DIJATEZA (grč. »rastvaranje«, u prenesenom smislu i »zdravstveno stanje«), u modernoj medicini, a napose u pedijatriji opća sklonost za stvaranje nekih simptona, koji su više uzrokovani izmjenom tvari (metabolizmom) čitavoga organizma, a manje bolešću pojedinih organa. Moderna dijateza odgovara staroj humoralnoj nauci o mješavini tjelesnih sokova (nauka o »krasisu«). Već davno preživjela humoralna medicina nastojala je protumačiti različite bolesti pojmom »loše smjese sokova«. Svoju renesansu doživjela je ta stara medicina baš u modernoj dijatezi. Kod djece razlikujemo: 1. status thymicolymphaticus ili limfatizam, 2. artritizam ili uratičku d. sa suviškom mokraćne kiseline u krvi, 3. skrofuloznu, 4. kataralnu, 5. nervnu, 6. ftizičku, 7. hemoragičnu i osobito 8. eksudativnu d. Najvažnija stanja među njima jesu: limfatizam, skrofuloza i eksudativna d. (Czerny). Ova posljednja na pr. znači naginjanje organizma k stvaranju različitih iscjedaka (eksudata) u gotovo svim organima: na koži (ekcema), na sluznicama (česti nosni i očni katari, česte angine, lingua geographica, kronične bronhitide, astma, enteralni i mjehurni katari i sl.). Od svih uzroka dijateze smatraju se najvažnijima: hereditarnost, dob djeteta, »dispozicija« i alergija. Nauka o d-i služi u modernoj klinici samo kao hipoteza, kojom se mogu jednolično protumačiti različiti očito heterogeni simptomi. Budući da pojam d-e sadržava najrazličitije momente, samo se po sebi razumije, da se onih 8 navedenih grupa ne može u praksi točno međusobno ograničiti, nego se one često interferiraju, odnosno pokrivaju ili kombiniraju, kao na pr. limfatizam, eksudativna dijateza i skrofuloza.E. M.