ARGENTINA, južnoamerička republika.
Smještaj i veličina. Prostire se između 22° i 55° južne širine zapremajući površinu od 2,789.462 km2. Preko njezine granice na istoku su republike Uruguay i Brazilija, na sjeveru Paraguay i Bolivija i na zapadu Chile. Na istoku graniči s Atlantskim oceanom, na zapadu s bilom Anda i na sjeveroistoku s Brazilskim visočjem, dok joj je granica prema sjeveru većinom uz rijeku Pilcomayo, a na sjeverozapadu uz istočni lanac Anda u Boliviji. Dužina A. u smjeru S—J iznosi 3450 km. Atlantska obala (bez obale La Plate) je duga 2570 km. Zemlja se dijeli u dvije podjednake polovice, primorsku uz Atlantski ocean i kontinentalnu polovicu u unutrašnjosti prema Andama.
Građa i reljef. U geologijskom i morfologijskom pogledu dijeli se zemlja u više prirodnih jedinica. Od J prema S uz Ande su ove krajine: visočje i ravnica Patagonije, nizina Pampa s nekoliko masiva, koji se nazivaju Sierra, Brazilsko visočje i južni dio Gran Chaca.
Argentinski dio Anda dug je od prilike 3315 km. Ispresijecan je uzdužnim i poprečnim tektonskim dolinama, pukotinama i stršenicima. Argentinske su Ande uglavnom mlađe nabrano gorje tercijarne starosti. Stariji su se sedimenti i eruptivno kamenje ispeli vrlo visoko prodirući prema istoku kroz mlađe sedimente, tako da se tlo u tom području još nije posve smirilo, kako dokazuju vrlo česti potresi i vulkanske provale. Od najjužnijega dijela do 28° južne širine tvore Ande jedinstveno zatvoreno gorje s jednim glavnim gorskim bilom, a onda se od prilike u širini Mendoze počinju rasplitati tvoreći dva gorska lanca, koji se prema sjeveru razmiču sve više zatvarajući visoravan Punu, visoku 3500 m. Od vrhunca najpoznatiji je Aconcagua, visok 7040 m, najviši ispon čitave Amerike. Čini se, da nije vulkan, kako se prije mislilo, nego se sastoji od starijeg eruptivnog kamenja. Vulkanskih vrhunaca ima više na jugu, gdje su Ande mnogo niže. Snježna granica zavisi od geogr. širine i oblika tla. Ona se nalazi oko 30° južne širine na visini od 4900 m, oko 32°—33° na 4200 m, a odatle se prema jugu spušta vrlo brzo, pa je na 37° južne širine već na 1800—2100 m, a južno od 40° i na 1500—1600 m nad morem. Od prijevoja preko Anda u Chile najpoznatiji je Cumbre (Uspallata) u visini od 3760 m. Pod njim prolazi željeznica u tunelu, koji je 3200 m nad morem.
Utjecajem suhe klime u tom dijelu Anda stvorile su se na sjeveru, specijalno na visočju Pune, od manjih i većih rijeka slane močvare, u kojima ima vrlo mnogo kuhinjske soli, a u okolici i soli borne kiseline. Na mnogim mjestima argentinskih Anda nastaje također utjecajem sunca »pokajnički snijeg« (Nieve penitente, Büsserschnee), naročito između 2750—5000 m apsolutne visine.
Područje Patagonije proteže se od Anda prema istoku do Atlantskog oceana, a na sjever dopire nešto sjevernije od rijeke Colorada. To je pločasta krajina, građena od mlađih tercijarnih slojeva, djelomice suhozemnih a djelomice morskih, mjestimice zastrtih bazaltnim pokrovima. Prostrane terase, koje se od oceana prema Andama ispinju jedna nad drugu, stvorile su stepenastu krajinu, ispresijecanu duboko urezanim riječnim dolinama okomitih pristranaka. Cijela površina te krajine pokrita je riječnim nanosima, koji potječu iz ledenog doba, a ne starim morenama, kako se prije mislilo. Riječne doline su mlađeg podrijetla, ali su ih ledenici u vrijeme zadnjeg ledenog doba preobrazili. Rijeke izviru u Andama, pa teku prema istoku odnosno jugoistoku. Kratkog su toka, jer se kontinent prema jugu suzuje. Najdulja je Rio Colorado. Na podanku Anda nalazi se niz jezera, od kojih je najpoznatije, ali ne i najveće, Nahuel-Huapi. Ova jezera po svom položaju mnogo sjećaju na velika jezera na južnom podanku Alpa, a nastala su svakako za vrijeme ledenog doba. U ravnici, koja se spušta prema Atlantskom oceanu, ima nekoliko plitkih, često slanih stepskih jezera, u kojima se rijeke gube.
Područje Pampa nalazi se između Patagonijskog plošnjaka na jugu i Gran Chaca na sjeveru pružajući se od Anda do ogranaka Brazilskog visočja na istoku i Atlantskog oceana na jugoistoku. Iz ravnice Pampa, koja je pretežito građena od suhozemnih naslaga, pa se može uporediti s Aralokaspijskom nizinom u Aziji, ispinju se prema zapadu Sierra Famatina 6390 m, Sierra de Aconquija pa Sierra de Cordoba 2350 m, a prema jugoistoku između Buenos Airesa i Bahia Blanca su Sierra Tandil i Sierra Ventana. Ovi su masivi djelomice nabrani a djelomice izdignuti stršenici, kojih je građa vrlo slična i srodna građi Brazilskog visočja. U istočnom dijelu prevladava ilovača i prapor kvarternog podrijetla. Naslage Pampa nisu, kako se na prvi pogled čini, posve horizontalne, nego se spuštaju prema zapadu, pa se na njihovu zapadnom rubu nalaze slane močvare i slana jezera, u kojima se gube rijeke, što dolaze iz Anda.
Područje Gran Chaca proteže se sjeverno od argentinskih Pampa preko rijeke Pilcomayo u Boliviji. Južna mu je granica Rio Salado, dok mu istočnim rubom protječu rijeke Paraná i Paraguay. To je visoravan (u jeziku Quechua Indijanaca Gran Chaco znači velika livada ili veliki plošnjak), kojoj je prosječna visina između 100—300 m. Kraj južno od rijeke Bermejo, Chaco Austral, vrlo je močvaran, dok je Chaco Central, sjeverno od rijeke Bermejo, suh.
Prema istoku graniči s Gran Chacom argentinsko međurječje, koje se proteže između rijeka Paraná i Uruguay. To je brežuljasta krajina, građom vrlo slična Brazilskom visočju, pokrita recentnim aluvijalnim nanosima.
Vode. Ande su uglavnom razvođe Južne Amerike. Ono se pruža od sjevera prema jugu, pa argentinske rijeke, koje izviru u Andama, teku ili prema istoku ili prema jugoistoku. U sjeverozapadnim suhim krajevima presahnu mnoge rijeke već u gornjem odnosno srednjem toku, tako da samo neke utječu u rijeku Paranu ili u Atlantski ocean. Osim rijeka s estuarijem, kao što su La Plata i Uruguay, ima i drugih, kao što su Pilcomayo, Bermejo, Salado, Colorado, Negro, Chubut, Deseado, Chico, Sta Cruz i Gallegos. Izuzevši jezera po Andama i slana jezera na sjeverozapadu Pampa, ima vrlo malo jezera. Na podanku Anda, djelomično na području republike Chile, nalaze se Argentino, Viedina, Buenos Aires, Nahuel-Huapi.
Podneblje. Konfiguracija tla, geografska širina i blizina mora uglavnom uvjetuju klimu A. Dok su temperature na Ognjenoj zemlji i u Patagoniji dosta niske, Gran Chaco i argentinsko međurječje približuje se klimi tropa. Općenito uzevši klima je prema zapadu i jugu ekstremnija. Isto su tako znatne razlike i u količini padalina. Klima Patagonije općenito je opora, ali zdrava. U unutrašnjosti je kontinentalnog karaktera. Već na obali je godišnja amplituda 14°—16°, pa što je koje mjesto udaljenije od obale, amplituda temperature mu je veća. Godišnja je množina padalina vrlo malena, pa u primorju južno od 40° juž. šir. iznosi od prilike 150—300 mm. Velike su površine zemlje u unutrašnjosti pustinjskog karaktera. Zimi vrlo često pada snijeg, dok kroz cijelu godinu duvaju jaki zapadni vjetrovi cijelom Patagonijom.
