APULEJ iz Madaure u Africi, sofist i platonovac. Rodio se oko 125 pos. Kr., a umro za Marka Aurelija. Na više nauke išao je u Kartagu i Atenu. Proputovavši Grčku i Frigiju došao je siromašan u Rim i prehranjivao se pišući obrambene govore. Tu je napisao i svoje najvažnije djelo Metamorphoses (Pretvorbe) u 11 knjiga, poznato pod imenom Asinus aureus (Zlatni magarac). U njemu su prikazane pustolovine čovjeka, koji je čarolijama bio pretvoren u mamagarca, dok ga od toga nije izbavila božica Izida. U glavnu su priču upletene brojne novele o čarolijama, razbojnicima i ljubavnim doživljajima, a među njima i najpoznatija pripovijest o Amoru i Psihi. Na hrvatski je tu pripovijest prefoza M. Šrepel (Zagreb 1922, Nar. knjiž.). Osim Metamorfoza sačuvana su nam još ova njegova djela: Apologija, u kojoj se brani od optužbe, da je čarolijom predobio bogatu udovicu Emiliju Pudentilu, da mu bude žena, Florida, biseri njegove retorike, De Platone et eius dogmate, De deo Socratis, De mundo. Ostala su djela izgubljena ili apokrifna. Jezik mu je protkan pjesničkim elementima i smionim kovanicama. Njegov stil, kao i Tertulijanov, smatrali su »afričkim načinom pisanja«, ali taj pikantni stil nema lokalnog kolorita, nego je više karakterističan za ukus onog vremena. Pisao je jednako spretno latinski i grčki.

LIT.: Potpuno izdanje: Ed. princ. u Rimu 1469. Vidi: E. Rohde, Der griechische Roman und seine Vorläufer, 2. izd., Leipzig 1900. Z. D.

U Metamorfozama biva Lucije čarolijama pretvoren u magarca i od razbojnika odveden u njihovu spilju, gdje stara služavka pripovijeda priču o Amoru i Psihi. Srž epizode o Amoru i Psihi je indoevropska priča o ukletom kraljeviću i njegovoj spasiteljici, koja je od nekoga maloazijskog Grka bila smještena u Milet. Ljubavnike je grčki nazvao Eros i Psyche (kod Apuleja se Eros latinski zove Amor). Nekada je priča jamačno izgledala ovako: Neki kralj mora kćerku žrtvovati nemani, koja mu hara zemlju. Kraljevnu odnese vjetar u divnu palaču, gdje joj se neman noću ukazuje kao kraljević. I pored njegove zabrane ona ga noću osvijetli, da ga izbliže vidi. Stoga je on napušta, a majka njegova je muči naoko neizvedivim zadacima, tako na pr. mora joj donijeti vode iz zdenca života i neku čarobnu mast iz podzemnog svijeta. Izvršivši sve zadatke bude napokon s dragim sjedinjena. Kraljevna, izručena zmaju, sjeća nas na kapadočku princesu, koju sv. Juraj oslobađa. U pričama, bližim Amoru i Psihi, govori se o postojanoj djevojci, koja svojom ljubavi ukletom mladiću vraća ljudski lik. Ima paralela i u našoj i u drugim narodnim poezijama. Psihini radovi: trijebljenje sjemenja sjeća nas Pepeljuge, traženje zlatnoga runa Argonauta i Jazona, izvor života babilonskog epa o Nimrodu, polazak u podzemlje Orfeja i Euridike, Herakla i Alkestide. Aleksandrinci, grčka i stara kršćanska likovna umjetnost shvaćali su ljubav Erosa i Psihe alegorički, t. j. kao čežnju duše za nebeskom ljubavi ili božanskim zaručnikom. Ne samo na poganskim, nego i na kršćanskim sarkofazima, na novcu i gemama (rezanim draguljima) prikazivana je Psiha s leptirovim krilima, jer je kod Grka lebdeći leptir simbol besmrtnosti. Rado su također prikazivali svadbu Amora i Psihe. Apulejeva priča nadahnula je i Raffaela kod izrađivanja freska u Villa Farnese u Rimu i Canovu (kip, Pariz, Louvre).

LIT.: M. Šrepel-G. Šamšalović, Amor i Psihe, Zagreb 1922. Nar. knjiž. (sa svom naučnom literaturom). G. Š.