ANTOLOGIJA (od grč. anthos »cvijet« i lego »skupljam, izabirem«) zbirka izabranih književnih djela u stihu ili u prozi. Obično prikazuje više pisaca, ali ima, osobito u novije vrijeme, sve to više antologijskih izdanja pojedinih pisaca. Pojam a. nije uvijek i svagdje jednak, ali uglavnom pod antologijom razumijevamo zbirke književnih djela s izrazitom umjetničkom vrijednošću. Kako antologije redovito ne sastavljaju sami autori, to su one često puta karakterističnije za sastavljača i njegov ukus, nego za same pisce (pjesnike). Ukoliko sastavljači antologija kod izbora pjesničkih djela uzimlju u obzir ne samo svoje lične simpatije, nego se povode za općim mišljenjem svoga vremena o vrijednostima pojedinih književnih djela, antologije dobivaju šire značenje: one su dokumenat mišljenja i osjećanja jedne generacije, pa su za književnu historiju od neobično velike vrijednosti.
Grčke antologije. Prve su antologije nastale u Grčkoj. Iz početka su to bile zbirke klasičnih, a zatim helenističkih i bizantskih pjesnika. Prvi sastavljač antologije bio je kinički filozof i pjesnik Meleagar iz Gadare u Siriji (oko 100 pr. Kr.), koji je sastavio zbirku probranih pjesnika četrdesetšestorice grčkih pjesnika. Zbirku je nazvao Stephanos (Vijenac); njegov je rad nastavio jedno stoljeće kasnije Filip iz Tesalonike. U 2. st. pos. Kr. sastavio je a. grčkog pjesništva Straton iz Sarda. Svi su ovi sastavljači bili i sami pjesnici, pa su u a. unosili i svoje pjesme. Prvi nepjesnik sastavljač a. bio je gramatičar Diogenijan iz Herakleje. On je ujedno prvi ovakvu zbirku izabranih pjesničkih djela nazvao antologijom (Anthologion epigrammaton).
Taj rad na antologijama nastavljen je tek 4. st. kasnije. U 6. st. historiograf Agatia sastavio je a. tadašnjeg grčkog pjesništva (Kiklos ton neon epigrammaton). U 9. st. sastavio je novu antologiju grčkih (klasičnih, helenističkih i Bizantskih) pjesnika Konstantin Kefala. M. U.
Ta je a. sačuvana u jednom rukopisu Falačke knjižnice (Bibliotheca Palatina) u Heidelbergu pa se po njoj i zove Anthologia Palatina. — Čudna je povijest tog rukopisa! U 16. st. promijenio je više puta svoje vlasnike i pod konac istoga došao u Heidelberg. Kad je 1622 Tilly zauzeo H., poklonio je vojvoda Maksimilijan I. Bavarski zajedno s ostalim blagom Fal. knjižnice i taj rukopis papi Grguru XV. Po Papinu nalogu imao je rukopis u Rim dopremiti Leon Allatius. Da mu otprema bude lakša, skine on korice s rukopisa i rastavi ga na dva nejednaka dijela: u I. su bile str. 1—614, a u 615—711. Iza mira u Tolentinu 1797 odnijeli su Francuzi oba dijela u Pariz. Kad je 1816 rukopis bio vraćen Nijemcima, došao je samo I. dio natrag u Heidelberg, dok je II. (manji) dio ostao u Parizu. Tu nisu za nj marili, dok ga nije 1839 pronašao Fr. Dübner. G. 1873 bio je fotografski snimljen, i snimci poslani u Heidelberg (v. F. Wilken, Geschichte der Bildung, Beraubung und Vernichtung der alten Heidelberger Büchersammlungen, Heidelberg 1817). Iz te je a. u 14. st. priredio monah Maksim Planud u Carigradu novu zbirku u 7 knjiga pod naslovom Anthologia diaphoron epigrammaton (Poznata je pod imenom Antolog. Planudea). Ova je grčka a. na Zapadu dugo vremena bila jedina poznata. Prvo je izdanje dosta točno prema rukopisu priredio Joan Laskaris u Firenci 1497. Iza toga je bila još više puta izdana. — G. 1606 otkrio je Salmasius prije spomenuti rukopis u Heidelbergu i prepisao iz njega sve ono, što je Planud u svojoj A. izostavio. Prema tom prijepisu izdao je tu zbirku zajedno s drugim epigramima R. F. Ph. Brunck pod imenom Analecta veterum poetarum, Strassburg 1776 u 3 sv. Potpunu je građu izdao Fr. Jacobs s komentarom u Leipzigu 1794—1814 pod imenom Anthologia Graeca. Na osnovi jednog u Rimu 1776 napisanog prijepisa falačkog rukopisa, koji se nalazi u Gothi, priredio je isti u Leipzigu 1813—17 u 3 sv. djelo Anthologia Graeca ad fidem codicis olim Palatini nunc Parisini edita. — Daljna su izdanja priredili Dübner (Pariz 1864—71), Ed. Cougny (Pariz 1890), H. Stadtmüller (Leipzig 1894—4906). — U A. G. ima priloga od preko 300 pjesnika, pa je jasno, da joj nisu svi dijelovi jednako vrijedni. Ipak je ona od neprocjenjive vrijednosti za upoznavanje jezika, povijesti i običaja Helena, te donekle naknađuje gubitak tolikih lirskih, naročito elegičkih pjesnika.
