ALGE. Oblik i veličina alga. Algama nazivamo steljnjače (v.), koje imadu klorofila. One su prema tome zelene, ali mogu biti i druge boje, ako u stanicama osim klorofila i karotinoida imade još koje drugo mastilo. Za neke sistematske skupine alga upravo su karakteristična neka mastila, koja čine, da te alge nazivamo sinjima (t. j. modrozelenima), crvenima ili smeđima. Steljka ili talus alga veoma je raznoličan, te može biti tako malen, da ga možemo vidjeti tek mikroskopom, a ima takvih alga, kojima je talus do 70 m dugačak i do 100 kg težak (Macrocystis pyrifera [Turn.] J. Ag. iz Arktika). One sitne alge nazivamo hrvatski obično resinama, jer su mnoge od njih resastog oblika, a one krupne halugama. Stanice alga mogu se gibati s pomoću jednog ili više bičeva, ali njihova gibivost nije zasnovana uvijek na bičevima. Neke alge, i to napose niže, gibive su bičevima za čitavog trajanja svog života. Ostalim su algama samo rasplodne stanice ili samo neke rasplodne stanice gibive s pomoću bičeva. Ima napokon i takvih alga, koje uopće nemaju stanica gibivih s pomoću bičeva. Talus se može sastojati od samo jedne stanice ili se sastoji od više, odnosno mnogo stanica. Jednostaničnih alga ima veoma raznoličnog oblika, a ima i takvih, kojima je stanica tako razvedenog oblika, da izgleda kao stablo s listovima i korijenom (kormus). Tijelo višestaničnih alga sastoji se ili od jednakih stanica, ili je diobom rada došlo do raznovrsnih stanica. Kod nekih je haluga raznovrsnost stanica velika, a njihov izgled nalik na kormus (→ izdanak). Među zelenim i crvenim, a napose među smeđim algama imade mnogo takvih kormoidnih haluga.
Rasplod u alga. Alge se razmnažaju fragmentacijom talusa i njegovih dijelova ili dijeljenjem, ili se razmnažaju posebno građenim rasplodnim stanicama. Rasplod može biti nespolan ili spolan (→ rasplod u bilja).
Nespolan rasplod u alga zbiva se posebno diferenciranim rasplodnim stanicama, koje nastaju u sporangijima (v.). Sporangiji se sastoje od jedne jedine stanice i proizvode po jednu ili više rasplodnih stanica, koje zovemo sporama, ako su negibljive, a ako su gibljive, zoosporama. Spore se razvijaju vrlo često po četiri (tetraspore). Tetraspore dolaze na pr. kod smeđe alge diktiote i kod većeg broja crvenih alga. Zoospore su poznate kod mnogih alga (Ulothrix, Vaucheria, Cutleria, Laminaria i dr.).
Spolni rasplod vrši se na veoma različit način. Ili se stapaju cijele stanice, na pr. kod jarmašica, ili se razvijaju u t. zv. gamentangijima posebne rasplodne stanice, koje obavljaju oplodnju. Gamentangiji se sastoje ili od jedne jedine ili od više stanica, ali nemaju nikad posebni ovoj zaštitnih stanica. Kod nekih su alga rasplodne stanice po izgledu jednake, na pr. kod zelene alge Ulothrix, pa rasplod nazivamo izogaman. Kod drugih su rasplodne stanice diferencirane u manju mušku i veću žensku, rasplod zovemo tada anizogaman. Ako je ženska rasplodna stanica negibljiva, nazivamo je jajetom, organ, u kome nastaje, oogonijem (v.), a oplodnju oogamijom. Oogoniji su vrlo različitog oblika, ali su najčešće okruglasti. Posebno je građen oogonij kod zelene alge Coleochaete, gdje naliči na bocu, koja biva nakon oplodnje obavijena susjednim stanicama. Kod crvenih alga imaju ženski spolni organi posebni nastavak trihogin, pa se nazivaju karpogoni. Iz oplođenog karpogona nastaju na različit način nespolne stanice karpospore.
