DRUZ, 1. Neron Klaudije (Nero Claudius Drusus), D. stariji, * 38 pr. Kr., † 9 pos. Kr., sin Livije Druzile, kasnije žene Oktaviana i Tiberija Klaudija Nerona. Rodio se tri mjeseca iza Druziline udaje za Oktaviana. Poslije smrti Tiberija Klaudija Nerona bio je Oktavian skrbnik njegov i brata mu Tiberija. Vjerojatno je već g. 18 pr. Kr. postao kvestor. G. 15 pr. Kr. pošalje ga August protiv Retijaca u Alpe, da dokrajči njihove provale u Italiju i pljačke. Kad je potukao Retijce, dobio je »ornamenta praetoria«. Ali kako je bilo potrebno da se postignu još veći uspjesi, pošalje August D-a u pomoć njegovu bratu Tiberiju, koji porazi 1. VIII. 15 Vindelike, našto bi obrazovana provincija Retija s Vindelicijom. G. 13 pr. Kr. postavi August D-a za svoga namjestnika (legatus Augusti) u »tres Galliae«. Tu je D. imao zadaću ne samo da pazi na susjedne Germane, nego i da provede novi census i popis pučanstva. Kad su se Gali počeli zbog toga buniti, pozove ih D. na svečanost osnivanja i posvećivanja svetišta »ara Romae et Augusti« 1. VIII. 12 u Lugdun. Tu mu pođe za rukom umiriti ih. Kraj ovog svetišta sastajao se zajednički sabor triju galskih provincija, kojemu je na čelu stajao pročelnik »arae«, uviek jedan Gal. Kad je ovako umirio Gale, provališe germanski Sugambri preko Rajne, ali ih D. porazi i potjera.

Kad je g. 12 sred priprava za rat na Germane umro Agripa, a August povjerio vođenje toga rata Druzu, preuze D. i ratnu osnovu Agripinu. Spusti se niz Rajnu i pokori (u današnjoj Holandiji) Frize, a onda se spremi da napadne Hauke. U tu svrhu dade prokopati kanal od Rajne do Izere, preko koje se dolazilo u Zuidersko jezero. Ovim kanalom on prođe sa svojom vojskom i uđe u Sjeverno more, odakle uplovi u Emsu, gdje pokori Bruktere. Iza toga vrati se niz Emsu na more, zaplovi prema S i pokuša ući u Vezeru, da napadne Hauke, ali ne uspije, i na povratku mu gotovo nastrada vojska zbog nenadane plime. Tada se vrati u Galiju, a onda pođe u Rim, gdje je izabran za gradskoga pretora (praetor urbanus) za g. 11.

G. 11 pr. Kr. trebao je nastaviti rat. Prešavši donju Rajnu pokori Uzipećane i uz dolinu Lipe spoji se s vojskom, koja je prodrla uz Emsu. Tada se udalji od spomenute osnove i — pouzdavajući se u međusobne svađe germanskih plemena — prodre preko krajeva Sugambra, koje pokori, upadne u zemlju Tenktera i Hata, koji moradoše priznati rimsko gospodstvo, i preko ovih krajeva dopre do Vezere. Tada preseli Hate u zemlju Sugambra. Kako se približavala zima, počne se vraćati. Putem se jedva spasi od jake zasjede. Kad je prispio na Rajnu, podigne na sutoku Lipe s Alisom jednu tvrđavicu, a drugu na Taunu. Poslije ove vojne dobije od senata triumfalne ornamente i ovaciju, a sliedeće godine prokonzulat.

