AMNION (grč. amnion »ovčja ovojnica«, jer je prvi put opažen kod bremenitih ovaca) je posebni unutrašnji zaštitni ovoj, koji obavija zametak sisavaca, ptica i gmazova. A. nastaje od samog zametka zajedno s drugim ovojem, serozom. Najobičnije nastaje na taj način, da se oko posve malenog zametka, kad obuhvati žumance u žumančanoj kesici, uzdigne šuplji dvoslojni nabor. Taj raste dalje sve više nad leđnu stranu zametka, dok se konačno rubovi ne sastanu i ne srastu. Kod viših sisavaca (a i čovjeka) i kod netopira nastane amnion tako, da se razmaknu stanice u području zametnog čvora, pa nastane pukotina, koja se postepeno proširi svuda naokolo.

Tako dođe nježni zametak pod dva ovoja. Na njegovoj leđnoj strani leži a., koji prekriva izvana drugi ovoj, seroza. U prvome početku leži a. uz zametak, ali ubrzo dolazi do izlučivanja posebne amnionske tekućine, koja se sakupi u nježnoj amnionskoj kesici, tako da zametak u njoj pliva, privezan samo na svom stražnjem kraju drškom za vanjski ovoj. Na taj je način nježni zametak izvrsno zaštićen od svakog vanjskog utjecaja, te se može nesmetano razvijati i stvarati svoj oblik. N. F-k.

Amnionska tekućina je proizvod stanica amnionskog epitela. Kod čovjeka je u početku bistra, kasnije nešto zamućena, te sadrži nešto bjelančevina, soli, epitelnih stanica i dlaka. Ona ima veliko značenje za pravilni razvitak zametka, kao i za sam porođaj. Prije porođaja a. obično pukne i tekućina isteče, a u izuzetnim slučajevima, kad se to ne dogodi, dijete se rodi obavijeno amnionom — u košuljici. V. D.

Po narodnom vjerovanju djeca rođena u košuljici (amnionu) imadu osobite prednosti: njima ne mogu naškoditi zli uroci, vile i vukodlaci. Oni, kako negdje drže, ne mogu biti ranjeni. U nekim krajevima drže, da su se roditelji djeteta, rođena u košuljici, rotili s vragom. M. U.

Kod konja i preživača nalaze se na unutrašnjoj strani amniona siraste izrasline epitela, koje služe kao rezervni materijal kod brzog rasta. One su osobito jako izražene na amnionskoj ovojnici pupkovine preživača. Kod svinje i psa epitel je amniona gladak. Oko amniona smješten je kod konja i psa koncentrično alantois, dok kod preživača i svinje a. leži na velikom području uz horion i konačno s njime sraste. U amn. kesici nalazi se kod konja u 5. do 6. mjesecu bremenitosti 5—6 litara tekućine, a isto tolika količina i u alantoisu. Kasnije preteže alantoiska tekućina, koja može na kraju bremenitosti iznositi 8—15 litara. Amnionska i alantoiska tekućina odnose se na kraju bremenitosti kod goveda kao 1 : 3—4, dok se kod svinje nalazi uglavnom samo amnionska tekućina. T. V.

Ovaj zametni ovoj a. (ali i serozu i posebni organ alantois) imaju među kralješnjacima samo zameci sisavaca, ptica i gmazova, pa se radi toga oni označuju kao amniota za razliku od drugih kralješnjaka: vodozemaca, riba i kružnousta, koji nemaju tog ovoja, pa se označuju kao anamnija. Njihovi se zameci razvijaju neposredno u vodi, pa su sa svih strana njome opkoljeni, i radi toga ne trebaju posebnih zametnih ovoja (amnion i seroza), a ni posebnoga zametnog organa za disanje (alantois), jer u vodi mogu disati čitavim tijelom. Zameci pak amniota razvijaju se na suhom, a da njihovo nježno tijelo bude također potpuno opkoljeno tekućinom, dobili su posebnu kesicu, u kojoj plivaju amnion i zametni organ za disanje, alantois. N. F-k.