ARLEKIN (tal. arlecchino) je naziv posebnog smiješnog tipa ili maske u staroj talijanskoj komediji komičara po zanatu, commedia dell’ arte, kao što su i Burattino, Pantalone, Pulcinella, Zani i dr. Čini se, da naziv potječe od nekog talijanskog glumca, koji se negdje pri kraju 16. st. odlikovao u Francuskoj pod imenom Hellequin ili Harlequin. U 18. st. skupa s talijanskom komedijom upoznali su arlekina na mnogim teatrima Evrope, od Engleske i Španjolske do Rusije. Sviđa se i velikim dramaticima, kao što su Molière, Marivaux, Goldoni, Goethe i Lessing. Obično nosi kockasto išarano odijelo, sivi šešir, crnu polumasku i štap. Najprije je prost šaljivčina, lakrdijaš, izješa, lijenčina i cinik, koji u Francuskoj za Mazarina postaje fin i duhovit. U njemačkoj se komediji zove Hanswurst, a u našim starim komedijama arlekin. Pjeva i pleše i vješt je akrobat. S promjenom ukusa malo pomalo izumire taj već otrcani komični tip, i u 19. st. nestaje ga s dasaka, dok njegovo ime dobiva prezirno značenje kao i ime bajaca (pagliaccio). Živi još samo u marionetskom kazalištu.

LIT.: O. Driesen, Der Ursprung des Harlekins, Berlin 1904; B. Croce, Saggi sulla letteratura italiana del Seicento, II. izd., Bari 1922; P. Kolendić, Pulcinella u Kanavelovićevim komedijama, Novo Doba, VIII., Split 1925, br. 87; C. Mic, La »Commedia dell’ arte« ou le theâtre des commédiens italiens des XVI, XVII et XVIII siècles, Pariz 1927; M. Apollonio, Storia della Commedia dell’Arte, Rim—Milan 1930; Id., Sforia del teatro italiano, II., Firenca 1940.