DÉTOURNEMENT DE POUVOIR (»izvraćanje«, dakle »kriva upotreba vlasti«), pojam, koji se razvio u francuskom pozitivnom pravu samom praksom državnog vijeća, a tvori jedan od slučajeva poništavanja akata upravne vlasti zbog nezakonitosti. Slično poništavanje postoji i u drugim zemljama, iako pod drugim nazivima, a obično i u slabijem obliku. »Detourner« je u tome, što je upravni organ skrenuo od onoga cilja, kome je zakonito trebao služiti, odnosno od one svrhe, za kojom je trebao ići.

Akt je upravne vlasti ovdje nezakonit samo zbog nezakonitog motiva, inače bi bio posve pravilan. Klasičan primjer potječe još iz g. 1875 (Laumonnier-Carriol). Tvornica žigica propustila je obnoviti svoju autorizaciju. Pošto je Francuska uvela monopol žigica, ministar financija — da prištedi trošak izvlazbe tvornica žigica — pozvao je prefekte da krepošću svoje redarstvene vlasti zatvore one neautorizirane tvornice, koje su otklonile odštetu ponuđenu od države. U konkretnom slučaju drž. vijeće uvažilo je upravnosudsku tužbu, jer se redarstvena vlast nije vršila u zaštitu onih interesa, zbog kojih postoji, nego u financijalnom interesu države. Strogo formalno uzeto, akt bi doduše imao zakonsko pokriće, jer je odnosna tvornica propustila obnoviti svoje autoriziranje, ali mu je nezakonit motiv, pa je zbog toga i sam akt nezakonit.

Bitno je pri tome načinu poništavanja, da se ispituje subjektivni motiv, kojim se vodio dotični organ. Akt nije nezakonit samo onda, kad upravni organ uopće ne ide za kojom svrhom javne službe (već na pr. za nekim svojim osobnim ili stranačkim ciljem), nego i onda, kad on ide doduše za nekom svrhom javne službe, ali tuđom svrsi, koju je zakon za taj slučaj imao u vidu. Upravni organ, po tom shvaćanju, ne može ići za kojim god javnim probitkom, već samo za onim, koji mu je stavljen u brigu prema namisli objektivnog prava. No treba naglasiti, da francusko državno vijeće djeluje ovdje s mnogo takta i ne ide predaleko u ispitivanju nutarnjih motiva i ciljeva. Tim se načinom upravna djelatnost strogo veže s određenom zakonskom svrhom, a s pomoću ispitivanja zakonske svrhe dobiva upravnosudska kontrola jako sredstvo u borbi protiv samovolje upravnih organa. Što je veće, šire i neodređenije ovlaštenje upravnog organa, to je i važnije ovo ograničenje. D. d. p. je od najvećega praktičnog značenja pri vršenju slobodne (diskrecione) ocjene, ali nije ograničen samo na te slučajeve.

Iako je osnovna misao d. d. p. najviše primijenjena pri upravnosudskoj tužbi, ona ima mnogo šire, općepravno značenje kao vrsta zloupotrebe ovlaštenja, pa se primijenjuje također izvan upravnosudske kontrole. U francuskoj pravnoj literaturi čak se dokazuje, da je francuska kasacija prije došla do pojma d. d. p. nego drž. vijeće, samo što taj pojam nije dalje razvila i razradila.

LIT.: I. Krbek. Diskreciona ocjena, Zagreb 1937.I. K.