DIDACUS PYRRHUS (Jacobus Flavius Eborensis ili Lusitanus), * Evora (Portugal) 5. IV. 1517, † Dubrovnik 16. V. 1599, humanistički pjesnik. Pravo mu je ime Isaija Koen. Školovao se u Evori i Lisabonu, a sveučilište je polazio u Salamanci. Zbog obiteljskih nesreća pođe u Španjolsku, odakle je morao kao Židov zbog inkvizicije bježati, pa ga nalazimo u Belgiji, Nizozemskoj i Italiji (Ferrara, Ancona, Rim, Pesaro) kao učitelja klasičnih jezika. G. 1558 došao je preko Carigrada u Dubrovnik, pa je tu ostao do smrti kao kućni učitelj, a bavio se i trgovačkim i novčarskim poslovima.

D. je već prije dolaska u Dubrovnik uživao glas dobroga latinskog pjesnika, ali je ovdje nastao glavni dio njegova pjesničkog rada. Da počasti Dubrovnik i njegove plemićke porodice, ispjevao je najprije pjesmu De illustribus familiis, quae hodie Rhacusae exstant, koja je tiskana u Mlecima i Krakovu 1582. U Krakovu je tiskao 1583 i Encomiastes, pjesmu u čast Tome Budislavića (Natalis), svojeg mecene. Glavno mu je djelo Cato minor sive dysticha moralia (I. izd. Mleci 1592, II. izd. ondje 1596) zbirka distiha, elegija, oda, a naročito epigrama s odgojnom svrhom, sve u 12 knjiga, od kojih je jedna posvećena D. Ranjini, jedna D. Zlatariću, a jedna uspomeni M. Vetranovića. U rukopisu su ostale mnoge D-ove pjesme, pa i torso jedne epske pjesme o sv. Vlahu: De divo Blasio rhacusane reipublicae patrono, koju je nagradio dubrovački senat kao i onu o Dubrovniku. Urban Appendini objelodanio je 1811 uza svoja Carmina dvadesetak D-ovih pjesama. D. je bio majstor u latinskoj versifikaciji. Kako je prijateljevao s mnogim suvremenim dubrovačkim pjesnicima, svojom je humanističkom obrazovanošću jamačno nešto pridonio razvitku dubrovačke književnosti uoči njenoga najvećeg uspona.

LIT.: Đ. Körbler, Život i rad humanista Didaka Pira Portugalca, napose u Dubrovniku, Rad 216 (1917); J. Tadić, Jevreji u Dubrovniku, Sarajevo 1937.V. Š.