LIT.: L. Schmidt u Pauly-Wissova, Realencyclopädie I., 2380—91. Stuttgart 1894. Z. D.
Za vrijeme renesanse i kasnije pojavljivale su se mnoge a. grčkog pjesništva; nema gotovo prosvijećenog evropskog naroda, koji nema antologijsko izdanje grčkih pjesnika bilo u originalu ili prijevodu. Među najbolje i najpoznatije novije antologije grčkog pjesništva ide Mackailova Select Epigrams from the greek Anthologie (1890).
Latinske antologije. Stari Latini nijesu imali prave antologije. Od renesanse dalje javljaju se mnoge antologije latinske poezije. Među najranijim zbirkama odlična je Scaligerova Catalecta veterum poetarum, 1573. Od novijih latinskih antologija dobra je Rieseova Anthologia latina, 1906.
MODERNE ANTOLOGIJE
Amerika (sjeverna). U novim književnostima antologije se javljaju već u vrijeme renesanse ili neposredno iza renesanse. U mnogim književnostima postoji upravo golem broj antologija; donijet ćemo samo nekoje. — U Sjevernoj Americi javlja se prva a. koncem 18. st. (The Columbian Muse, 1794). Od novijih američkih antologija treba spomenuti Untermeyerovu Modern American Verse, 1919, i The Oxford Book of American Verse, 1927.
Bugarska. U Bugarskoj ima više antologijskih izdanja bugarskih i stranih pjesnika. Najpoznatija i najprobranija antologija bugarskog pjesništva izašla je 1922 u Sofiji u nakladi ministarstva prosvjete (B’lgarski poeti).
Češka. Češka antologijska literatura je vrlo razvijena. Prva pomno sastavljena antologija češke poezije izašla je 1872 (Jaroslav Goll, Antologie české lyryky; pri kraju 19. st. izašla je antologija češke lirike kroz 19. st. u redakciji Spoleka českych spisovatelu beletristu Maj 1897 do 1899 (České poesie XIX. veku). Kao dodatak ovoj antologiji izašla je antologija V. Dyka i A. Novaka Nová češká poesie, 1907. Poslije prvog Svjetskog rata izašle su dvije dobre antologije: J. Hora, Mladá češká poezie, 1931 i J. Knap, Hlasy tří generací, 1934.
Mnogobrojne su antologije češke poezije na stranim jezicima. Pri kraju 19. st. izašle su tri antologije češke poezije na njemačkom jeziku (E. Albert, Poesie aus Böhmen, 1893; Neuere Poesie aus Böhmen, 1893 i Neueste Poesie aus Böhmen, 1895). G. 1916 priredio je antologiju češke lirike na njemačkom jeziku F. Pfembert (Jüngste tschechische Lyrik), a 1917 P. Eisner (Tschechische Anthologie). Poslije I. Svjetskog rata izašle su također dvije antologije na njemačkom jeziku (F. C. Weiskopf, Tchechische Lieder, 1925 i R. Fuchs, Ein Erntekranz aus hundert Jahren tschechischer Dichtung, 1926). Na engleskom jeziku priredio je Paul Selver tri antologije češke lirike (Modern Czech Poetry, An Anthology of Czechoslovak Literatur i An Anthology of modern Bohemian Poetry). G. 1930 izašla je antologija češke poezije na francuskom jeziku (Hanuš Jelinek, Anthologie da la poésie tchèque).