U području Pampa vlada umjerena klima kontinentalnog tipa s izrazitim amplitudama temperature, koje se od obale prema unutrašnjosti povećavaju. Prosječno padne godišnje na sjeveru 600—800 mm padalina, a na jugu 400—600 mm, i to više ljeti nego zimi. Vrući i vlažni sjeverni vjetrovi izmjenjuju se često s hladnim južnim i jugozapadnim vjetrovima, koji se često iznenada pretvore u vrlo jake i olujne »pamperos« duvajući često sve do mora. Na zapadnom rubu Pampa, na Podanku Anda, klima je vrlo suha. Mendoza ima prosječno godišnje 190 mm, a San Juan 65 mm padalina. Rijetke kiše u obliku proloma oblaka načine mnogo štete, jer suha korita rijeka snažno nabujaju i za nekoliko sati poplave cijeli kraj. Kontinentalitet ove krajine očituje se specijalno u relativno dosta velikim godišnjim amplitudama temperature; tako na pr. ima San Juan godišnju amplitudu od 17.4°, a Mendoza od 15.6°. Vrući lokalni vjetrovi »zondas« pojačavaju vrućinu i onako već toplog ljeta. Gran Chaco, koliko pripada Argentini, ima više suptropsku klimu. Ljeti dosiže dnevni maksimum u prosincu i siječnju 43° u sjeni, pa poradi relativno znatno nižih temperatura zimi ne možemo to područje ubrojiti u tropsko. Množina padalina opada od sjeveroistoka prema jugozapadu, pa u najjužnijim krajevima već vlada oskudica vode. U argentinskom međurječju vlada također suptropska klima sa znatnom množinom padalina.
Biljni svijet možemo po Lorentzu razdijeliti u nekoliko biljnih formacija. Antarktička ili visokogorska proteže se u masivu Aconcague do 3000 m, a na Ognjenoj zemlji do 1000 m; dopire na sjever do 39° juž. geogr. širine. Karakteristične su u toj formaciji bukove šume, dok su vjetru izloženi pristranci obrasli grmljem. Patagonska formacija sastavljena je od trnovitih grmova i busenaste trave. U pampa-formaciji prevladavaju različne busenaste trave, dok drveća gotovo nema, tek mjestimice raste neka vrsta akacije i južnoameričke vrbe. U novije doba uspjeli su teškom mukom uzgojiti eukaliptus i jednu vrstu topole. Tlo je pokriveno praporom i vrlo je rodno, pa su pokrajine Buenos Aires, Santa Fé, veliki dio Cordobe i Gubernacion te Pampa Central najvažnija privredna zona. U krajevima, gdje pampa zapadno od meridijana Cordobe prelaze u »monte« — tu naime prestaje prapor, počinje teško ilovasto tlo – raste kvrgavo, trnovito grmlje prelazeći mjestimice u otvorenu stepu obraslu kaktejama i tvrdom kserofitnom travom. Prema sjeveru prelazi ova formacija u gustu suptropsku vlažnu šumu, koja se specijalno nalazi na istočnim prostrancima Sierra u visini do 2000—2200 m. Šuma je isprepletena povijušama i različitim epifitskim papratima. Ova formacija prevladava i u argentinskom međurječju. Puna-formacija proteže se specijalno u Puna visočju u Andama, a sastoji se od rijetkih busenastih trava i vrlo rijetkog grmlja. Chaco-formacija sastoji se od travnih stepa, u kojima raste po koji grm mimoze, i od rijetkih šuma quebracha.
Životinjski svijet. Svaka krajina u A. ima svoju faunu, koja se dakako ne može točno ograničiti, jer fauna pojedinih regija prelazi postepeno u druge. U pampama žive poludivlja stada goveda i konja, koja se tamo na ekstenzivan način uzgajaju. U argentinskim Andama živi lama i poludivlja vikunja, a u patagonskim Andama i u stepama Ognjene zemlje živi guanaco. U stepama su i pasanci. Od zvjeradi živi jaguar većinom u prašumama istočno od Anda oko velikih rijeka, dok je puma raširena po cijeloj A. sve do Ognjene zemlje odnosno Magellanova tijesna. Tu se skiće i jedna vrsta vuka »aguara« (Canis jubatus Desm), zatim lisica (Canis magellanus Gray), pampaski zec (Dolichotis patagonica Wogr). Od ptica su najpoznatiji kolibrići i papige te dvije vrste američkog noja, od kojih jedna živi u pampama, a druga manja po stepama Patagonije. Obilno je zastupan i svijet gmazova, vodozemaca i insekata, od kojih treba svakako istaknuti skakavca, koji živi u vlažno-vrućim nizinama Chaca, pa u velikim jatima zna opustošiti susjedne kulturne krajeve.
Mineralno blago. A. je bogata nekim rudama, koje se većinom vade u području Anda i Sierra na istočnom rubu Anda, tako da je rudarstvo dosta snažno razvijeno u sjeverozapadnim i zapadnim pokrajinama. Naročito se ističe Sierra Famatina s glavnim rudarskim područjem La Mejicana, gdje se najviše vadi bakarna rudača, u kojoj ima dosta velik postotak srebra i zlata. Rudnik leži na 4.600 m apsolutne visine, pa je žičanom željeznicom, koja je 35 km duga, spojen s talionicama u Chilecitu. U području Cotamarca vade se također bakrene rudače, dok je Sierra de Córdoba glasovita poradi volframa, srebra, olova i zlata. Osim toga se dobiva odanle i mramor. Bogat je metalima i dio Anda Rioja, gdje se vadi zlato, srebro, olovo, željezo, nikalj, kositer i antimon. Zlata ima nešto i u Ognjenoj zemlji. Patagonija je u novije vrijeme postala važna poradi petrolejskih izvora, koji su 1907 bili izbušeni na obali Atlantskog oceana kod Comodore Rivadovia. Tu se u dubini od 500—600 m nalaze izdašne količine petroleja.
Stanovništvo. Prema zadnjem popisu stanovništva ima A. 12,761.611 stan.; od toga urođenika bijele rase 8,570.000, mješanaca 320.000 i doseljenih stranaca bijele rase 2,670.000. Na 1 km2 dolaze 4 stanovnika. — Prevladava rimokatolička vjera. Od ukupnog broja otpada na sam glavni grad Buenos Aires 2,797.113 stan. Najbolje i najgušće je naseljeno područje oko La Plate, dok su sjeverozapadni, zapadni i jugozapadni krajevi vrlo slabo naseljeni. Prastanovnika Indijanaca ima još oko 30.000, i to u gorju zapada, Chacu, Patagoniji i Ognjenoj zemlji.
U Patagoniji žive još dva plemena Indijanaca, na sjeveru Pampa-Indijanci, a na jugu visoki Patagonci ili Tehueltchi, koji su u srodstvu s Araukancima. Od ovih ima danas još nekoliko stotina, a žive pod šatorima nomadski. Isto tako iščezavaju vrlo brzo i zadnji ostaci plemena Ona, koji žive u Ognjenoj zemlji. Moderno naseljivanje Patagonije vršilo se djelomice s pojedinih točaka na istočnoj obali Atlantskog oceana, djelomice iz čilske kolonije Punta Arenas na Magellanovim vratima, a djelomice i preko niskih andskih prijevoja iz južnog dijela srednjeg Chilea. U teritoriju Neuquen potječe stanovništvo većinom iz Chile.
Do preko polovice prošloga stoljeća bile su pampe naseljene gotovo sve do Buenos Airesa Pampas-Indijancima, koji su se kretali većinom po srednjem i zapadnom dijelu pampa, živeći od lova i razbojstva, pa su poradi toga postali vrlo neugodni susjedi stanovnicima u području La Plate. Vojnim ekspedicijama generala J. Roca 1879—1880 potisnuti su Indijanci na jug preko Rio Negra, gdje su se nakon toga i zadržali. Pampe su danas uglavnom naseljene evropskim doseljenicima, ponajviše Talijanima i Španjolcima.
