DIHROIZAM je svojstvo obojenih jednoosnih dvolomnih kristala, da se u prolaznoj svjetlosti pokazuju u različitoj boji, ako ih gledamo iz različitih smjerova. Otkrio ga je Cordier (1809) na kordijeritu. Pojav se osniva na tome, da u dvolomnim kristalima apsorpcija svjetlosti, kao i brzina, zavisi o smjeru titranja. Osim toga apsorpcija je za redovitu i za izvanrednu zraku zavisna i o valnoj dužini. Najveći kontrasti boja u danom smjeru opažaju se, ako kristal promatramo kroz analizator, koji vrtimo, ili kroz Haidingerov dihroskop. Boja u prirodnoj svjetlosti je smjesa boja, koje odgovaraju redovitoj i izvanrednoj zraci. Za redovitu zraku apsorpcija je u svim smjerovima prostiranja jednaka. Većinom vrijedi Babinetovo pravilo, da se jače apsorbira zraka, kojoj je brzina prostiranja manja. Vrlo je jako izražen dihroizam kod turmalina, koji već u malenim debljinama gotovo posve apsorbira redovitu zraku, dok izvanrednu apsorbira tim manje, što je smjer njezina prostiranja većma nagnut prema optičkoj osi. Optički dvoosni kristali imaju tri međusobno okomita smjera, usporedna s optičkim osima simetrije, u kojima se pokazuju u bitno različitim bojama. To je trihroizam. ili općenitije, s obzirom na promjene boja u drugim smjerovima i u polariziranoj svjetlosti, pleohroizam. Pleohroizmom odlikuju se samo neki bojadisani minerali, na pr. biolit, turmalin, amfibol.M. K.