Muške rasplodne organe nazivamo anteridijima (v.). Oni se nalaze samo kod nekih skupina i dosta su različitog oblika. Kod zelenih su alga jednostanični, često vrlo maleni, i proizvode gibljive spermatozoide. Posebno su građeni kod parožina, gdje se ujedinilo mnogo, u niti nanizanih anteridija, u posebnom ovoju na nosiocima anteridija. Kod smeđih alga nalaze se jednostanični (unilokularni) anteridiji. na pr. kod bračića i laminarije, a višestanični (plurilokularni) kod diktiote, kutlerije i dr. Kod crvenih alga stvaraju anteridiji, nazvani spermatangiji, negibljive spermacije.
Oogoniji i anteridiji redovno su na površini, samo su kod nekih alga udubljeni u steljci, tako na pr. kod bračića, gdje se nalaze u posebnim udubinama, koje se zovu konceptakuli.
Kod mnogih, napose viših alga, razvijena je izmjena generacija; na spolnu generaciju slijedi nespolna i obratno. Kod nekih je alga poprimila izmjena generacija upravo savršen oblik (»antitetska izmjena generacija«). (→ Generacija u bilja).
Sistematika alga. Alge dijelimo na 8 hrpa, koje predstavljaju dijelovi samostalna razvojna stabla.
I. Sinje alge (Cyanophyceae = Schizophyceae). Jedno-ili višestanične nitaste alge s pravim ili nepravim razgranjenjem ili bez razgranjenja. U stanicama, koje su često sinje (modrozelene) boje, imade osim klorofila i karotinoida još i jedno modro mastilo zvano fikocijan. Jezgra sinjih alga je raspuzla u plazmi. Razmnažanje dijeljenjem ili nespolan rasplod. U sinjih alga nema stanica gibivih s pomoću bičeva. Sinje su alge srodne s bakterijama, a dijelimo ih u tri skupine: 1. Chroococcales. Ovamo ubrajamo jednostanične ili kolonijske sinje alge. Chroococcus i Gloeocapsa žive u vodi i na kopnu, a Microcystis u planktonu slatkih voda. 2. Chamaesiphonales. Jednostanične, kolonijske ili nitaste sinje alge. Rasplod endosporama ili ektosporama. Solentia, endolitska morska alga. 3. Hormogonales, nitaste alge. Nerazgranjene ili razgranjene s pravim ili nepravim razgranjenjima. Razmnažanje višestaničnim dijelovima niti (hormogoniji). Ovamo pripada na primjer: Stigonema (na kopnu i u vodi) s pravim razgranjenjem; Mastigocladus (u vrućim vrelima) s razgranjenjima u obliku slova »v«; Rivularia haematites C. A. Ag. (u brzicama), niti s utanjenim vrhom; Scytonema (većinom u slatkoj vodi) s nepravim razgranjenjima; Nostoc (galertaste kolonije na kopnu i u vodi) imade nerazgranjene niti i obično heterociste, t. j. rudimentarne rasplodne stanice; Anabaena (na kopnu, u tlu i u vodi); Oscillatoria, Phormidium i Lyngbya imadu nerazgranjene niti, ili sa sluzavim, ili sa čvrstim tokovima, ili bez njih; Schizothrix lataeritia (Kütz.) Gom. inkrustira vapnenac.
II. Bičarice (Flagellata) su jednostanične ili rjeđe kolonijske alge s vegetativnim stanicama gibivim s pomoću bičeva. Hranidba kod nekih životinjska, a kod većine bilinska. Razmnažanje dijeljenjem. Kod nekih izogaman ili oogaman spolan rasplod. Stanovnici voda. Prve dvije rpe čine prijelaz životinjama. Bičarice ili bičaši ističu se od ostalih alga mnogim značajnim osebinama i ujedinjuju u sebi biljne i životinjske osobine (→ bičaši). Dijelimo ih na: 1. Pantostomatina. Stanice bez plastida, s bičem ili bičevima i pseudopodijama. Hranjenje animalno; primanje hrane čitavom površinom. Ovamo pripada Multicilia i Mastgamoeba, koje žive na površini mulja slatkih voda stajačica. 2. Protomastiginae. Stanice bez plastida, s jednim do šest bičeva. Primanje hrane animalno samo kroz usno mjesto. Monas u nečistim vodama. 3. Chrysomonadinae. Stanice sa smeđim kloroplastima i s jednim do dva biča. Solitarna vakuola. Ovamo pripada: Dinobryon i Mallomonas, koji žive u planktonu slatkih voda; Hydrurus foetidus (Vauch.) Kirchn. kolonijski je bičar studenih slatkih voda. S ovom rpom srodna su Sillicoflagellata i Coccolithophoridales. Prvima su stanice obuvene u kremeni skelet, a drugima pokrivene vapnenčevim pločama. Morski nanoplanktoni. 4. Cryptomonadinae. Stanice dorziventralne s 2 biča. Plastid smeđ ili zelen. Ovamo na primjer idu Cryptomonas iz slatkih voda.