U južnom dijelu argentinskoga Gran Chaca živi još nešto slobodnih indijanskih plemena, koja po jeziku pripadaju grupama Matako, Moskoi i Samuku, a zaposleni su kao radnici u »Jerbales«, kao i u industriji sladora i quebracha. U zavalju La Plata između rijeka Uruguay i Paraná žive miroljubivi Guayana i Tupi plemena, koja pripadaju stablu Guarana, a zaposleni su ponajviše po plantažama.
Osnovni sloj bijelaca u Argentini, kreoli (Criollos), potomci su prvih španjolskih osvajača iz 16. st. (Argentinos), koji su se miješali s urođeničkim ženama, tako da je indijanski karakter i danas u mnogim argentinskim pokrajinama dominantan među njima. Kasniji doseljenici iz Evrope miješali su se također s urođenicima pa i s kreolima, pa se njihovo potomstvo na sjeveru A. zove Cholo, a na jugu Chino. Od 1702 useljeni su u A. i afrički cinci kao robovi, koji su s bijelcima stvorili miješano potomstvo »mulate«, a s Indijancima »zambo«.
Pod utjecajem dosadašnjih prilika nije se u A. stvorila jedinstvena nacija, jer tome smetaju brojni doseljenici iz svih krajeva Evrope; preko ¼ svega stanovništva rođeno je izvan A. Useljuju se ponajviše Talijani i Španjolci, a u manjem broju Nijemci, Francuzi i Englezi pa Hrvati i Slovenci. Talijani i Španjolci su većinom manuelni radnici, a Englezi, Francuzi i Nijemci imaju intelektualna zvanja.
U starim argentinskim obiteljima još se uvijek odvija strogi kućni život, sapet strogim formama španjolskog kolonijalnog doba, a u većim gradovima teče život posve na evropski način. Opća naobrazba je vrlo slaba, jer su naselja vrlo udaljena i raštrkana, a onda i poradi toga, što su i doseljenici većinom analfabeti.
Ratarstvo je u početku kolonizacije bilo potpuno zanemareno, ali je u novije doba toliko uznapredovalo, da svojim proizvodima pokriva ne samo potrebe zemlje, nego znatne količine pretječu i za izvoz.
Više od 90% svih ratarskih produkata uspijeva na području od 540.000 km2, što iznosi jedva 20% cijele površine A., i dijeli se u područje zapadno do La Plate i na područje istočno od nje.
Područje zapadno od La Plate obuhvata najveći dio pokrajine Buenos Aires (270.000 km2), polovicu pokrajina Santa Fé i Cordobe (84.000 km2) i jednu četvrtinu Gubernacion La Pampa (30.000 km2), ukupno 430.000 km2.
Područje istočno od La Plate obuhvata cijelu pokrajinu Entre Rios (78.000 km2) i četvrtinu pokrajine Corrientes (22.000 km2), dakle ukupno 100.000 km2.
Zapadno područje pripada pampama, pa je poradi dovoljne količine padalina i debelog sloja prapora vrlo rodno. Nekad je taj kraj bio obrastao stepskom travom, po kojoj su prije evropske kolonizacije i za vrijeme njezinih početaka pasla poludivlja stada goveda, konja i magaraca. Tek u zadnjoj trećini 19. st., kad se je kolonizacija tih krajeva počela intenzivnije razvijati, diferencirali su se i tipovi kulturnog tla, tako da se danas pampe dijele u pet kulturnih produktivnih zona.
1. Sjeverna zona pšenice proteže se između Santa Fé i Rosaria na istoku i Cordobe na zapadu. Oko 20% cijele površine te zone zasijano je pšenicom, a nešto i lanom. Površina obrađenog tla iznosi oko 110.000 km2.
2. Zona kukuruza prislanja se na jugu i istoku zoni pšenice, a glavno joj je središte Rosario. 15% njezine površine zasijano je kukuruzom. Cjelokupna površina ove zone iznosi oko 50.000 km2.
3. Zona ekstenzivnog i intenzivnog stočarstva, u kojoj se ponajviše sije lucerna kao stočna krma, obuhvata sjeverozapadni dio pokrajine Buenos Aires i južni dio Cordobe. Cjelokupna površina iznosi 150.000 km2, a od toga je zasijano lucernom oko 15—25%.
4. Južna zona pšenice proteže se u unutrašnjosti pokrajine Bahia Blanca s ukupnom površinom od 30.000 km2.
5. Zona intenzivnog uzgajanja goveda obuhvata istočni dio pokrajine Buenos Aires južno do linije Sierra Tandil i Ventana.
Uz to je važan i krumpir, koji se sadi na površini od 140.000 ha ponajviše u pokrajini Buenos Aires, te se godišnje dobiva oko 690.000 t, a od toga se izvozi jedva jedna desetina.
Plantažno gospodarstvo obuhvata uglavnom sladornu trstiku, vinovu lozu, voće, pamuk, duhan, rižu i maté.
Sladorna trstika obrađuje se na sjeverozapadu u pokrajinama Tucumán i Jujuy umjetnim natapanjem. Produkcija sladora unapređuje se zaštitnim carinama. Godišnja maksimalna produkcija cijeni se na 365.000 t.
Vinova loza uspijeva ponajviše u pokrajini Mendoza i San Juan, ali je dosta raširena također po pampama i u pokrajini Entre Rios. 5% svega prihoda se izvozi, ali se uvozi vrlo mnogo evropskih vina. Voće uspijeva u tim istim pokrajinama (šljive, breskve, kajsije i dinje).
Produkcija pamuka još nije posve stabilizirana. Glavno je područje Gran Chaco (⅞ cijele površine), a onda Corrientes. Površina od 450.000 km2, koja se može upotrijebiti za kulturu pamuka, nije sva iskorištena.
Glavno područje za rižu i duhan je pokrajina Missiones, ali se obrađuje i u Tucumánu. Duhan se uvozi, jer ne podmiruje potrebe zemlje ni kvalitetom ni kvantitetom.
Maté se obrađuje u obliku plantaža u pokrajini Missiones, a nešto i u Gran Chacu. Produkcija naglo raste, pa joj je porast svake godine za 4000 t.
U suptropskoj regiji uspijevaju mandiok i banane, a u Andama koka (Crytroxlon coca Lam).
Šumarstvo. A. ima tek 12% površine pod šumom, a to iznosi od prilike 420.000 km2. Šuma ima važniju ulogu ponajviše u području Gran Chaca. Tamo naime rastu pojedince u većim razmacima, ali pravilno porazmještena stabla crvenog quebracha (Quebracho colorado), koja se u industriji upotrebljavaju u prvom redu za dobivanje tanina, a onda i za željezničke pragove. Izvoz tanina iznosi godišnje oko 200.000 t. Ako se nastavi dosadašnja sječa šuma quebracha u Gran Chacu, mogao bi se taj kraj za 30 godina potpuno iscrpsti, jer quebracho treba za svoj potpuni uzrast od prilike 100 godina. Šumâ u našem smislu ima na krajnjem sjeveroistoku u pokrajini Missiones i na krajnjem jugu u južnoj Patagoniji, gdje pada više kiše. U zadnje vrijeme počele su se s dobrim rezultatima pošumljivati pampe. Građevno drvo mora se uvoziti.