Engleska. Prve antologije engleskog pjesništva pojavile su se u 16. st. Tottel’s Miscellany, 1557). Od novih najpoznatijih ističe se Oxford Book of English Verse, 1900.
Francuska. Kod Francuza su nastale prve antologije također u 16. st. i otada se javljaju nove antologije u vrlo veliku broju. Od najpoznatijih modernih francuskih antologija spominjemo (Nelsonovo izdanje) Sarolea, Anthologie des poètes lyriques français; G. Pellisier je uredio veliku antologiju francuske proze (Anthologie des prosateursfrançais contemporains, III. izd., 1923); vrlo je zanimljiva i brižno sastavljena antologija pjesnika, koji su pali u prvom Svjetskom ratu (Anthologie des écrivains morts à la guerre 1914—1918, Pariz, 1924—1925); vrlo je opsežna i podesna za upoznavanje glavnih razvojnih crta u francuskoj književnosti posljednja tri stoljeća antologija, što je je uredio Gauthiers-Ferrieres (Anthologie des écrivains français contemporains i Anthologie des écrivains français du XVII (1 knjiga), XVIII (1 knjiga) i XIX siècle, Pariz, 1926—1927.
Italija. Prva antologija talijanskog pjesništva izašla je početkom 18. st. (Agostino Gobbi, Scelta di sonetti e canzoni de’ più eccellenti autori d’ ogni secolo, Bologna 1708—09). U 19. st. pojavile su se mnoge tal. a. Među sastavljačima nalaze se mnogi odlični talijanski književnici (Foscolo, Tommaseo, Cantù, Pascoli, Carducci, koji je priredio antologijska izdanja istaknutih talijanskih pjesnika i jednu antologiju dotadašnje tal. poezije (L’arpa del popolo 1855). Od antologija iz 19. st. treba spomenuti Puccinatijevu, koja je doživjela mnogo izdanja (Antologia della poesia italiana moderna).
Najznatnije novije antologije tal. književnosti. F. T. Marinetti, I poeti futuristi, Milano 1912; i I nuovi poeti futuristi, Milano 1925; G. Papini, Antologia della poesia religiosa italiana, Vita e pensiero, Milano 1923; G. Papini-P. Pancrazi, Poeti d’ oggi, Valecchi, Firenca 1923, II. izd. 1925; G. Cocchiara, L’ anima del popolo italiano nei suoi canti, Hoepli, Milano 1928; G. Casati, Scrittori cattolici italiani viventi, Chirlanda, Milan 1928; E. Falqui-E. Vittorini, Scrittori nuovi, Lanciano, 1930; O. Giacobbe, Le più belle pagine dei poeti d’ oggi, II. izd. 8 sv. Lanciano 1930; A. Hermet-N. Lisi, Scrittori cattolici dei nostri giorni, Firenca 1930; Poeti del tempo di Mussolini, izd. Antieuropa, 1934; W. Trillini, Poeti in camicia nera, Rim 1934; E. Falqui-A. Capasso, Il fiore della lirica italiana dalle origini a oggi, Lanciano 1933; Mariani Dell’ Anguillara-O. Giacobbe, Antologia di poeti fascisti, 1935; C. Govoni, Splendore della poesia italiana dalle origini ad oggi, Hoepli, Milan 1937.
Antologije tal. književnosti na stranim jezicima: Engleski: J. Purves, A first Book of Italien verse (Oliver and Boyd, London 1930; D. Pettoello, Great Italian short stories, London 1930; Francuski: J. Chuzeville, Anthologie des poètes italiens contemporains, Bibliothèque Universelle, Pariz 1921; L. Fiumi-A. Henneuse, Anthologie de la poésie italienne contemporaine, Pariz 1928 (Les écrivains réunis); L. Fiumi-A. Henneuse, Anthologie des narrateurs italiens contemporains, Delagrave, Pariz 1933; B. Cremieux, Romanciers italiens, Denocl et Steele, Pariz 1931; I. Drago, Poésie italienne d’aujourd’hui (Mengozzi, Kairo 1935); G. Natoli-A. Ricklin, Poètes italiens contemporains, Pariz 1916.