5. Eugleninae. Vakuola s pratilicama. Bič obično jedan. Sa kloroplastom ili bez njega. U slatkoj vodi obični su rodovi Phacus i Euglena. 6. Heterochloridales. Imadu dva nejednaka biča. Plastidi žuto-zeleni. Ovamo na primjer Chloramoeba. 7. Peridineae = Dinoflagellata) imadu stanice sa smeđim kloroplastima. Stanična membrana sastavljena iz celuloznih ploča. Stanica imade dvije brazde (uzdužna i ekvatorijalna). Žive u planktonu mora i slatkih voda. Česti su rodovi Ceratium i Peridinium. 8. Volvocales = Phytomonadina). Jednostanični ili kolonijski bičari s dva jednaka biča. Plastidi su zeleni, a asimilat je škrob. Rasplod izogaman ili oogaman. Chlamydomonas je jednostaničan, a Pandorina, Eudorina i Volvox su kolonijski i žive u slatkim vodama.
III. Kremenjašice (Diatomeae = Bacillariaceae). Jednostanične ili kolonijske alge sa žuto-smeđim kloroplastima. Samo kod nekih su rasplodne stanice gibive s pomoću bičeva. Membrana se sastoji od dva dijela i inkrustirana je kremenom kiselinom. Oba membranska dijela prehvataju se kao kutija i poklopac. Velika mnogolikost često upravo prekrasnih oblika. Dijeljenjem nastaju jednaki i sve manji i manji primjerci (nastali iz manje polovine). Tvorbom auksospora vraća se prvotna veličina. Kremenjašice se dijele na: 1. Centrales. Stanice radialno simetrične. Većina živi u planktonu morskom, a dijelom žive u planktonu slatkovodnom. Izogamija, kod nekih s pomoću mikrogameta, koje imaju dva na kraju odebljala biča. Ovamo pripadaju Chaetoceras i Rhizosolenia iz morskog i Melosira iz slatkovodnog planktona. 2. Pennales. Monosimetrične ili rjeđe asimetrične stanice. Struktura membrane veoma bizarna i karakteristična. Žive u velikom broju vrsta u moru, slatkoj vodi i na vlažnom tlu. Vrste iz rodova Synedra, Navicula i Nitzschia žive uglavnom u bentosu, a vrste iz rodova Fragilaria i Asterionella u planktonu. Sastavni dio zemlje kremenjače (tripoli) su kremeni skeleti fosilnih kremenjašica.
IV. Jarmašice (Conjugatae). Jednostanične ili nerazgranjene nitaste alge sa zelenim kloroplastima. Stanica sastoji iz dvije jednake polovine. Izogamija. Dijelimo ih na: 1. Desmidiales. Jednostanične ili rjeđe nitaste i nerazgranjene alge. Stanice veoma pravilnog, često upravo bizarnog oblika. Dvodijelnost stanica obično obilježena stegnutim strukom. Žive u slatkim vodama, napose u cretovima. Neki rodovi s brojnim vrstama: Closterium, Micrasterias, Euastrum, Staurastrum i Cosmarium. Oocardium stratum Näg. inkrustira vapnenac. 2. Zygnemales. Nerazgranjene nitaste alge sa zvjezdastim, pločastim ili spiralnim kloroplastima. Kopulacija ljestvasta ili koljenasta. Veoma rašireni rodovi u slatkim vodama: Zygnema (sa zvjezdastim), Mougeotia (s pločastim) i Spirogyra (sa spiralnim vrpčastim kloroplastima) s mnogo vrsta.
