ČRNKOVAČKI, (u pismu majci 1685 Chernkoci, inače Cernkoczi i sl.), Franjo, * vjerojatno na roditeljskom imanju u Črnkovcu kraj Turopolja oko 1656, † na početku 1704, pukovnik i poslanik hrvatskog sabora na bečkom dvoru. Podrijetlom je bio iz plemićke porodice Galića-Horvata od Klokoča, koja je 1717 izumrla s njegovim sinom Krstom. G. 1677 spominje se među đacima gradačkoga sveučilišta. — U doba oslobodilačkih ratova potkraj 17. st. i neposredno poslije njih Hrvatskoj je zaprijetila opasnost, da veći dio svoga područja trajno izgubi u korist Vojne Krajine ili gradačke komore. Bečki je dvor zastupao tada mišljenje — koje je napose opravdavao kardinal Kolonić — da pripadaju isključivo caru zemlje, koje je osvojila carska vojska. Smrću pak posljednjega slobodnog odvjetka Zrinskih, Adama (1691), otvorilo se i pitanje zrinskofrankopanskih posjeda u Primorju, kojima je već dvadeset godina upravljala carska komora. U borbi hrvatskih staleža za zemljišnu cjelovitost Hrvatske Č-og je kao njihova ablegata zapala teška dužnost, da na dvoru zastupa i brani ugrožena prava svoje zemlje. Nije doduše mogao izraditi povratak oslobođenih krajeva Hrvatskoj, ali je uspio, da Leopold I. prizna »nepobitno pravo« Hrvatske na Liku i Krbavu (1695) i da vlasti bana preda primorsku baštinu Zrinskih i Frankopana (1695), koju je gradačka komora stekla kupnjom, kao i kraj između Une i Kupe (1703). U vrijeme rata za španjolsku baštinu postigao je, štaviše, da je kralj dekretom od 6. VI. 1703 ukinuo varaždinski generalat, ali je ratno vijeće u Beču već 14. VII. obustavilo provedbu te odluke, jamačno zbog ustanka u sjevernoj Ugarskoj, kome se u mjesecu lipnju stavio na čelo Franjo II. Rákóczy. — Č. je uz ostale službe bio neko vrijeme i član odbora, prozvanoga banska konferencija, koji je u tadašnjim ratnim prilikama mjesto sabora pomagao banu A. Batthyányju (1693—1703) pri upravi zemlje.

LIT.: Znameniti i zaslužni Hrvati (pod Crnkovački F.), Zagreb 1925; T. Smičiklas, Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije, I. Zagreb 1891; V. Klaić, Život i djela Pavla Rittera Vitezovića, Zagreb 1914; R. Lopašić, Spomenici hrv. krajine, III., MHSM XX., Zagreb 1889; Ljetopis HA 48, 1936; VHDA 1941.J. Š-k.