DUCCIO di Buoninsegna, * Siena oko 1255, † Siena 1319, talijanski slikar. Zna se, da je od 1278 zaposlen izrađivanjem nacrta za uveze knjiga. Čini se, da je prošao školu Guida da Siena. Bit će da je u svom ranom i srednjem stvaralačkom radu stvorio nekoliko madona, koje se danas čuvaju u Sieni, Bruxellesu i Londonu. T. zv. Madonna Rucellai u firentinskoj crkvi S. Maria Novella svakako je srodna slikarevu duhu. Jedino je autentično djelo majstorovo slikarski rad na glavnom oltaru u stolnoj crkvi u Sieni. Ta je slikarija razdieljena na množtvo pregradaka, a po srednjoj slici, koja prikazuje Krunjenje Marijino, nazvana je La Maestà. Djelo je započeto 1308, a svršeno 1311. Ta oltarska slikarija — izuzevši srednju sliku oltara — prikazuje na prednjoj strani oltara na pojedinim pregradcima Kristovo djetinjstvo i posljednje dane Marijina života; na stražnjoj strani oltara prikazana je na 26 odjeljaka muka Kristova. Pojedini dielovi s prednje strane oltara čuvaju se danas u Londonu i Berlinu.

Nekako u isto vrieme, kad i Cimabue i Cavallini, odvojio se od prikazivanja sredovječno-bizantskih prototipova; tu se već javlja smisao za izražavanje duševnih pokreta; uživa u skladu liepih linija, u liepoj razporedbi plohe; pokazuje očit smisao za kićenost i ures. Dakako da se nježni D., koji ide više za misaonim promatranjem i dekorativnim podražavanjem, ne može mjeriti ni s ozbiljnom veličinom Cavallinija ni s dramatskim zamahom i slobodnim svladavanjem prostora Cimabua. D. još polaže boje kao i Bizantinci, ali ih finije niže; nabor haljina odaje na D-ovim slikama već gotičke crte, a kasniji naraštaji sienskih majstora razvili su još više to gotiziranje. Prvi put izložena su sveukupna djela D-va u Sieni 1912 (»Mostra Ducciana«).

LIT.: H. Weigelt, D. de B., Leipzig 1911; L. de Nicola, Mostra di opere di D. e della sua scuola, Siena 1912; R. v. Marle, Recherches sur l’iconographie de Giotto et de D., Strassburg 1920.F. C.