Stočarstvo je bilo dugo vremena glavna privredna grana. U početku kolonizacije stoka se gojila po »estancijama« pomoću »gaucha«. Španjolci su najprije uveli konje, a tek 1553 goveda, od kojih su potekla ona velika stada u pampama, gdje su se početkom 17. st. tako raširila. U to doba klala se stoka većinom radi koža za izvoz. Gojenje goveda prevladava danas u centralnim pokrajinama spomenute 2. i 5. privredne zone. Na početku je stoka morala podnositi sve klimatske nepogode, jer nije bilo staja, pa je radi toga u pojedinim godinama bilo dosta gubitaka. Kad su se počele graditi staje, bilo je olakšano i muzenje stoke i dobivanje različnih mliječnih produkata. G. 1937 bilo je već oko 400 muzilišta, 90 sirana i 30 uređaja za pravljenje maslaca. Produkcija maslaca iznosi godišnje prosječno oko 29 mil. kg, a sira oko 16 mil. kg. Potkraj prošlog stoljeća počela se iz Engleske uvoziti rasna stoka, koja u A. lijepo uspijeva. Danas ima goveda oko 34 mil. grla.
Ovce se goje u prvom redu na prostranom području južnih pampa, pa tu gajenje ovaca prevladava. Nadalje se ovce uvelike gaje u pokrajini Entre Rios i u suhim zapadnim krajevima sjeverozapadnih Sierra, a najviše u Patagoniji. Ovčarstvo se gaji racionalno na naučnoj osnovi u pampama, međurječju i Patagoniji, dok se na sjeverozapadu goje većinom već degenerirane španjolske »merinos«. Od 44 mil. grla, koliko ih danas u A. od prilike ima, traži se u prvom redu, da imaju dobro meso, makar im vuna bila grublja.
Konj se uzgaja kao i mazga po cijeloj zemlji, i to za jahanje i vučenje tereta. Mazga se više goji u sjeverozapadnim brdovitim krajevima, a konj u nizinama. Danas ima u A. oko 9 mil. konja i oko 600.000 mazgî. Koza je raširena po sjeverozapadnim brdovitim krajevima kod siromašnijih stanovnika, a ima ih oko 5 mil. grla.
Lama, koja se vrlo brzo množi, živi ponajviše po andskim krajevima.
Svinjarstvo u zadnje vrijeme zaostaje, pa danas broji oko 4 mil. grla.
Perad se goji ponajviše poradi jaja, od kojih se godišnje izveze u inozemstvo oko 18—20 mil. komada. Izvozi se također i meso peradi, ponajviše od fazana.
Ribarstvu se još uvijek posvećuje vrlo malo pažnje, iako ima dosta riba i u moru i po rijekama. Mnogo se lovi vidra poradi krzna, koje se izvozi, a nešto malo također i kitovi poradi ulja.
Industrija u A. prerađuje u prvom redu ratarske i stočarske produkte. Mlinarska industrija služila je do 1890 u prvom redu vlastitim domaćim potrebama, ali su se od te godine počeli ti produkti izvoziti ponajviše u Braziliju. Od 1905 počeo se izvoz mlinarskih produkata u Braziliju smanjivati, jer je i sama počela graditi velike mlinove. Danas A. izvozi produkte mlinarske industrije ponajviše u Evropu, od toga otpada na Veliku Britaniju 24.6%.
Druga po važnosti je industrija mesnih produkata. Isprva se prerađivala samo koža i mast, a kasnije i meso. Potkraj 18. st. izvozila je A. samo suho i usoljeno meso na Cubu i Brazil, a od 1898 izvozi i svježe meso. Prerađivanje mesa vrši se u tvornicama mesnih ekstrakta i u ledanama, gdje se meso ohlađuje dotle, dok se ne smrzne, pa se onda posebnim vagonima odnosno parobrodima izvozi. Najstarija od Liebigovih tvornica mesnog ekstrakta nalazi se doduše u republici Uruguay, ali su kasnije uređene i u argentinskim gradovima Colona i Santa Helena (pokrajina Entre Rios). Na velikim stočnim estancijama traje klanje stoke od siječnja do srpnja, gdje se dnevno također i preradi do 1000 komada. Danas je A. u toj industriji pretekla i Sjedinjene američke države.
Industrija ulja je usprkos jeftinim i odličnim sirovinama u teškom položaju. Industrija sladora tehnički se vrlo dobro razvila osobito na rubu Gran Chaca, pa se tvornice sladora nalaze ponajviše u sjeverozapadnim krajevima. Znatna je industrija žeste i tanina, koji se dobiva prerađivanjem quebracha. Uz to se dobro razvija i industrija kože, svijeća i sapuna. Metalurgija je dosta slaba, jer u zemlji nema mnogo ugljena ni željeza. Industrija papira, zatim kemijska i industrija električkih aparata je tek u postanku. Napredno je knjižarstvo i grafička industrija.
Trgovina i promet. Vanjska trgovina podliježe mnogim kolebanjima već prema množini i vrijednosti izvoznih predmeta, ali još uvijek prevladava izvoz nad uvozom, pa je veća nego u drugim južnoameričkim državama. G. 1937 iznosila je visina uvoza oko 1515 mil. pesosa, a visina izvoza oko 2310 mil. Od toga je najveći izvoz bio u Britansko carstvo (bez Canade) oko 642 mil. pesosa, u U. S. A. oko 292 mil., u Nizozemsku oko 194 mil., u Belgiju 202 mil., u Braziliju 132 mil. pesosa.
Glavni su izvozni produkti žitarica i lan u vrijednosti od 1411 mil. pesosa, brašno i ostali mlinarski produkti 40 mil., mliječni produkti 20 mil., meso 312 mil., šumarski produkti 45 mil., vuna 171 mil., koža 153 mil. i rudarski produkti 16 mil. pesosa.
Od uvoznih predmeta na prvom su mjestu različite životne namirnice u vrijednosti od 113 mil. pesosa, zatim duhan 12 mil., kaučuk 44 mil., kemijski i farmaceutski produkti 97 mil., goriva 220 mil., drvo i drvena roba 59 mil., papir 79 mil., željezo i željezna roba 181 mil., ostali metali 71 mil., strojevi 173 mil., i tekstilna roba 322 mil. pesosa.
Za izvoz služi relativno dosta jaka trgovačka mornarica, koja je 1938 imala 335 brodova s ukupnom tonažom od 303.182 NRT. Od toga je bilo parobroda i motornih brodova 293 s ukupnom tonažom 280.814 NRT. Promet između A. i Paraguaya vrši se po rijeci Paraguay sve do iza Asunciona. Morski parobrodi mogu ploviti po rijeci Paraná sve do Corrientes.
Cijelo područje A. možemo naime uzeti kao jedinstveno s obzirom na svjetsku trgovinu. I Patagonija, koliko ima jednu važnu samostalniju luku Gallegos, preko koje se izvozi jedan dio produkata, izvozi ipak najveći dio svojih produkata preko luke Bahia Blanca. Čitavo to područje argentinske svjetske trgovine ima četiri središta: Buenos Aires na La Plati, Rosario i Santa Fé na rijeci Paraná i Bahia Blanca na južnoj granici područja Pampa. Sporednija su trgovačka središta Salta za rudarske produkcije sjeverozapada, Posadas za brazilsko brdovito šumsko područje, Cuyo za produkciju vina i voća na andskom podanku i konačno Patagonija, u kojoj najjužnija zona ima izlaz na Tihi ocean.
Buenos Aires je naime ne samo glavna luka za prekomorsku trgovinu nego je također središte i riječnog brodarstva na rijeci Paraná, koliko pripada A., a također i na rijeci Uruguay. K njemu gravitira cijela lijeva obala La Plate s glavnim mjestima Concordia (na Uruguayu), Corrientes, Posadas (na Parani), pa i jedan dio područja Gran Chaco, koji svoje produkte šalje prema rijeci Paraguay, s glavnim gradovima Resistencia i Formosa.
Rosario, drugo središte, leži na rijeci Parana, a k njemu gravitira Cordoba, Tucumán, Santiago del Estero, La Rioja i Salta.
Gran Chaco gravitira k četvrtom središtu u Santa Fé, a Bahia Blanca je središte za krajeve, koji su poznati pod imenom Monte, i za područje Patagonije.
