ARHIGONIJA (grč. arche »početak«, gone »rađanje«), abiogeneza, vjerovanje u spontani postanak bića iz nežive tvari.

Sigurno je, da od današnjih bića ne može na ovaj način postati ni jedno. Omne vivum e vivo, sve živo potječe od živog, od roditelja, pa je arhigoniji suprotna tokogonija (grč. tokos »rođenje«).

Nekada su mislili, da mnoge životinje postaju na spontani način iz nežive tvari. Aristotelu su ribe postajale iz mulja, i isto tako i školjke, crvi i kukci; drugi kukci su nastajali iz drva, crijevni nametnici od sadržaja crijeva i t. d. Sve to, što je danas besmislica, trebalo je mučno obarati još polovinom 17. st. (F. Redi 1648 i J. Swammerdam 1669). Da nametnički crvi, trakavice i njihove ikrice ne nastaju u crijevima i mišićima od trulenja, morali su dokazivati još polovinom prošlog stoljeća von Siebold i Leuckart. L. Pasteur je konačno 1895 dokazao, da i najmanja i najniža bića, praživi i bakterije, ne mogu nastati arhigonijom, nego da bezuvjetno potječu od istovrsnih bića.

Mogućnost arhigonije današnjih bića je time odmaknuta u nepoznatu prošlost, a da na taj način mogu i danas postati neka druga, nova bića, nije još uspjelo pokazati unatoč mnogih pokusa.