Njemačka. Relativno nigdje nije razvijena antologijska književnost kao u Njemačkoj. Intenzivno izdavanje antologija kod Nijemaca počinje koncem 18. st. te je nastavljeno sve do danas. Svjetsko značenje postigao je Herder sa svojom antologijskom zbirkom narodnih pjesama Stimmen der Völker in Liedern (2 sv., 1778, 1779). Rad oko antologijskih prikaza narodne poezije nastavljen je kasnije. L. Uhland je priredio antologijsko izdanje njemačkih narodnih pjesama (Alte hoch- und nieder-deutsche Volkslieder, 1844 do 45). R. Fr. v. Liliencron je izdao veliku zbirku u 4 sv. njemačkih narodnih historijskih pjesama (Deutsche historische Volkslieder, 1865—1869). U najnovije vrijeme priredio je Fr. L. v. Soltau antologijsko izdanje njemačkih narodnih historičkih pjesama (Hundert historische Volkslieder, 1936).
Antologije umjetnog pjesništva su vrlo mnogobrojne. Neke obuhvataju cjelokupno lirsko stvaranje kod Nijemaca, ali većina njemačkih antologija prikazuje pisce po književnim epohama ili po sadržaju njihovih pjesama. Tako su nastale antologije ljubavnih, ratničkih, radnih pjesama; pojavile su se brojne antologije za djecu, za omladinu, za gospođe. Od novijih antologija, koje prikazuju veći period njemačke poezije ističe se pomno sastavljena antologija W. Vespera (Die Ernte der deutschen Dichtung. Gedichte von den ältesten Zeiten bis zu Rainer M. Rilke); dobar vodič kroz cjelokupno lirsko stvaranje njemačkih pjesnika nalazi se u antologiji Th. Echtermayera (Auswahl deutscher Gedichte von den Anfängen bis zur Gegenwart, 1936). Uzorak »predmetne« antologije nalazi se u Mühleovoj antologiji Das Lied der Arbeit, 1935.
Poljska. Poljska antologijska književnost je vrlo bogata. Postoji velik broj a., koje obuhvataju sve pjesničke vrste i bez obzira na sadržaj, ali isto tako ima mnogo a. po predmetu (patriotske, na pr. Jan Lorentiewicz, Ziemia polska w pieśni, ljubavne, na pr.: J. Lorentiewicz, Polska pieśń miłosna). Od općih antologija pomno su sastavljene antologije W. Feldmana, Wybór poeziji »Młodej Polski« (Krakov, 1903), J. Tuwima, Cztery wieki fraszki polskiej Varšava, 1937, i W. Borowyja, Od Kochanowskiego do Staffa, antologija liryki polskiej, Lwów, 1930.
Rumunjska. Ion Pillat-Perpessicius, Antologia poetilor de azi (a. današnjih pjesnika) 2 sv., Bukurešt, 1925 i 1928, Z. Stancu, Antologia poeşiolor tineri (A. mladih pjesnika), Bukurešt, 1934; Na stranim jezicima: M. Gaster, Chrestomatie româna, sv. 2, Leipzig-Bukurešt, 1891 (za književnost od 1550 do 1830); N. Jorga i Septime Corcei, Anthologie de la littérature roumaine des origines au XXe siècle Pariz, 1920.
Hrvatska. Prve zametke antologija hrvatskog pjesništva nalazimo u starim zbornicima, u kojima se nalazi više pjesnika zajedno (na pr. Ranjinin zbornik). Prave antologije kod Hrvata nastaju u 19. st. G. 1811 sastavio je U. Appendini antologiju dubrovačkih latinista (Selecta Illustrium Ragusinorum poemata). Antologiju dubrovačkih hrvatskih pjesnika izdao je u Beču 1844 M. Pucić (Antologija slavjanska iz rukopisah dubrovačkih pjesnika). Kasnije je dao dobru antologiju dubrovačke lirike M. Rešetar (Antologija dubrovačke lirike, SKZ, kolo III., knj. 15., Beograd 1894). Isto tako u Beogradu su izašle dvije antologije dubrovačke poezije u nakladi »Vremena«. S. Matić, Izbor dubrovačkog pjesništva, Kraći spevovi, i M. Pavlović, Ljubavna lirika (Stara naša knjiga, sv. II. i III.). Premda je izašla pod imenom pjesmarice, ipak je prva naša moderna a. Pěsmarica, koju su izdali D(ragutin) R(akovac) i L. V(ukotinović), Zagreb, 1842. O ostalim zbirkama pjesama, koje su izlazile kod nas pod imenom pjesmarica i sl. → Pjesmarice. Prva antologija, koja je obuhvatala cijelo područje i hrvatske i srpske poezije nastala je u povodu bečke izložbe 1873. Antologiju je na brzu ruku sastavio A. Šenoa. Tri godine kasnije, 1876, Šenoa je izdao u Zagrebu veliku antologiju hrvatskog i srpskog pjesništva s uvodom o metrici (Antologija pjesništva hrvatskoga i srpskoga, narodnoga i umjetnoga).