Ova su četiri središta vezana relativno vrlo dobrim željezničkim prugama s cijelom svojom privrednom pozadinom. Tako je Buenos Aires ujedno i središte argentinske željezničke mreže pa privlači k sebi i jedan dio trgovine iz pozadine ostalih trgovačkih središta. Željeznička mreža Pampa mora se smatrati jedinstvenom cjelinom, jer, izlazeći zrakasto iz Buenos Airesa, Rosaría i Bahia Blance, pokriva cijelo područje, isprepličući ga poput paukove mreže, Ova je mreža gušća u obje ratarske zone na sjeveru, a među njima opet gušća u zoni, gdje rodi kukuruz, poradi racionalnijeg obrađivanja. Ove su željezničke pruge većinom izgrađene engleskim kapitalom. U rukama je privatnih društava ⅚ argentinskih željeznica, ponajviše engleskih, manje francuskih i belgijskih. Tri su pruge od naročite važnosti: sjeverna: Buenos Aires—Cordoba—Tucumán Jujuy—La Quiaca, gdje ima priključak na bolivijsku željeznicu; andska, izgrađena 1911; Buenos Aires—Mendoza—Valparaiso; južna: Buenos Aires—Bahia Blanca—Rio Negro—Neuquén. Do kraja 1935 bilo je u A. 40.009 km željezničke pruge i 280.000 km cesta, a od toga 4500 km automobilskih cesta. Automobilski park A. sastojao se 1935 od 199.000 osobnih i 56.000 teretnih automobila.
U zadnje vrijeme razvio se lijepo i zračni promet. Poštanski je promet također znatan. Njemu služi 2700 poštanskih ureda s 308 mil. pošiljaka godišnje. Telegrafskih linija bilo je 1937 u duljini od 126.920 km sa 20 mil. brzojava prosječno godišnje.
Politička organizacija. G. 1810 odijelila se A. od Španjolske izjavom nezavisnosti i uređenjem samostalne republike A., koja se kasnije pretvorila u saveznu državu po uzoru Sjedinjenih američkih država. Danas se sastoji od 1 saveznog distrikta, 14 provincija i 10 teritorija (Gobernaciones).
| Upravne jedinice |
km2 |
Stanovnici
|
| Savez. distrikt: |
|
|
| Buenos Aires |
185 |
2,290.788 |
| Provincije: |
|
|
| Buenos Aires |
306.830 |
3,364.761 |
| Catamarca |
78.162 |
142.523 |
| Cordoba |
168.152 |
1,208.610 |
| Corrientes |
88 901 |
490.464 |
| Entre Rios |
78.330 |
695.780 |
| Jujuy |
43.267 |
106.332 |
| La Rioja |
86.492 |
106.576 |
| Mendoza |
148.783 |
485.604 |
| Salta |
126.577 |
199 515 |
| San Juan |
89.179 |
202.547 |
| San Luis |
76.923 |
186.697 |
| Santa Fé |
134.827 |
1,478.102
|
| Santiago de Estero |
138.439 |
454.122 |
| Tucumán |
22.836 |
511.744 |
| Teritorij |
|
|
| Chaco |
98.238 |
|
| Chubut |
225.723 |
|
| Formosa |
75.480 |
|
| La Pampa |
144183 |
|
| Los Andes |
72.755 |
637.296 |
| Misiones |
30.431 |
|
| Neuquén |
96.464 |
|
| Rio Negro |
201.010 |
|
| Santa Cruz |
243.336 |
|
| Ognj. Zemlja |
21 610 |
|
O. O.
Ustav. Iza više privremenih ustava (nacrt od 1826 s jakim unitarističkim obilježjem odbacila je većina pokrajina) i diktature Rosasa (1831—1852) izrađen je federalistički ustav od 1853. Taj je iza građanskoga rata s unitaristima, koji su vladali u pokrajini Buenos Aires, izmijenjen 1860, a i kasnije su izvršene manje izmjene 1866 i 1898. Federativna republika A. podijeljena je na pokrajine (14) i teritorije (10). Glavni grad je zasebno područje. U nadležnost državne zajednice spadaju: carine, vanjska trgovina, državne financije, novčarstvo, građansko, trgovačko, kazneno i rudarsko zakonodavstvo, pošte, narodna obrana, uprava teritorija, pravosuđe, vanjski poslovi. Na čelu republike je predsjednik, koga na 6 godina biraju izbornici pojedinih pokrajina i glavnoga grada, a može se ponovno birati tek 6 godina iza prestanka mandata. Zakonodavstvo vrše senat i zastupnička kuća. Senat sastavljaju po dva predstavnika svake pokrajine, izabrani od pokrajinskih zakonodavnih tijela, i glavnoga grada. Mandat senatora traje 9 godina, a svake treće godine izabire se trećina senata. Članove zastupničke kuće bira narod izravno. U nadležnost pokrajina spadaju svi poslovi, koji nisu ustavom dani državnoj zajednici. Te poslove vrše narodno zastupstvo i od naroda izabrani predsjednik. Teritorijima upravljaju od predsjednika republike imenovani guverneri. J. A.
Duhovna kultura. Naobrazba stanovništva je izvan gradova vrlo malena. Obligatno pohađanje pučkih škola nije svagdje provedivo poradi vrlo udaljenih i raštrkanih naselja. U svakoj provinciji postoji barem jedna srednja škola, ali ima vrlo mnogo različnih stručnih škola. A. ima 3 sveučilišta, i to u Buenos Airesu, La Plati i Cordobi. Biblioteke i muzeji su gotovo u svim većim gradovima.
Novinstvo je najbolje razvijeno u Buenos Airesu, gdje izlazi oko 200 različnih novina i časopisa.
Za cijelu državu vrijedi jedinstveno pravo, kojim se služe svi sudovi.
Iako nema državne religije, vlasti podupiru rimokatoličku crkvu. Predsjednik republike mora uvijek biti katolik. Nadbiskupu u Buenos Airesu podređeno je 10 biskupija. Među evangelicima ima 9 njemačkih vjerskih općina. Priličan broj Indijanaca živi još u poganstvu.
Topografija. Glavni grad je Buenos Aires (2,290.788 stan.). Leži na obali La Plate. Na rijeci Parana leži i drugi po veličini grad Rosario (509.604 stan.). U njegovoj luci mogu pristati i veliki oceanski brodovi. Južno od Buenos Airesa nalazi se Avelaneda (233.910 stan.), veliko industrijsko mjesto. Na međi Gran Chaca i Pampa je Santa Fé (142.327 stan.) s velikom lukom i velikim riječnim i željezničkim prometom. Otkad je područje Buenos Airesa savezni distrikt, postala je La Plata (192.225 stan.) glavnim gradom provincije Buenos Airesa s lukom Ensenada (15.000 stan.). Novijeg je datuma i Bahia Blanca (109.660 stan.), koja leži na južnom rubu Pampa na istoimenom zatonu. U unutrašnjosti Pampa ima mnogo manjih mjesta, od kojih je najvažnije kao čvorište željeznica Villa Mercedes. Najvažniji grad na zapadu Pampa je Cordoba (302.232 stan.), koja je osnovana još u 16. st., pa je još sačuvala stari španjolski karakter. Na području zapadno od Pampa ima malo mjesta s više od 10.000 stanovnika. Najvažnija su San Juan (20.000 stan.), središte žive industrije vina i rudarstva, Mendoza (81.106 stan.) na podanku Anda, kuda prolazi transandska željeznica penjući se do prijevoja Cumbre, i Tucumán (136.258 stan.), središte argentinske produkcije sladora. Prema sjeveru je smješten grad La Rioja (12.536 stan.) u bogatom rudnom kraju, zatim Salta (38.574 stan.) i Jujuy (16.884 stan.). Znamenito je mjesto La Quiaca, 3200 m nad morem, otkuda vodi željeznica preko Uyuni (Bolivia) s jedne strane u La Paz, a s druge strane prema Antofagasti (Chile). U području Gran Chaca najvažnija mjesta leže na rijeci Paraná—Paraguay, među njima Resistencia (21.322 stan.), koja je ujedno i glavni grad teritorija Gran Chaco, kao što je i Formosa (10.000 stan.), glavni grad istoimenog teritorija, važne željezničke raskrsnice. U području argentinskog međurječja leži u blizini ušća Paraná i Paraguaya Corrientes (72.228 stan.), ali znatniji je grad Paraná (72.288 stan.), glavni grad provincije Entre Riòs, a nekada i cijele A. Na rijeci Uruguayu nalazi se Concordia (76.331 stan.) sa živom trgovinom. Do nje mogu za vrijeme visoke vode ploviti parobrodi iz Buenos Airesa.
