DISOCIACIJA (lat. dis »raz« i socius »drug«). U normalnoj psihologiji znači d. neko prekidanje asociativno povezanih procesa, kako je to na pr. onda, kada se ne možemo nečega sjetiti. D. je uzrok zaboravljanju uobće, a i oslabljenju pamćenja u starosti. I kod koncentracije pažnje nastaje d. za ono, što pritom zanemarujemo (→ pažnja). U patopsihologiji se disociacijom naziva svako poremećenje u sređenom toku predočaba i misli, kako je to kod pojave smetenosti. Uz abnormalno izpadanje sjećanja ima i krivog spajanja različitih sadržaja. Takva su izkrivljivanja poznata i u normalnom životu kod maštanja, a osobito kod sanjanja. I histeriju mnogi tumače disociacijom psihičnih sveza (Forel, Janet i dr.). Forel razlikuje psihičnu ili funkcionalnu d-u od organske. Prva se tiče sviestnih funkcija duševnoga života, a kod druge se radi o poremećenju u podsviestnom životu, kad bolestniku izostane podsviestna kontrola ponašanja, ili kad mu izpadne znanje o mjestu, gdje se nalazi i sl. Pojam disociacije jednako je važan kao i pojam asociacije.R. B-s.

Disociacija u kemiji znači podpuno razstavljanje ili razpadanje molekula u dva diela ili više njih. Razlikujemo termijsku i elektrolitičku d-u. Ovdje će biti govora samo o termijskoj d-i. Mnoge se tvari razpadaju kod grijanja u jednostavnije molekule (na pr. salmiak se razpada u amoniak i klorovodik: NH₄Cl\(\,\rightleftarrows\,\)NH₃ + HCl, amoniak opet u molekule vodika i dušika: 2NH₃\(\,\rightleftarrows\,\)N₂+3H₂), ili se molekule razpadaju u atome (na pr. J₂\(\,\rightleftarrows\,\)J + J). Većina je termijskih d-a endotermijska, t. j. razpadanje molekula raste s povišenjem temperature. Kod određivanja molekularne težine joda (J₂) u plinovitom stanju naišao je V. Meyer na netočnosti, kada je mjerenja vršio kod temperatura viših od 450º. Molekularna težina bila je neprekidno niža od očekivane (J₂ = 254). Jod u plinovitom stanju sastoji se iz J₂-molekula, no s povišenjem temperature postepeno se sve više razpada u J-atome, dok konačno kod veoma visokih temperatura (3000º) praktički postoje samo J-atomi. Obrnuto, s opadanjem temperature proces se vraća unatrag. Isto to vriedi i za disociaciju jodovodika. Kada plin HJ zagrijavamo u zatvorenoj posudi, primietit ćemo već kod 180° ljubičastu boju jodovih para. Polaganim hlađenjem nestat će ljubičaste boje joda. Dakle se i tu zbiva povratna reakcija. D-om dolazimo do jednostavnijih čestica (molekula ili atoma), a obrnuto iz disociiranih čestica možemo asociacijom doći do većih molekula.

Zato označujemo spomenute reakcije s dvie strjelice\(\,\upuparrows\,\) Kod određene temperature bit će disociirane i nedisociirane molekule u kemijskoj ravnoteži bez obzira, je li reakcija tekla od lieva na desno (disociacija) ili od desna na lievo (asociacija). Prema tome je d. samo posebni slučaj reverzibilnih kemijskih procesa (→ kemijska ravnoteža), pa za nju vriedi također zakon o djelovanju masa (v.).