V. Zelene alge (Chlorophyceae). Jedno ili višestanične ili kormoidno građene alge, većinom sa zelenim kloroplastima. Vegetativne stanice nisu gibive s pomoću bičeva. Bar jedne rasplodne stanice gibive su s pomoću bičeva. Pretežno u planktonu i bentosu slatkih voda. Dijelimo ih na: 1. Protococcales. Jednostanične ili kolonijske alge. Nespolne, bičevima gibive spore (zoospore) ili negibive nespolne spore (aplanospore). Kod nekih izogamija. Veoma rasprostranjeni rodovi u slatkoj vodi: Scenedesmus i Pediastrum.
2. Ulotrichales. Nitaste razgranjene ili nerazgranjene ili pločasto razvijene alge sa zoosporama. Izogamija ili oogamija. Ulva i Enteromorpha u moru, Chaetophora, Coleochaete, Ulothrix i Oedogonium u slatkoj vodi. Trentepohlia s rumenim ili rđastim kloroplastima na kopnu. 3. Siphonocladiales. Obično veoma razgranjene bentoske alge. Talus mnogostaničan. Izogamija (rjeđe oogamija: Sphaeroplaea). Cladophora u moru i u slatkoj vodi. Dasycladus i Acetabularia (v.) u moru (potonja izgleda kao bijela gljivica).
4. Siphonales. Obično razgranjene bentoske alge. Stanice veoma dugačke; često zbog toga primjerci jednostanični. Anizogamija ili oogamija. Vaucheria u slatkoj i bočatoj vodi. U moru rodovi: Caulerpa, Codium, Bryopsis i Halimeda.
Parožine (Charales). Zelene alge, koje stanuju u gustim sastojinama na dnu slatkih (i bočatih) voda. Tijelo im je kormoidno građeno i sastoji se iz koljenaca i članaka. Ogranci smješteni su u pršljenima na koljencima. Uz ogranke nalazimo oogonije i nosioce anteridija. Oogonij sastoji se iz negibive jajne stanice omotane spiralnim omotnim stanicama. Nosilac anteridija sastoji se iz osam pločastih stanica, od kojih vire spram nutrašnjosti dršci, koji nose niti, a u njihovim stanicama se stvaraju spermatozoidi s dvije cilije. Nespolnog rasploda nema. Vrstama brojni rodovi: Chara i Nitella.
VII. Smeđe alge (Phaeophyceae). Smeđe su alge obično smeđe ili zeleno smeđe boje. Kloroplasti smeđih alga sadržavaju osim klorofila i karotinoida i smeđe mastilo fukoksantin. Asimilat je laminarin. One su, osim vrste Pleurocladia lacustris A. Braun, stanovnici hladnih i umjereno toplih mora, a pripadaju bentosu i pričvršćene su prihvatnicom. Najjednostavnije smeđe alge resastog su oblika, dok su druge velikih dimenzija i izrazito kormoidno građene. Rasplodne stanice, t. j. zoospore i gamete, giblju se s pomoću dva nejednaka biča, koji su smješteni postrance. Spolan rasplod izogamija ili oogamija. Dijelimo ih na: 1. Phaeosporales. Nespolan rasplod zoosporama. Spolan rasplod izo- ili anizogamija. Običniji rodovi: Ectocarpus, Sphacelaria, Lithoderma, Cutleria i Zanardinia. 2. Dictyotales. Oogamija. Izmjena je generacija očita. Ovamo rodovi: Dictyota i Padina. 3. Laminariales. Oogamija. Izmjena generacija s patuljastim gametofitom očita je. Običniji rodovi: Macrocystis i Laminaria. 4. Fucales. Samo oogaman rasplod. Poznatiji rodovi: Sargassum, Cystoseira i bračić (Fucus), u Jadranu F. virsoides (Don.) J. Ag. Kod reda Dictyotales izmjenjuju se dvije habituelno jednake, a kod redova Phaeosporales i Laminariales dvije habituelno nejednake generacije.