Na obali Atlantskog oceana u Patagoniji leži luka Puerto Gallegos (2912 stan.) sa živom trgovinom i parobrodarskim prometom. Comodoro Rivadavia (4300 stan.) postao je znamenit po svojim izvorima petroleja, koji leže neposredno uz more, tako da se brodovi za petrolej mogu puniti izravno iz izvora, ali se to ne radi poradi nepovoljnih lučkih prilika. Puerto Descado i San Antonio polazne su željezničke stanice za pruge prema istočnom rubu Anda. Puerto Madryn je luka za Trelew (2600 stan.) u dolini donjeg Chubuta, gdje se upravo razvija jedan veći centar ratarske produkcije. Na Rio Negru nastali su od nekadašnjih pograničnih tvrđava mnogi manji gradovi, kao Viedma (5000 stan.) i Carmen de Patagones. Neuquén (3500), glavni grad istoimenog teritorija, vezan je željeznicom s Bahia Blancom. Bariloche je gradić na jugoistočnoj obali jezera Nahuel-Huapi u blizini mjesta, gdje rijeka Rio Limoy izlazi iz jezera, te je zadnja stanica željezničke pruge, koja ovamo vodi. Njezin nastavak preko Anda u Chile još je uvijek tek u projektu. Jezero Nahuel-Huapi s neposrednom okolicom tvori dio argentinskog nacionalnog parka, pa je poradi toga turistički važno. A. pripada i Falklandsko otočje s lukom Port Stanley (→ Falklandski otoci).
LIT.: E. Seydlitz, Handbuch der Geographie, II. sv., Breslau 1927; A. Hettner, Grundzüge der Länderkunde, II. sv., Leipzig—Berlin 1930; H. Lufft, Lateinamerika, Leipzig 1930; F. Heiderich, Länderkünde der aussereuropäischen Erdteile, Berlin—Leipzig 1926; K. Sapper, Amerika, eine Übersicht des Doppelkontinents, 2 sv., Berlin—Leipzig 1923; W. Sievers, Die Cordillerenstaaten, I. sv., Berlin—Leipzig 1913; E. Samhaber, Südamerika, Hamburg 1939; A. Gavazzi, Otkrivanje zemalja, Zagreb 1940; F. Lukas, Ekonomska geografija, I. sv., Zagreb 1923; F. Kühn, Die Laplata-Länder, u Klute-ovu Handbuch der geogr. Wissenschaft, 1930; P. Denis, Amerique du sud, 2 sv., Pariz 1927, u La Blache-ovu Géographie universelle; Hübners, Weltstatistik, Beč 1939. O. O.
Povijest A. Dva portugalska pomorca, kojima imena ne znamo, otkrila su 1512 ušće rijeke La Plate, ali ga Portugal nije proglasio svojim posjedom. G. 1515 osvojio je taj kraj u ime Španjolske Diego de Solis. G. 1520 uđe Magellanova flota u La Platu. Prvo naselje sagradio je tu 1527 Talijan Sebastiano Caboto, u službi španjolskog kralja. Bila je to utvrda San Espiritu (Sancti Spiritus), koju brzo osvojiše Indijanci. Pedro de Mendoza, koga je Španjolska postavila za prvoga svog guvernera (»adelantado«) ovih krajeva, osnova 2. II. 1535 grad Buenos Aires. Daljne je osvajanje ovih krajeva na La Plati dovršio Martinez de Irala, koji je tamo poslan kao guverner 1555. G. 1620 stvorena je od tih zemalja jedna politička jedinica, na jugu utoka Parane i Paragvaja, kojom je upravljala »vlada Ria de La Plata«, a 1776 uređeno je tu potkraljevstvo (Provincias Unidas del Rio de La Plata) sa sjedištem u Buenos Airesu. Prvi je potkralj bio Pedro de Cevallos. Osim Argentine pripadahu ovamo još Urugvaj, Paragvaj i Bolivija. Poslije pobjede kod Trafalgara (1805) posta Engleska gospodarica morâ. G. 1806, 27. VI., napadnu i osvoje Englezi Buenos Aires, jer je tada bila Španjolska u savezu s Francuskom, s kojom je Engleska bila u ratu. Međutim već 12. VIII. budu Englezi protjerani. Uto se (1808) stvori u zemlji nacionalna kreolska stranka: ova pošalje potkralja Cisnerosa (1809—1810), koji je samovoljno vladao, u Evropu, a kad španjolska vlada nije popuštala, podigne ustanak. Tom se pokretu pridruži i Paragvaj, i 1813 bijahu sve zemlje na La Plati oslobođene. Konstituanta se sastane 30. I. 1813. Tu se sada pokazaše suprotnosti između Buenos Airesa i pokrajina, a onda između Portenosa i Gauchosa, t. j. između stanovnika glavnoga grada, koji su bili na evropsku obrazovani, i neobrazovanih ostalih stanovnika. Portenosi su htjeli imati vlast, na što Urugvaj i Paragvaj otpadnu. To je dovelo do nove narodne skupštine u Tucumanu 9. VII. 1816, na kojoj je proglašena nezavisnost sjedinjenih pokrajina Ria de La Plata. Borbe između federalista i unitarista su nastavljene, vlade se izmjenjivale, dok nije generalni kongres u Buenos Airesu donio 1825 privremeni, a 1826 definitivni ustav, na osnovi kojega se stvarala federativna republika sa središnjom vladom u Buenos Airesu. Unitarist Rivadavia postade federalni predsjednik. Kad mnoge pokrajine nisu htjele priznati novi ustav, Rivadavia odstupi, a federalisti pobijede i izaberu 1829 za predsjednika konfederacije gauchskog poglavicu Rosasa, kojemu dadoše 1835 diktatorske ovlasti. Kako Rosas nije nikako htio, da Paragvaj bude samostalna država, te se miješao i u unutrašnje prilike Urugvaja, istupe za Urugvaj Engleska i Francuska i zatraže od Rosasa priznanje nezavisnosti Urugvaja. Kad on to odbije, dođe do rata, u kojem bijahu protiv Rosasa i Paragvaj i Brazilija. On morade konačno potpisati mir s Engleskom (1849) i Francuskom (1850) i priznati njihov zahtjev. Uto započe guverner Entre Riosa Urquiza otvoren rat protiv Rosasa i pobijedi ga, te ovaj pobježe u Evropu. U novim borbama između Buenos Airesa i pokrajinâ dođe konačno (1860) do ugovora o Argentinskoj konfederaciji sa sjedištem kongresa i savezne vlade u Buenos Airesu. G. 1862 posta, poslije novih borba, predsjednikom konfederacije general Mitre. G. 1865 dođe do rata između Argentine, Brazilije i Urugvaja s jedne i Paraguaya s druge strane, koji svrši porazom urugvajskog diktatora Lopeza 1870. Do mira dođe između Argentine i Paraguaya tek 1876, po kojemu dobije A. tek neznatno povećanje teritorija. Međutim je već 1868 generala Mitre-a naslijedio kao predsjednik umjereni federalista Sarmiento, koji je nastojao zemlju pridignuti u duhovnom i materijalnom pogledu, a iza ovoga dođe na predsjedništvo Avellaneda. Protiv njega se podigne Mitre, ali bude potučen i uhvaćen. Za vlade Avellanede Argentina napreduje, i u njoj vlada mir i red. Od 1880 je predsjednikom Roca. Za njegove inače mirne vladavine posta Buenos Aires federalni grad, podložen izravno središnjoj vladi; sjedište pokrajinske vlade odsada je u novom gradu La Plati. Već za Roce, a napose za njegova nasljednika Celmana, narasli su strahovito državni dugovi; vlada dade štampati banknote, ne pazeći na zlatno pokriće. Zbog toga dođe 1890 do ustanka, koji bi ugušen, ali se Celman odreče predsjedništva. Nova vlada iznese svu strahotu očajnog financijskog položaja zemlje, države i banaka, koje su bile s njom u vezi, svu pljačku prošlih režima, strahovite dugove i nemogućnost plaćanja. Zato bude proglašen državni bankrot. Sad se poduzimalo sve moguće, da se prilike kako tako srede, ali su se i pored strahovitoga financijalnog položaja stranke među sobom gložile, i 1893 dođe do ustanka i građanskog rata. G. 1895 posta predsjednikom Uriburu, a zatim (1898) po drugi put general Roca. Tešku dužnost oko sređivanja nepovoljnih financijskih prilika vršio je Roca vrlo savjesno i dosta uspješno. Međutim ni on nije mogao privesti kraju pogranične razmirice s državom Chile, kao ni njegova dva prethodnika. G. 1900 sklopi A. savez s Brazilijom, Peruom i Bolivijom protiv Chilea. Pogranične razmirice s Urugvajem lako su uklonjene (1900). G. 1904 posta predsjednikom Manuel Quintana (1904—1906), zatim Figueroa Alcorta, 1928 Hipolit Irigoyen. U ovo doba Argentina neprestano napreduje. G. 1930 izvršen je državni udar, i na čelo provizorne vlade dođe konzervativac general Uriburu. Ali kad se vidjelo, da on hoće uvesti autoritativni režim, usprotiviše mu se i njegovi istomišljenici. G. 1931 izabran je za predsjednika general Augustin Justo za vrijeme 1932—1938. Na osnovi izbora 1937 za nov predsjednički period posta predsjednikom dr. Martin Ortitz, a potpredsjednikom dr. Castillo. Od 1933 A. je član Društva naroda i protivnica Monroeve doktrine, u kojoj ona gleda hegemonistička nastojanja USA. Kad su međutim USA izjavile, da se nijedna država ne smije miješati u unutarnje prilike druge, gledišta su se izmirila. G. 1933 sklope Argentina, Brazilija, Chile, Mexico, Paraguay i Uruguay ugovor o nenapadanju i koaliciji.