Premda je Šenoina antologija pomno sastavljena, ipak se 15 godina kasnije osjećala potreba nove antologije (uglavnom iz školskih razloga). Toj je potrebi udovoljio Hugo Badalić, koji je izdao Hrvatsku antologiju, Zagreb, 1892. Početkom 20. st. izdao je u Tuzli (naklada I. K. Ostojića) J. Milaković antologiju za mladež Naša pjesma, antologija hrvatskoj mladeži, I.—II., Tuzla 1903 i 1905. U nakladi društva sv. Jeronima izdao je Milaković antologiju za puk (Hrvatska pjesma, izbor umjetničkog pjesništva za puk, Zagreb 1907).
Antologiju omladinske književnosti izdao je R. F. Magjer (U pjesmi i priči, Osijek 1906).
Više je almanak nego antologija zbirka pjesama mladih pjesnika, koju je uredio Lj. Wiesner (Hrvatska mlada lirika, DHK, Zagreb 1914). Poslije rata uredili su M. Deanović i A. Petravić antologiju novije hrvatske, slovenske i srpske lirike (Antologija jugoslavenske lirike, Split 1922).
Pjesnici Tadijanović i Delorko izdali su antologiju Hrvatska moderna lirika, Zagreb 1933. Godinu dana kasnije izlazi prva antologija čakavske lirike (I. Jelenović — H. Petris, Antologija nove čakavske lirike, Zagreb 1934).
Usporedo s razmahom naše regionalne lirike javila se i antologija kajkavske lirike (N. Bačić, Antologija nove hrvatske kajkavske lirike, Sisak, 1937).
Najopširniju antologijsku zbirku hrvatske književnosti pokrenula je zagrebačka knjižara Minerva pod uredništvom S. Ježića. Ona je izdala zbirku od šest knjiga »Sto godina hrvatske književnosti«, gdje je prikazana hrvatska lirika, kritika i pripovijetka zadnjih sto godina. (I. knjiga, Ilirska antologija, ur. S. Ježić, 1934; II. knj. Prvi hrvatski pripovjedači iza preporoda, ur. S. Ježić, 1935; III. knj. Hrvatski pripovjedači osamdesetih i devedesetih godina, ur. M. Kombol, 1935; IV. knj. Moderni hrvatski pripovjedači, ur. Lj. Maraković, 1934; V. knj. Hrvatska književna kritika, ur. Lj. Maraković; VI. knj. Antologija novije hrv. lirike, ur. M. Kombol, 1934).
G. 1937 izdao je D. Žanko antologiju Marijanska lirika. Izvan okvira antologija stoje dvije publikacije, koje nose ime antologija (N. Bartulović, Jadranska antologija, Split, 1934 i V. Novak, Antologija jugoslavenske misli, Beograd).
Hrvatske antologije stranih književnosti. U nakladi zemaljske vlade izlazile su »čitanke« iz različitih književnosti. Te su čitanke bile pomno sastavljene, izbor dobar i prijevod redovito besprijekoran, radi čega ih možemo uvrstiti među antologije (T. Maretić, Čitanka iz slavenske i madžarske književnosti, Zagreb, 1896, V. Dukat, Engleska čitanka, Zagreb 1903).
Najviše je antologija iz stranih književnosti izdala Matica Hrvatska. G. 1904 izdaje u prijevodu I. Trnskoga Iz slavenske rodbine. Dvije antologije slov. književnosti priređuje Fr. Ilešič (Cvieće slovenskoga pjesničtva, Zagreb 1906, i Slovenske novele in povesti, Zagreb 1907). G. 1912 izdala je Matica antologiju srpske lirike u redakciji B. Popovića (Antologija srpske lirike, Zagreb, 1912). G. 1909 izlazi Milakovićeva Iz slavenskih lugova. Z. Kveder i M. Vrbanić priredili su antologiju slovenskih novela (Najbolje slovenske novele, Zagreb, 1913, II. izd. 1920).