VIII. Crvene alge (Rhodophyceae). Crvene alge su obično crvene boje, ali mogu biti i ljubičaste, crvenosmeđe, žutocrvene ili zelenkaste boje. U njihovim kloroplastima sadržano je osim klorofila i karotinoida još i jedno crveno mastilo, fikoeritrin, a neke sadržavaju još i fikocijan. Asimilat je floridejski škrob. Crvene su alge stanovnici mora, i to pretežno onih dubina, do kojih više ne dopire bijelo, već bojano svijetlo. Veoma malo imade slatkovodnih i kopnenih crvenih alga. Porphyridium cruentum Nag. je kopnena nitrofilna crvena alga. Rod Batrachospermum živi u slatkoj vodi, a jednako tako i mnoge vrste iz roda Chantransia. Među crvenim algama imade veoma malo jednostaničnih ili nitastih alga (Bangiales), većina nije tako jednostavna (Florideae), a ima i kormoidno građenih (Delesseria). Koralinaceje Lithothamnion i Lithophyllum inkrustiraju vapnenac i stanuju u obalnim zonama toplih mora. Crvene alge nemaju stanica gibivih bičevima. Rasplod nespolan i spolan oogaman. Ženska rasplodna stanica zove se karpogon i nosi obično nastavak trihoginu, kroz koju se vrši oplodnja. Osim spolnog rasploda imadu crvene alge i nespolan rasplod ili monosporama ili tetrasporama. Izmjena generacija je kod većine crvenih alga očita. Inkrustirajuće crvene alge poznate su nam već iz jure. Litavski vapnenac djelo je tercijarnih vrsta roda Lithothamnion. Crvene alge dijelimo na: 1. Bangiales. Talus je jednostaničan, nitast ili pločast. Trihogine nema. Rod Bangia u moru i u slatkoj vodi. Porphyridium je kopnena alga. 2. Florideae. Talus više diferenciran. Karpogon s trihoginom. One se dijele na: a) Nemalionales. Iz oplođenog karpogona izrastu neposredno niti (gonimoblasti), koji tvore karpospore. Nespolan rasplod monosporama. Ovamo pripadaju slatkovodni rodovi Lemanea, Batrochospermum i Thorea. Nemalion živi u moru. b) Gigartinales. Iz oplođenog karpogona izrastu gonimoblasti, koji najprije kopuliraju sa susjednim (auksilarnim) stanicama i tek tada tvore karpospore. Nespolan rasplod tetrasporama. Ovamo pripadaju Chondrus crispus (L.) Stack i Gigartina mamillosa (G. et W.) J. Ag. iz sjevernih mora, koje daju karagen. c) Rhodymeniales. Tvorba karpospora kao kod pređašnje rpe s tom razlikom, da se auksilarne stanice stvaraju tek iza oplodnje karpogona. Nespolan rasplod tetrasporama. U morima: Chrisimenia, Delleseria, Polysiphonia, Callithamnium i Ceramium. Ovamo pripada i Gracilaria lichenoides Ag. iz mora jugoistočne Azije, od koje pravimo agar. d) Cryptonemiaceae. Iz oplođenog karpogona izrastu gonimoblasti i kopuliraju s bližim stanicama. Poslije toga izrastu ponovno niti, koje kopuliraju s udaljenijim stanicama, i tek tada se stvaraju karpospore. Nespolan rasplod tetrasporama. Ovamo pripadaju rodovi: Corallina, Lithothamnion i Lithophyllum.