LIT.: Garcia Merou, Historia de la Republica Argentina, Buenos Aires 1900, 2 sv.; Lopez, Historia de la Republica Argentina, Buenos Aires 1883, 2 sv.; F. Ramos Mejía, Hist. de la evolución argentina, 1921; J. M. Eizguirre, Como si formó el pais argentino, 1928; D. L. Molinari, Antecendentes de la revolución de Mayo, 1922—1926, 3. sv.; L. Guillane, L’Amérique latine et l’impérialisme américain, Pariz 1928; F. Rippy, Historical Evolution of Hispanic America, Oxford 1932; A. Siegfried, Amérique latine, Pariz 1935; J. de Léuwe, L’Amerique Iberîque, Pariz 1937. G. N.
Književnost. Preko tri stotine godina je trebalo, da se na području današnje A. pojavi čovjek Argentinac, koji je, postajući i postavši konačno svijestan svoje nacionalne individualnosti, stvarao i stvorio današnju modernu državu. Taj se razvitak čovjeka, naroda i države odrazuje i u književnosti, koja se nazivlje argentinskom.
1. Urođenička usmena književnost prije dolaska bijelaca njena je prethistorija. To su uglavnom priče, pjesme ljubavne, junačke i didaktičke. Od svega toga nam je razmjerno malo sačuvano u zapisima i prijevodima misionara, kolonista i putopisaca. Kako su urođenici bili potiskivani, tako je i ona prestajala cvasti, dok nije stala životariti među urođenicima po pampama i prašumama. Njen utjecaj na a. književnost nije toliko vidljiv, ali duh, koji ju je stvarao, izbija i kasnije u»payadama« (seljačkim pjesmama) mješanaca, »gaucha«, kao što teče u njihovim žilama urođenička krv uz krv bijelaca.
2. Renesansa do romantizma. Od XVI. vijeka pojavljuju se na tom području evropski kolonizatori, koji tu nailaze na nov kraj i na nepoznate narode, pa mnogi od njih zapisuju poglavito na španjolskom jeziku, što vide i čuju. U svojim analima, kronikama i putopisima uz opise prirode, te geografske, folklorističke, lingvističke i historijske podatke, iznose i razna američka pitanja. Od tih djela spomena su vrijedna: Commentarios Alvara Nuñez, Comentarios Pedra Hernandez (Sevilja 1555, prva štampana knjiga o A.), La Argentina Ruiza Diaz de Guzman (1612), prvoga pisca mješanca, koji imitira Ercilline oktave, te La Argentina (v.) Barca Centenera. Bilo je srodnih i latinskih djela, ponajviše od isusovaca, koji su do ukinuća reda imali ondje svoje glasovite redukcije.
Ali i stvaraoci pjesničkih djela bijahu još sinovi Evrope, pa se u njihovim radovima odrazuju struje, koje su se pojavile u starom svijetu. Tako Alonso de Ercilla y Zuñiga (1533—1594), avanturist, koji je proputovao gotovo cijelu Evropu i živio u J. Americi, kao pravi renesansni pjesnik, ugledajući se u Vergilija i Lukana, stvara po uzoru Tassa i Ariosta ep La Araucana, slaveći teško osvajanje Chilea. U borbi kršćanskih junaka s barbarima ne prikazuje sređen viteški život srednjega vijeka, nego i junačke, a neukrotive Arauke (urođenike), pa mu djelo ima obilježje realnosti i aktualnosti. Luis de Tejeda (1604—1681), prvi a. lirski pjesnik ugledava se u svojim pjesmama u Gongoru kao i u glavnom svome djelu El peregrino en Babilonia, stihovima autobiografijskog sadržaja s mnogim duhovnim refleksijama. Manuel Labarden (1754—1810), prvi a. dramatičar, u svojoj je drami Siripo (1781), prvi put prikazivanoj 1789, pseudoklasik, kao Juan Cruz Varela (1794—1839) radi njegovih pjesama, u dramama se pak Dido i Argia (1821) ugledava u suvremene španjolske i talijanske dramatičare. Ipak su te drame jednog i drugog zameci samostalne a. dramatike, premda su one, kao i sva ostala djela dotada stvorena na području Argentine, u prvome redu još samo dio španjolske književnosti.
3. Romantika se javlja kao i u Evropi početkom 19. st. Ona iznosi gaucha kao originalan tip svoje zemlje i junaka nove demokracije te kao simbol puka. Pjesnici se počinju ugledavati u »payadore« (pučke pjevače), pa tako nastaje zaista originalna domaća književnost i po predmetima i po načinu obradbe. Prvo je djelo te vrste farsa nepoznata autora El amor de la estanciera, prikazivana u doba potkraljevstva. Uz gaucha postaje i payador junakom nove struje u argentinskoj književnosti, a ta »poesia gauchesca« samo je odraz težnje za nacionalnom samostalnošću. Obrađuju se i urođeničke teme. Nekoji su pisci još pod jakim utjecajem Evrope, no i u njihovim djelima često provijava rodoljubni duh. Od brojnih su imena te periode najvažnija: Esteban Echeverria (1805—1851), koji je u prvom redu politički pisac i aktivan politički radnik, a traži nacionalnu samostalnost i reorganizaciju na osnovu kršćanske demokracije (Insurreccion del Sud i Dogma socialista). U poeziji i kritici uvodi nove ideje i estetsko shvaćanje. Pod utjecajem je Byrona u stihovima Elvira (1832) i Los consuelos (Utjehe, 1834). To je laka lirika po klasičnim shemama, dok je Cautiva (Zarobljenica) najoriginalnije njegovo djelo. Motivi su pučki i urođenički, a tendencija rodoljubna. Pripada grupi »Prognanika«, koji i iz inozemstva imaju velik utjecaj na javni život u Argentini, a pobijaju najprije anarhiju iza samostalnosti, a onda diktaturu, koja je došla iza anarhije. Juan Maria Gutierrez (1809—1878), učenik i suradnik Echeverrie, aktivno djeluje književno i politički za vrijeme Rosasove diktature. U djelu Los amores del Payador (1838) iznosi urođeničke motive. Faustino Domingo Sarmiento (1811—1888), najveći Rosasov protivnik i kasniji predsjednik republike, u svom djelu Facundo o la civilisacion y la barbaria traži nacionalno jedinstvo.
