od otrova naročito nikotin i olovo pogoduju razvitku arterioskleroze u nekim područjima, i to nikotin u žilama srca i u arterijama nogu, a olovo u crijevnim i bubrežnim arterijama.
Prema tome u kojem je području arterioskleroza jače razvijena, nalazimo i različite simptome, koji nam omogućuju kliničku dijagnozu.
Najčešće je arterioskleroza jačega stepena lokalizirana u aorti, te govorimo o ateromatozi aorte. Subjektivne tegobe su različite. Neki bolesnici godinama nemaju nikakvih smetnja, dok drugi osjećaju razne tegobe ispod grudne kosti. U početku je to samo mukli pritisak, kao neko stezanje i paljenje naročito kod rada. Tek u izuzetnim slučajevima mogu postojati prave aortalgije. Ateromatoza aorte može biti kombinirana sa sklerozom arterija srca ili insuficijencijom aortičnih zalistaka, te tada nalazimo i znakove tih bolesti. Produljenje aorte možemo ustanoviti pipanjem u jamici iznad grudne kosti, a zbog istog razloga pipamo u natključnim jamama izrazitu pulsaciju arterija supklavija. Iktus je na normalnom mjestu i nešto jači nego obično, jer postoji koncentrična hipertrofija mišića srca, da nadomjesti gubitak elasticiteta aorte. Hipertrofija je još jače izražena, ako je veći dio arterija, a naročito arteriola, sklerotičan, jer se tada povisuje tlak krvi. Koliko ostaje ateromatoza izolirana na aorti, ne nastaje povišenje tlaka krvi. Drugi ton nad aortom je naglašen, a često čujemo i metalični prizvuk. Osim toga može postojati i sistolični šum nad aortičnim ušćem i bez suženja. Taj šum nastaje zbog pojačana strujanja krvi iz hipertrofične klijetke u proširenu neelastičnu aortu. U periferiji pipamo pulsus celes. Takav puls nastaje i bez insuficijencije aortičnih zalistaka, jer aorta zbog gubitka elasticiteta ne funkcionira više kao stabilizator tlaka krvi, te tlak u sistoli brže raste, a u dijastoli brže pada.
Rentgenološki vidimo, da je sjena aorte jako saturirana i produljena, a kasnije proširena. Luk aorte se nalazi u visini sterno – klavikularnog zgloba i izbočen je nalijevo u obliku t. zv. aortičnog dugmeta. Čestoput vidimo na aortičnom dugmetu ovapnjenja u obliku srpa. Silazna aorta postaje vidljiva. Srce je koncentrički hipertrofično u različitoj mjeri i poprečno položeno.
Perifernu arteriosklerozu možemo Iako ustanoviti palpacijom na pr. na radijalnoj, brahijalnoj i temporalnoj arteriji, jer je stijenka arterija odebljala i tvrda, a može se lateralno pomicati. Stijenku sklerotične, kao i onu hipertrofične arterije, možemo periferno pipati i onda, kad prekinemo pritiskom krvnu struju iznad mjesta, na kojem pipamo puls. Katkad se u kasnijem stadiju arterioskleroze pipaju u stijenci arterije i pojedina ovapnjenja, te imamo utisak kao da pipamo guščji grkljan. Zbog produljenja postaju arterije vijugave, što je naročito izraženo na brahijalnoj arteriji. Kod takve produljene savinute arterije je pulsacija izražena samo na konveksitetima. Periferna arterioskleroza ne mora uzrokovati nikakvih subjektivnih ni objektivnih smetnja, a može postojati posve samostalno, te prema njoj ne možemo izvesti nikakvih zaključaka o sklerozi arterija unutarnjih organa. Pogotovo ne mora izgled temporalne arterije imati nikakvo loše prognostično značenje. Za bolesnika je opasna skleroza centralnih žila (koronarnih, cerebralnih i bubrežnih arterija). Niti sekundarni porast tlaka krvi, koji se katkad razvija kod starijih arteriosklerotičara, ne mora uzrokovati nikakvih naročitih subjektivnih simptoma. Takve slučajeve nazivamo benigna senilna hipertonija, koja je karakterizirana povećanjem sistoličnog uz normalni dijastolični tlak. Prognoza je relativno dobra.
