DIORIZAM (od grč. διορισμός »određivanje, omeđivanje«), stručni izraz starogrčke teorije dokaza. U klasičnom obliku, kako je predočuje Proklo (5. st. po Kr.) u komentaru prve knjige Euklidovih Elemenata, d. je treći dio dokaza bilo teorema, bilo problema, kome je svrha, da za se razjasni narav onoga, što se u izričaju teorema tvrdi, a problema traži. Taj dio može u dokazu i izostati, ako je izričaj tako jednostavan, da ne treba razjašnjenja.

U užem smislu d. znači »omeđivanje« teorema ili problema, t. j. izpitivanje uvjeta, pod kojima je teorem ili problem uobće moguć ili možda i nemoguć, određivanje granica, u kojima je moguć, i broja rješenja, koja dopušta. Upotreba d-a u tom smislu stara je; Platon se služi d-om u geometrijskoj razpravi u Gorgiji, a služili su se njime jamačno i stariji iztraživači. Poslije je napose unapriedio primjenu d-a Leont u svom djelu o elementima geometrije, koje je bilo predteča Elemenata Teudijevih i napokon Euklidovih.Ž. M.