DIPLE, hrvatska narodna dvojna sviraljka, u kojoj tonovi nastaju s pomoću usađenih pisaka od trske ili bazgovine, a na svakom je pisku odlupljen jezičak (zato je to idioglotni pisak). Obje su duplje u kratkom drvenom trupcu provrtane i valjkasta su oblika. Nekad je na objema cievima prebiralice bio jednak broj rupica za prebiranje, a danas se na desnoj sviralici nalazi po šest, a na lievoj po dvie rupice. Na d-ama se naime uviek svira dvoglasno. Da se zaštite piskovi, a ujedno omogući vezanje dipala za mješinu, nasađuje se na gornji kraj prebiralice ljevkasti drveni kutao. I kutao i prebiralica u nekim se krajevima ukrašuju ukusnom rezbarijom ili (rjeđe) paljenim ukrasom. D. su razprostranjene po dinarskom području hrvatskoga glasbenog folklora. Ima ih više tipova, pa se na pr. u samoj Dalmaciji razlikuju uglavnom tri: zelovski, žegarski i otišićki. Hercegovačke su d. slične zelovskima.

Diplanje bez mješine vrlo je naporno; zato se d. najčešće vežu za (kozju ili ovčju) mješinu, koju zrakom puni diplač duvajući kroz dulac s poklopcem. To su onda mješnice (u Hrvatskom Primorju, Kvarnerskim otocima, Istri; spominju se već i kod starih dubrovačkih pjesnika), odnosno »diple s mijon«, kako ih danas najviše nazivlju po Hercegovini i Dalmaciji.

LIT.: F. Ks. Kuhač, Prilog za poviest glasbe južnoslovjenske, Rad 45; B. Marić, Naša pučka glazbala, »Napredak«, kalendar za 1932, Sarajevo; B. Širola, Sviraljke s udarnim jezičkom, Djela Akademije XXXII., 1937; Isti, Hrvatska narod. glazba, Zagreb 1940, II. izd.B. Š.