Raširenje alga. Alge žive ponajviše u vodama, ali žive i na tlu i u tlu. Neke kopnene i mnoge vodene alge su epifiti (v.). Vodene alge žive ili u moru ili u slatkim vodama, pa ih zovemo morskim odnosno slatkovodnim algama. I u bočatim vodama imade alga. Vodene alge pripadaju ili bentosu (v.) ili planktonu (v.). Bentoske alge su prirasle ili zakorijenjene o dno ili su pričvršćene na bilju (epifitske) odnosno na životinjama (epizojske). Planktonske alge su mikroskopski sitne i s pomoću raznih prilagodaba lebde u vodi (t. j. niti izronjuju niti tonu). Najsitniji plankton (nanoplankton) pretežno je sastavljen iz alga. Imade i takvih vodenih alga, koje ne pripadaju ni planktonu ni bentosu. Takvim pripada onaj Sargassum, koji u velikim i brojnim primjercima pliva na onom dijelu Atlantskog oceana, koji zovemo Sargasko more. Još i danas ne znamo sigurno, da li je taj Sargassum zasebna vrsta, ili su to preobraženi prvotno bentoski primjerci, koji su onamo strujom doneseni. Slatkovodne alge nalazimo u trajnim i u povremenim vodama. Nalazimo ih u vrelima, potocima, rijekama, barama i jezerima. Alge živu i u cretnim vodama s kiselom reakcijom, kao i u tvrdim vodama s alkaličkom reakcijom. Potonje često talože vapnenac, kao Schizothrix, Oocardium, Vaucheria i druge. Imade alga i kopnenih i slatkovodnih, koje buše vapnenac (endolitske alge). U vrućim vrelima žive alge kod visokih temperatura, gdje nikakvi drugi organizmi ne mogu živjeti. Među sinjim algama imade ih mnogo, koje žive u termama. Alge mogu živjeti i u simbiozi. Neke alge žive u simbiozi s višim biljem, na pr. vrste roda Anabaena u sitnoj paprati azoli (v.) i u cikasu (v.), a neke žive u simbiozi sa životinjama. Alge su napokon i jedna sastavna komponenta u zadružnim biljkama, koje zovemo lišajevi (v.).
Važnost alga. Općenito je značenje alga, uzevši u obzir njihovu brojnost i njihovo veliko raširenje, neobično veliko. One su najjednostavnija autotrofna bića, koja izgrađuju goleme količine organskih tvari i omogućuju život sitnih vodenih životinjica, koje služe za hranu većim životinjama (→ plankton). Neposredno je praktično značenje alga naprotiv veoma maleno. Mnoge alge daju važne produkte za kulturu mikroorganizama (→ agar-agar). Neke se alge jedu. Tako se jede od smeđih alga u istočnoj Aziji Laminaria japonica Aresch. i L. angustata Kjellm. U polarnim krajevima jedu ljudi vrste roda Alaria. U Chileu upotrebljava se kao hrana smeđa alga Durvillaea utilis Bory. Od crvenih alga jedu se u raznim krajevima vrste iz rodova Eucheuma (E. speciosum [Sond.] J. Ag., E. spinosum [L.], J. Ag. i E. gelatinae [Esp.] J. Ag.), Gracilaria (G. lichenoides Ag. i G. Wrightii [Turn.] J. Ag.). Nadalje su jestive alge: Gelidium cartilagineum Gaill., Schizimenia edulis J. Ag. i Laurentia pinnatifida Lam. U medicinske svrhe služi karagen (v.), dobiven iz alga, a u kirurgiji služe dršci smeđe alge Laminaria digitata (L.) Lam. Kremenjača se upotrebljava za poliranje i kod fabrikacije dinamita. Uz mikroskop se obično kupi preparat jedne kremenjašice, da se na njezinoj finoj strukturi pokažu sposobnosti mikroskopa. Svojevremeno vadio se iz pepela haluga jod, a pepeo se upotrebljavao u staklarstvu i za gnojenje.
LIT.: A. Engler i K. Prandtl, Die natürlichen Pflanzenfamilien, Leipzig. Razni autori obradili su u tom djelu alge, i to u svesku I/1 (1897), u svesku I/1a i 1b (1900), te u svesku Nachträge zu I/2 (1911). U drugom izdanju toga djela obradio je H. Printz velik dio alga, u svesku 3 (1927); F. Oltmanns, Morphologie und Biologie der Algen. Drugo izdanje izašlo je u Jeni I.—II. 1922, a III. 1923; I. B. De Toni, Sylloge Algarum omnium hucusque cognitarum, Padova I.—VI., 1889—1924; A. Pascher, Die SüssWasserflora Deutschlands, Oesterreichs und der Schweiz, Jena.