I g. 10 pr. Kr. ratovao je D. s Germanima, i to s Hatima, ali bez odlučnog uspjeha. Uto je izabran za konzula za sliedeću godinu, koju dužnost nastupi početkom g. 9 pr. Kr. Iza toga nastavi rat na Germane ne obazirući se na staru ratnu osnovu. Prieđe preko zemlje Hata, svlada njihove saveznike Sveve, napadne s uspjehom Heruske, prieđe Vezeru i dopre do Labe dostigavši time krajnju granicu dotadanjeg rimskog prodiranja u Germaniju. Iza toga napadne i porazi Markomane i Sugambre. Pošto je sagradio nekoliko tvrđavica za osiguranje na Vezeri i Masi, a vjerojatno i na Labi, krene u Galiju. Putem pade s konja i slomi kuk te 30 dana poslije umre. Bilo mu je 29 godina. Neustrašiv kao vojnik, nadasve sposoban kao vojskovođa, požrtvovan i brižan kao zapovjednik bio je ljubimac vojnika, koji su ga i izklicali kao imperatora. Njegovi uspjesi u ratu s Germanima i nevjerojatno smjeli vojnički potezi pribavili su mu među rimskim građanstvom udivljenje i sklonost. To se najbolje vidjelo prilikom prienosa njegova mrtvog tiela u Rim, koje je pratio brat mu Tiberije. Bio je to posmrtni triumf za pobjednika Germana. Od Ticina do Rima pratio ga je sam car August. Da mu izkaže počast, dade mu senat mrtvu nadimak Germanicus.

D. je pomaknuo granicu carstva od Rajne na Labu, ali su njegovi uspjesi bili prebrzi, te nije dospio da te granice ustali i učvrsti. Zbog toga se ono, što je stekao, nije dugo održalo. D. je prvi odkrio Rimu dotada nepoznatu unutarnju Germaniju. Pored ovoga D. je svojim radovima, namienjenim vojsci, uvelike proširio prometne putove gradnjom kanala i spajanjem Rajne sa Zuiderskim jezerom, a poljoprivredi gradnjom nasipa na desnom kraku ušća Rajne.

U spomen D-u bješe podignut na Apijevoj cesti slavoluk, a kod Mainza na Rajni kenotafij, pred kojim su onda svake godine, vjerojatno na dan njegove smrti, rimske čete držale mimohod. Njegovi vojnici podigoše mu »aru« nedaleko Lipe. Njemu u čast bijahu sakovani novci s njegovim likom i legendom Nero Claudius Drusus Germanicus imp(erator). U Ateni bješe obrazovan svećenički kolegij za održavanje njegova kulta.

LIT.: J. Asbach, Die Feldzüge des Nero Claudius Drusus, Rheinische Jahrbücher LXXXV., 14—30; A. Dederich, Die Feldzüge des Drusus und Tiberius in nordwestl. Germanien, Köln i Neuss 1869; G. Zippel, Die römische Herrschaft in Illyrien, Leipzig 1877; H. Dessau, Geschichte der römischen Kaiserzeit I., Berlin 1924; R. Paribeni, L’Italia imperiale, Milan 1938; Th. Momsen, Römische Geschichte V., 1884; H. Schiller, Geschichte der römischen Kaiserzeit I., Gotha 1883.

2. Julije Cezar (Drusus Iulius Caesar), D. mlađi, * 15(?) pr. Kr., † 23 pos. Kr., sin cara Tiberija i Vipsanije Agripine. G. 11 pos. Kr. postao je kvestor, a g. 15 konzul. Tada ga pošalje Tiberije zajedno sa Sejanom u Panoniju, da ondje uguši pobunu legija. Kad je Germanik umro, ostade D. jedini nasljednik priestolja. Ma da se D. nije miešao u političke prilike, bio je već kao od Tiberija određeni nasljednik priestolja Sejanu suparnik, i ovaj ga, u dogovoru s njegovom ženom Livilom, koju je bio zaveo, dade polagano trovati, od čega D. umre.

3. Julije Cezar (Drusus Iulius Caesar), * 8 pr. Kr., † 33 pos. Kr., sin Germanika i Agripine starije. Poslije smrti brata mu Nerona smatrali su ga u Rimu nasljednikom priestolja. Da ga se rieši, dade ga Sejan obtužiti pred senatom, te bude osuđen i bačen u tamnicu, u kojoj ostane i poslije Sejanova pada. Tu je od gladi i umro.G. N.