Lopez Vincente Fidel (1815—1903) pjesnik je a. himne i pisac historijskih romana: La novia del hereje (Zaruke hereze, 1845), La gran semana de 1810 (Veliki tjedan) i dr. te povjesnih djela: La revolución argentina (1881, 4 sv.) i Historia de la Republica Argentina (1883—1893, 10 sv.). Jose Hernandez (1834—1886) spjevao je u pučkim osmercima jednostavnom pavadorskom tehnikom ep Martin Fierro (I. dio 1872, II. 1878) prikazavši u autobiografijskoj formi tužan, ali junački život gaucha, koji otrgnut od svoje zemlje i odijeljen od žene i djece snatri o samoći pampasa i kasnije se vraća kršćanskom društvu. Njegov heroizam nije samo u borbi nego i u moralnoj snazi, kojom podnosi svoju sudbinu. Obligado Rafael (1851—1920) pjesnik je pampasa, šumske prirode i jednostavne argentinske duše (Poesias, 1885, Tradiciones argentinas, 1903, i Tradiciones y recuerdos, 1908). Eduardo Gutierrez (1853—1890) prikazuje u svojim romanima realistički i lakim stilom otpor gaucha protiv vlasti i seljački život. (Juan Cuello, Pastor Luna, Una amistad hasta la muerte — Prijateljstvo do smrti). U Santos Vega opisuje toga payadera, koji je prototip pučkog pjevača. Prema tradiciji on umire pobijeđen od stranca Juana sin ropa (Ivan bez odijela). I drugi su ga opisali u stihovima i iznijeli u drami.
4. Moderna se javlja prema izmaku 19. st. te znači i pored kozmopolitizma i pozitivizma, koji je isprva karakterišu, duhovnu emancipaciju od Evrope, što je napose tražila grupa književnika »Nosotros« i umjetnika »Nexus«, osnovane 1907. Arg. književnost čvrsto stoji na vlastitom tlu i stupa u red s literaturama drugih kulturnih naroda.
Pretečom joj je Ruben Dario (1867—1916), jedan od najodličnijih pjesnika latinske Amerike uopće. Isprva je pod utjecajem francuskih romantika, napose Vitora Hugoa, kasnije inspiriran Verlainom kao simbolist dolazi do vrhunca svoga uspona. Izatoga postaje dekadentni parnasovac. Muzikalni mu se stihovi raznolikog ritma odlikuju gracijom i elegancijom, a pjesme mu neodoljivo djeluju svojom novinom i iskrenošću kao i svježinom. Primeras notas: Epistolas y poemas, 1885, Abrojos 1887, Las rosas andinas: Rimas y cuntrarimas, 1888, Rimas, 1889, Prosas profanas y otros poemas 1896, Cantos de vida y esperanza, Cisnes y otros poemas, 1905, Canto a la Argentina 1910 i napokon La vida de R. D. escrita por el mismo (1912). Imao je velik utjecaj na suvremenike kao i na mladu generaciju.
Kao lirici ističu se među modernima: Ricardo Gutierrez s romantičnim poletom i kršćanskim ćućenjem, Pedro Palacios s dubokim ljudskim osjećajem, Felix de Amador, simbolist čiste kršćanske inspiracije (Vita abscondita, La copa de David), Evaristo Carriego, pjesnik priprosta života, te pjesnikinje Alfonsina Storni i Margherita Abella Caprile. Romane i novele pišu: Lucio Vincente Lopez (Gran Aldea — humoristički opis Buenos Airesa); Eugenio Cambaceres, naturalist velikog uspjeha (Silbidos de un vago — kuckanje jednog skitnice, Sin rumbo — Bez putokaza, En la sangre — U krvi); Julijan Martel, političko-ekonomski pisac putopisa i pripovijesti (Aguas abajo — Nad vodom, La lluvia — Kiša); Jose Alvarez (El Mar Austral, Cuentos — pripovijesti, pisane po ukusu kreola) i dr. Moderno arg. kazalište ima realne tendencije otvarajući put pučkoj pozornici iznošenjem lokalnih tipova. Ističu se dramski pisci: Roberto Payro (Sobre las ruinas — Nad ruševinama, Marco Neveri); Martin Coronado (Piedra de escandalo — Kamen smutnje); Gregorio de Laferrére (Los invisibiles — Nevidljivi, Las de barranco — One s dna i dr.).
Među modernim pripovjedačima uživa svjetski glas Manuel Gálvez (* 1882), od kojega je na hrvatski prevedena novela »Velika srijeda«. Druga njegova djela, od kojih su neka prevedena na francuski, engleski i t. d., jesu: La maestra normal (1914), El mal metafisico (1916), Los caminos de la muerte (1928) i t. d.
Osim ovih ima još brojnih odličnih imena, jer je argentinska književnost danas vrlo produktivna i bogata, a jezik, kojim je pisana, dobiva sve više lokalni kolorit, premda je pisan kastiljanski. A. M.
Hrvati u Argentini. U Argentini ima preko 100.000 Hrvata, najviše iz dalmatinske Hrvatske. Naselja prvih hrvatskih iseljenika pomoraca prije sto godina bila su u primorskim lukama Buenos-Aires, La Plata i Rosario de Sta Fé. U pokrajini Sta Fé živi oko 30.000 hrvatskih iseljenika, većinom otočana iz Dalmacije. Velika većina su čakareri. Tim se imenom nazivaju seljaci i poljodjelci, a zatim zemljoposjednici, koji su radili kao pioniri i prvi civilizatori pustih argentinskih krajeva u Chacu. Buenos-Aires ima oko 8000 Hrvata, a Rosario preko 1000. Naših naseobina u Argentini ima oko 300. Buenos-Aires i Rosario bili su središta svih naših iseljeničkih pokreta, osobito za vrijeme Svjetskog rata. Prve novine naših iseljenika izišle su u B.-A. 1879. Zvale su se Iskra Slavjanske Slobode. Urednik im je bio Dinko Grisogono Bortolazzi-Bortulačić. Izlazile su do 1883. Od 1879 do 1940 izlazio je u Argentini znatan broj hrvatskih, slovenskih i srpskih iseljeničkih listova. Buenos-Aires je imao ove listove: Iskra Slavjanske Slobode (1879 do 1883); Slaven (1913); Sloboda (1913—15); Jadran (1915 do 1925); Jugoslavija (1925—32); Gospodarstvo (1923—32); Pravda (1923—35); Iseljenik i Narodni Glas (1926—30); Sloga i Hrvatski Iseljenički Dom (1926); Priručnik Iseljenika i Yugoeslavia (1927); Delavski list (1928—34); Izseljenec, Glas Iseljenika i Pobeda (1928); Hrvatska Sloga, Prekomorski Glasnik i Transocean (1928—30); Narod, Slovenski Tednik (1929); Hrvatski Domobran (1929—35); Slobodna Hrvatska (1929—33); Hrvatska misao i Ricinovo ulje (1930); Croatia i Lovćen (1930—32); Slovanski Svet, El Slavo en Argentina, Adresar, Slovenski Dom i Domovina (1922); Jugoslavenski List (1933); Naše Duhovno Življenje i Novi List (1933—35); Ave Maria (1934).
Danas izlaze u B.-A. ovi listovi: Slovenski list (od 1937); Naša Sloga (od 1938); Sokolska Zastava (od 1938); Njiva (od 1938); Vida Yugoslavu (od 1939); Obnova (od 1940). U Rosario de Sta Fé izlazili su ovi listovi: Materinska riječ (1908—10); Progonjena Materinska riječ i Jeka (1910); Zajednica (1910—17); Slavenska Misao (1914); Hrvatsko-Slovenska Zajednica (1917—21); Hrvatska Zajednica (1921 do 35) i Hrvatski Iseljenički Dom (1928). — U Villa Devoto izlazio je 1938 Naš Dom. M. B.