Arterioskleroza moždanih arterija očituje se subjektivno u umanjenoj sposobnosti duševne koncentracije i pamćenja te u lakim vrtoglavicama i nesvjesticama, naročito kod naglih promjena položaja tijela ili temperature ambijenta te kod jačeg duševnog i tjelesnog rada, jer je poremećena ispravna i brza opskrba mozga krvlju. U tim slučajevima možemo većinom i oftalmoskopom ustanoviti, da su i arterije mrežnice odebljale i vijugave.
Znakovi skleroze arterija srca očituju se sa sindromom slabog krvotoka u srčanim žilama, a skleroze bubrežnih arterija s kliničnom slikom skleroze bubrega.
Dysbasia intermittens arteriosclerotica (povremeno šepanje) nastaje u onim slučajevima, kad je arterioskleroza jače razvijena u stijenkama arterija nogu. Bolesnici s intermitentnim šepanjem osjete kod hodanja iznenada grčevite bolove u nogama, većinom samo na jednoj strani, moraju se zaustaviti i bol prestane čim bolesnik stane. Taj grč nastaje katkad naročito onda, kad se bolesnik digne iz postelje. Intermitentno šepanje se ponavlja nekoliko puta, a obično prestaje, kad se noga dovoljno razgiba.
Uzrok intermitentnog šepanja je slaba opskrba mišica krvlju. Normalno nastaje kod mišićnog rada reflektorno širenje arterija, dok je kod arterioskleroze i ova funkcija arterije poremećena te nastaje već spomenuti paradoksni refleks, naime suženje dotične arterije, te noga postaje bljeđa i hladnija od druge.
Arteriosklerotični procesi nogu, koji se javljaju intermitentnim šepanjem, obično ne svršavaju s gangrenom, valjda zbog pravodobnog čuvanja nogu i liječenja.
Dyspragia intermittens arteriosclerotica abdominalis nastaje u onim slučajevima, kad je arterioskleroza razvijena pretežito u trbušnim žilama, a očituje se napadajima jakih bolova u trbuhu i nadutošću, naročito za vrijeme probave. Dijagnoza nije laka, jer se ti simptomi mogu zamijeniti sa znakovima perforacije čira, nekroze gušterače te bubrežnih i jetrenih kolika. Na arteriosklerotičnu etiologiju treba pomisliti, ako postoje istodobno znakovi skleroze arterija gušterače i bubrega (povišeni šećer u krvi i simptomi skleroze bubrega).
Sclerosis arteriae pulmonalis. Razvitku jače izražene skleroze plućne arterije pogoduje trajniji zastoj krvi u plućima, kao na pr. kod mitralnih griješaka, naročito kod mitralne stenoze, zatim kod emfizema i kifoskolioze. Bolesnici sa sklerozom plućne arterije su jače cijanotični, nego što bi odgovaralo stadiju njihove dekompenzacije.
Terapija arterioskleroze. Kod onih slučajeva, gdje postoji jače razvijen arteriosklerotički proces, treba zabraniti svaki duševni i tjelesni jači napor. Dijeta treba biti lako-vegetabilna, a meso dajemo u ograničenim količinama. Osobito treba ograničiti hranu s više holesterina (jaja, mozak i ostali unutarnji organi). Naročito se preporučuje mršava, bijela riba. Oštre začine treba zabraniti, a alkohol, kavu, čaj i sol ograničiti. Uza sva ta ograničenja treba paziti, da bolesnici dobivaju dovoljno kalorija, da ne bi mršavili zbog pretjerane dijete. Napose treba paziti, da je stolica redovita i lagana. Pušenje treba također ograničiti, a potpuno zabraniti u slučajevima, gdje postoje koronarne smetnje ili intermitentno šepanje. Od medikamenata dajemo sva sredstva za širenje krvnih žila, zatim preparate joda, a u zadnje vrijeme i neke hormone. Sve arteriosklerotičke komplikacije trebaju specifično liječenje. I. Bt.
A. kod domaćih životinja, otvrdnuće, ovapnjenje žila kucavica, manjeg je značenja nego kod čovjeka. Javlja se češće kod konja i goveda (biljojeda) nego kod mesojeda (pasa). Čini se, da se u aorti konja, i to u početnom dijelu, javlja više kao posljedica jake oscilacije krvnog pritiska nego na temelju masne degeneracije, kao na pr. kod čovjeka. Lj. J.