A - Elektrika (Svezak I - Svezak V)
A  B  C  Č  Ć  D    Đ  E 
Prelistajte enciklopediju
Natuknica: dud
Svezak: 5
Stranica: 395 - 396
Vidi na enciklopedija.hr:
dud

DUD (Morus L.), drveće iz por. dudovke (v.). Lišće mu je naizmjenično, čitava ruba ili raznolično lapovito, nazubljeno ili napiljeno. Cvjetovi su žuti, jednodomni ili dvodomni, u gustim i kratkim resama, koje se razvijaju u pazušcu lista, i to za listanja. Cvjetići su okruženi četverodjelnim ovojem. U mužkim su cvjetovima po 4 prašnika, a u ženskim nadrasla jednogradna plodnica i tučak s dvie njuške. Ovoj ženskog cvjetića obraste oraščićasti jednosjemeni plodić, a svi plodići zajedno čine sočnu nakupinu, srašljiku (»murva«). Od 12 vrsta iz ovog roda, koje rastu u umjerenijim područjima Staroga i Novoga Svieta, uzgajaju se kod nas: bieli, crni i crveni d.

Bieli dud (M. alba L.), do 15 m visoko drvo okruglaste krošnje, dosta dugih i razmjerno tankih grana. Lišće mu je 6—12 cm dugo, jajoliko, ušiljena vrha, na bazi slabo srcoliko i nejednako, ciela ruba ili raznolično lapovito, tanko, nazubljeno, odozgo svietlo zeleno, svjetlucavo i gladko, ozdo slabije dlakavo. Plod je do 1,5 cm dug, jajolik, biel, rjeđe crvenkast, sladak, ali nešto bljutav, jestiv, na neka 2 cm dugoj stapci. Potječe iz srednje Azije. Lišće mu je izvrstna hrana gusjenicama svilenoga prelca, te je radi toga razširen po velikom dielu Zemlje. Uzgaja se često i u nasadima i drvoredima. U nasadima se uzgajaju i njegove odlike piramidalne krošnje, visećih grana, velikog i raznobojnog lišća i dr.

Crni dud (M. nigra L.), do 15 m visoko drvo okruglaste i guste krošnje te razmjerno kratkih grana. Lišće mu je 8—15 cm dugo i 6—13 cm široko, na bazi duboko srcoliko, grubo nazubljeno, hrapavo, odozgo tamno zeleno, odozdo dlakavo, šire je i deblje nego kod bielog d-a. Cvjetni je ovoj gusto dlakav. Plod je 2.5 cm dug, crn i sjajan, sladkasto kiseo (sadržava oko 9% šećera), na kratkoj stapci. Potječe iz zapadne Azije, odakle je proširen po velikom dielu Zemlje radi ploda i drva. Za uzgoj svilenog prelca ne dolazi u obzir.

Crveni dud (M. rubra L.), do 20 m visoko drvo široko zaobljene krošnje i sivo smeđih grana. Lišće mu je 7—18 cm dugo, široko jajoliko, dosta ušiljena vrha, napiljeno, hrapavo, odozdo za listanja bielo baršunasto, a inače gusto dlakavo, te radi toga za uzgoj svilenog prelca ne dolazi u obzir. Plod je tamno crven, 2—3 cm dug, valjkast, vrlo sočan. Domovina mu je jugoiztočni dio Sjeverne Amerike. U Evropi se češće uzgaja u nasadima i drvoredima, a ujedno i radi ploda.M. A.

Dud uspieva u laku tlu. Podnosi dosta vlage, ali tlo ne smije biti mokro. Najbolje uspieva u podneblju vinove loze. U sjevernim se krajevima zimi mora zaštićivati.

Razmnožavanje duda iz sjemena nije sigurno, i često se dobiju stabla lošijih svojstava. Dud se množi grebenicama, a može se i ciepiti (prstenovanje).

U Hrvatskoj se više goji bieli dud; njegovim se lišćem hrani gusjenica dudova svilca. Kultura bielog duda bila je znatna u vojnoj granici. (Carica Marija Terezija odredila je u svrhu unapređenja svilogojstva, da mladi bračni drugovi u Vojnoj Krajini moraju prije vjenčanja posaditi stanovit broj dudovih stabala [umjesto određenog broja voćaka]. No caričina se zapovied nije održala.)

Danas je kultura duda gotovo sasvim napuštena, pa i u vrtovima pučkih škola. Ipak su se još prije prvoga svjetskog rata uzgajali dudovi i u voćnim razsadnicima tadašnje kr. zem. vlade, jer je svilarsko nadzorničtvo u Subotici nastojalo, da se i na teritoriju Hrvatske sade dudovi za odgajanje dudova svilca.

Naš narod peče i rakiju od dudova ploda i zove je »dudovača«.I. R-g.

Dudovina (drvo duda) je prstenasto porozno drvo, biel je uzka i žućkaste boje, a srž žuto smeđe do tamno smeđe boje. Granica goda je izrazita, a sržni traci široki i vidljivi. Dudovina je žilava, čvrsta i tvrda, težko se ciepa i velike je trajnosti. Upotrebljava se kao tehničko drvo, a osobito je traže kolari, bačvari, stolari, tokari i graditelji čamaca. Dudovina se kod nas cieni kao vrlo dobro drvo za bačvice za rakiju. Radi svoje trajnosti upotrebljava se za vinogradsko kolje. Specifična mu je težina 0,82. Crna dudovina po svojim svojstvima zaostaje za bielom. U Japanu se dudovina upotrebljava za taracanje cesta i gradnju luka.I. H-t.