G. 1916 izdaje Matica Hrvatska antologiju grčke lirike (K. Rac, Antologija stare lirike grčke). G. 1931 priređuje antologiju francuske lirike I. Hergešić (Francuska lirika od 1800 do danas). G. 1933 izlazi u Zagrebu Antologija novohebrejske književnosti (uredio M. Rabinson uz suradnju N. Bistričkoga). 1937, opet M. H. izdaje zbirku prijevoda religiozne lirike od M. Pavelića (Iz duhovne lirike, Zagreb, 1937).
Zabavna Biblioteka, u povodu jubileja (600 knjiga!) pokrenula je niz antologija strane lirike. Dosada su izašle antologije talijanske, ruske, poljske i francuske lirike (O. Delorko-A. Nizeteo, Talijanska lirika, 1939; J. Badalić-N. Fedorov, Ruska lirika, 1939; J Benešić, Poljska lirika, 1939 i S. Ježić, Francuska lirika, 1940).
Antologije hrv. književnosti na stranim jezicima. Za upoznavanje naše književnosti kod stranih naroda nijesmo učinili mnogo, pogotovu nijesmo izdali dovoljan broj antologija, koje bi barem donekle mogle pokazati stranom svijetu karakteristike našeg književnog stvaranja. Najstarija antologija naše književnosti na stranom jeziku potekla je od jednoga Čeha (V. Križek, Anthologie jihoslovanská, Prag, 1863).
G. 1933 izdala je M. H. odlično opremljenu i dobro uređenu antologiju hrvatskih pripovjedača na francuskom jeziku, a antologiju hrvatskih pjesnika na njemačkom jeziku (J. Dayre, Anthologie des conteurs croates i Zl. Gorjan, Kroatische Dichtung).
Hrvatska književnost zastupana je također u dvije antologije, koje prikazuju i srpsku i slovensku književnost na stranim jezicima (Miodrag i Savka Ibrovac, Anthologie de la poesie yougoslave des XIX et XX siècles, Pariz i K. Jovanović, Jugoslawische Anthologie, Dichter und Erzähler, Zürich, 1932).
Antologije narodnih pjesama kod nas Hrvata i ne postoje. Ima nekoliko izbora narodnih pjesama za školske potrebe (tako Vodnikova, Strašekova, Andrićeva i t. d.).
Srbija. Prava antologija srpske poezije nije postojala sve do pojave antologije Bogdana Popovića (Antologija novije srpske lirike, Zagreb, 1912). Popovićeva antologija je izašla u Zagrebu i za Hrvate, ali je vrlo brzo postala popularna u tolikoj mjeri, da je doživjela 4 izdanja, što se nije dogodilo ni s jednom drugom antologijom, ni hrvatskom, ni srpskom. Za vrijeme rata priredio je u Nici za izbjegle srpske đake M. Pavlović Antologiju srpske i hrvatske poezije s predgovorom J. Prodanovića. Ta je antologija bila šapirografirana, a poslije rata je štampana u Beogradu.
Poslije rata uredio je pjesnik Sima Pandurović Antologiju najnovije lirike (Beograd 1921, pogovor napisao V. Živojinović). Pandurović je izdao i Antologiju suradnika časopisa »Misao« (»Misao« antologija najnovije lirike, Beograd, 1926). Interesantan, ali ne naročito sretan pokušaj antologije učinio je M. Knežević, kad je izdao antologiju Odabrana strana (Subotica 1919); on je u svojoj, ili još bolje reći tuđoj — antologiji donio pjesme prema izboru samih autora.
U nakladi Savremenika SKZ (kolo VII., knj. 25., 1937) izdao je pjesnik G. Gavella Antologiju srpskohrvatske posleratne lirike. Dok je Gavellina antologija nastala iz želje da dade presjek lirskog stvaranja kod Srba i Hrvata bez obzira na praktičnu uporabu, dotle su antologije Stevana Beševića (Ilustrovana đačka antologija, Beograd 1928.) i Andre Žeželja (Antologija novijeg jugoslavenskog lirskog i epskog pesništva, G. Kon, Beograd 1939) zapravo priručna knjiga za više razrede srednjih škola.
U izdanju Državne štamparije izašla je a. srpskih pripovjedača o ratu (Iz velikih dana, uredio Dragoslav Ilić, Beograd 1940).