Kod d-e stvara se redovito veći broj molekula. U tom će slučaju sniženje tlaka povoljno utjecati na d-u, dok će je povišenje tlaka umanjiti. Na d-u, koja se zbiva bez promjene volumena, nema tlak utjecaja, kao na pr. kod d-e, gdje iz dva vol. HCl nastaju opet dva vol. plinske smjese H₂ i Cl₂ (2HCl\(\,\rightleftarrows\,\)H₂ + Cl₂). Kada je d. ovisna o tlaku, taj je tlak jednak zbroju parcialnih tlakova nedisociiranih i disociiranih molekula, odnosno atoma. Prema Daltonovu zakonu ukupni je tlak plinske smjese jednak zbroju parcialnih tlakova pojedinih plinskih komponenata (P=p₁+p₂+p₃....). Ipak je utjecaj tlaka na d-u znatno slabiji od utjecaja temperature.

D. se umanjuje, ako povećamo koncentraciju razpadajnih čestica, kako to proizlazi također iz zakona o djelovanju masa. D. je ovisna i o prirodi tvari. Što je veća toplina d-e, to će se teže molekule disociirati, jer su u tim molekulama atomi povezani s velikim afinitetom. Kako s porastom temperature raste d., vidimo liepo kod sumpornih para. Kod vrelišta sumpora (444,5º) sastoji se sumpor iz S₈-molekula, koje kod viših temperatura prelaze postepeno u S₆-molekule i konačno se kod 800º razpadaju gotovo podpuno u S₂-molekule. Kod te je postepene d-e razlika u temperaturi razmjerno malena (450—800º), tako da sve tri vrste molekula (S₈-S₂) postoje jedna uz drugu. Istom pri 2000º disociiraju molekule S₂ u S-atome, i to oko 50%.

Razlikujemo homogene d-e, kod kojih se molekule plina ili tekućine razpadaju u čestice istoga agregatnog stanja, tako da nakon d-e ostaje sve u plinovitom, odnosno tekućem stanju, i heterogene termijske d-e, kod kojih se kruta tvar (rjeđe tekuća) razpada u nove krute i plinovite tvari (na pr. CaCO₃\(\,\rightleftarrows\,\)CaO+CO₂). Najjednostavniji su slučajevi homogene d-e, kada su sve komponente u sustavu u plinskom stanju. Takve su d-e najtočnije proučavane. Pojave su termijske d-e zapazili nekako u isto vrieme Cannizaro, Kopp, Kekulé, Horstmann i St. Claire Deville. Potonji se napose bavio istraživanjem njezinim (1857). Točna iztraživanja d-e joda kod različitih temperatura vršili su Bodenstein i Stark (1910).

Stupanj d-e (α) je omjer koncentracija disociiranih molekula i koncentracije ukupnih molekula prije razpada.

\(\qquad\qquad\displaystyle \alpha={\text {broj razpalih molekula}\over \text{broj molekula prije razpada}}\)

Stupanj d-e α može se lako izračunati iz nađene prividne molekularne težine i prave molekularne težine. Što je više molekula disociirano, to se α više približava jedinici, a kod podpune d-e α=l. Prema nauci o kemijskoj ravnoteži u nekome zatvorenom prostoru nema podpune d-e, već uviek jedan dio molekula ostaje nedisociiran.

U niže navedenim brojevima vidimo, kako se mienja stupanj d-e α kod d-e joda pri različitim temperaturama, a pri tlaku od 1 atm (ukupni tlak P = 1 atm.).

Kod 800º C disociirano je dakle oko 5% molekula joda, dok je kod 2000º disociirano već oko 90% molekula.

Često kod d-e nastaje promjena u boji, kada su razpadajni proizvodi drugčije obojeni od većih molekula, iz kojih su nastali. Na pr. bezbojni N₂O₄ kod d-e u NO₂ postaje crvenosmeđ, jer su molekule potonjeg plina crveno smeđe (N₂O₄\(\,\rightleftarrows\,\)2NO₂); ljubičaste pare J₂-molekula postaju kod d-e u J-atome svjetlije, jer su atomi joda bezbojni.

Posebne je vrste elektrolitička d., kod koje se elektroliti u otopinama disociiraju u ione (→ elektrolitička disociacija).M. D-ć.