APPENDIX (lat. privjesak) ima u anatomiji više značenja. Najpoznatiji je onaj na debelom crijevu, koji se još zove i crvuljak. To je zakržljali dio debelog crijeva, smješten u produženju slijepoga crijeva, najčešće priključen uz njegovu stražnju stijenku. Kod čovjeka je različito razvijen; dug je od 2 do 20 i više cm, a debeo je obično kao olovka. U njegovoj stijenci, koja je građena slično kao i stijenka ostalog debelog crijeva (s razlikom, što je kod njega uzdužni mišićni sloj posvuda jednako raspoređen), nalaze se mnogobrojni limfatični čvorići, tako da se crvuljak zove i crijevna tonzila. Različit je i položaj crvuljka.

Najčešće visi nešto spiralno zavijen, u malu zdjelicu, ali može biti smješten i iza uzlaznog debelog crijeva ili okrenut prema taštom tankom crijevu ili prema prednjem trbušnom zidu. U praktičnoj medicini crvuljak ima veliko značenje zbog čestih upala, koje mogu dovesti do različitih komplikacija, pa i smrti. Imenom a. označuje se još čitav niz drugih, po svojoj građi različitih formacija: tako vezivni privjesak (a. fibrosa) na jetri, gdje je jetreno tkivo iščezlo, a žučni vodovi ostali, a. na muškoj spolnoj žlijezdi kao ostatak jednog zakržljalog organa (a. testis), pa privjesak od masnog tkiva na debelom crijevu (a. epiploicae). A. može značiti i nastavak ili produženje nekog udubljenja, na pr. srednjeg dijela grkljanske šupljine (a. ventriculi laryngis).