I velik dio antologija narodnog pjesništva sastavljen je za škole; zato su više priručnici, nego antologije; daju više pregled nego estetski izbor narodnog blaga. Takvih »antologija« ima mnogo; mi ćemo ovdje spomenuti najnovija izdanja. G. 1937 izašle su u nakladi Zadruge jug. prof. društva u Beogradu Srpske narodne pesme. G. 1938 izašle su antologije J. Prodanovića (Antologija narodne poezije), Darinke Stojanovićeve (Antologija narodnog pesništva), Sv. Matića (Antologija narodnih pesama, s. a. izdanje Narodne Prosvete), Dinka Vitezice (Antologija narodne poezije, 1937). Školskoj svrsi služe i Antologija jugoslavenske pripovetke (Beograd 1938), Darinke Stojanovićeve i Mala antologija jugoslavenskih pesnika (Beograd 1938) Anice Šaulićeve.
Antologiju crnogorskih književnika uredio je P. M. Božović (Antologija crnogorskih pjesnika i pripovjedača, Podgorica, 1927).
Srpske antologije stranih književnosti. Koncem 19. st. SKZ je počela izdavati antologijske prijevode iz stranih književnosti. Tako je u prijevodu V. M. Jovanovića izdala zbirku prevedenih francuskih pjesama (S francuskog Parnasa, SKZ, kolo II., br. 14., 1893); u prijevodu S. D. Milajkovića zbirku prijevoda iz njemačke lirike (Iz nemačke lirike, SKZ, XIV. kolo, knj. 98, Beograd 1905). U istom ciklusu izašla je i antologija hrvatskih pripovjedača (Dr. B. Drechsler, Antologija novijih hrvatskih pripovjedača, SKZ, XXI. kolo, knj. 144, Beograd 1912). U najnovije vrijeme izdala je Matica Srpska Antologiju savremenih pripovedača zapadnih Slavena u redakciji Jaroslava Maloga (predgovor J. Kršića, Novi Sad 1940). U nakladi Državne štamparije izašla je Antologija savremenih hrvatskih pripovjedača od K. Georgijevića (I. XVI-1-568, I—VI, 1940) i Antologija savremenih slovenačkih novelista od St. Škerlja.
Slovenija. Prve moderne antologije slovenske književnosti nastaju u 20. st. G. 1910 izašla je u Celovcu antologija Slovenske legende od A. Medveda; dvije godine kasnije izlazi antologija Slovenske balade in romance (priredili J. Sket i J. Wester, Celovec, 1912). I treća antologija slovenskoga pjesništva izlazi u Celovcu (J. Lovrenčič, Brstje z slovenskega pesništva, Celovec, 1918). Poslije rata izlazi najprije antologija slovenske narodne lirike (J. Glaser, Slovenska narodna lirika, Ljubljana, 1920). Cv. Golar izdao je 1920 antologiju slovenske lirike od Vodnika do Moderne (Sto let slovenske lirike. Od Vodnika do Moderne, Ljubljana). Golar je također izdao i jednu antologiju balada i romanca (Cv. G., Slovenske balade in romance, Ljubljana 1925). Antologiju slovenske religiozne lirike uredio je Fr. Vodnik (Slovenska religiozna lirika, Ljubljana 1928). Opsežnu i pomno uređenu antologiju suvremene slovenske lirike uredili su A. Vodnik i R. Ložar (Slovenska sodobna lirika, Ljubljana S. M., 1904). Poslije rata izašla je antologija I. Laha češke lirike (Češka antologija, Ljubljana, 1922, S. M.). M. U.
Antologije slov. književnosti na stranim jezicima. Na njemačkom jeziku izašle su dvije antologijske zbirke slovenske književnosti, a na tal. jedna (A. Funtek, Aus den neuen slov. Lyrik, Ljubljana, 1019. L. Nowy, Blätter aus der slow. Lyrik, Ljubljana, 1933 i L. Salvini, Liriche Slovene moderne, Ljubljana 1938. → Hrvatske antologije stranih književnosti i Srpske antologije stranih književnosti).
Slovenske antologije stranih književnosti. Početkom ovoga st. izašla je u Gorici antologija ruske književnosti (I. Vesel, Ruska antologija v slovenskih prevodih, Gorica 1901). Kasnije je izdao R. Peterlin antologiju iz slavenskih književnosti (R. P., Slavjanska lira, Ljubljana S. M., 1904). Poslije rata izašla je antologija I. Laha češke lirike (Češka antologija, Ljubljana, 1922, S. M.). M. U.