ČRNČIĆ, Ivan, * Polje (općina Dobrinj), na Krku 2. V. 1830, † Rim 7. I. 1897, hrvatski povjesničar i slavist. Učio je gimnaziju na Rijeci, a dovršio u Senju 1853. Bogoslovlje je učio u Gorici, a kad je 1856 zaređen za svećenika, pođe na usavršavanje u Beč, gdje postane doktor bogoslovlja 1861. Tu se združio s Franjom Miklošićem i slušao je njegova predavanja. Vrativši se u Krk, postane biskupskim kancelarom, ali već 1862 bude na želju biskupa Strossmayera imenovan na mjesto Račkoga kanonikom sv. Jeronima u Rimu. Od 1863 do svoje smrti bio je ravnateljem istoimenoga kolegija.

Odlučan utjecaj imao je na Č-a Fran Kurelac, koji mu je bio nastavnik na Rijeci; njemu je Č. ostao vjeran cijelog života i u pogledu jezika i ljubavi za narodnu starinu. Tu je ljubav pojačao dodir s F. Miklošićem. Javni rad započeo je već u Gorici dopisima u ljubljanskim Novicama i zagrebačkom Nevenu, dok mu znanstveni rad počinje 1859 suradnjom u Katoličkom listu. Surađuje u Književniku, Vjesniku zemalj. arkiva i u izdanjima zagrebačke Akademije (kojoj je bio član od 1882), a daje i različna posebna izdanja. Črnčićev naučni rad imao je lokalno-patriotsku pobudu (otok Krk i glagoljska starina), ali se neprestano proširivao na opća slavistička i narodnopovijesna pitanja. Mnogi njegovi radovi sačuvali su do danas znanstvenu vrijednost, jer se uvijek osnivaju na izvornoj građi iz prve ruke, mada su često pisani bez metode i stilom, koji odaje čovjeka čudaka. Naučnih priloga dao je iz povijesti hrvatskog gostnjca sv. Jeronima u Rimu, iz područja glagoljske književnosti i paleografije (tako je najviše pridonio čitanju Bašćanske ploče i upozorio na oblu glagoljicu u hrvatskim krajevima. Posebno su za nauku bila važna njegova izdanja: Assemanijeva glagoljskog izbornog evanđelja latiničnim pismom (on je isticao načelo izdavanja glagoljskih tekstova latinicom!), kojim je ispravio izdanje Račkoga: izdanje Krčkog statuta i osobito vrijedno izdanje Ljetopisa popa Dukljanina s tumačem. G. 1888/9 bio je Č. član komisije Sv. Stolice za pitanja slavenske službe Božje.

BIBL.: Znatnije su mu radnje: Vid Omišljanin, naš pisac XIV. vijeka, Katolički list 1859; Krčke starine, Književnik II., 1865 (gdje je prvi put dao svoje čitanje Baščan. ploče); Još o glagolskom napisu u crkvi sv. Lucije u Draži bašćanskoj, Starine XX.; Najstarija povijest krčkoj, osorskoj, rabskoj, senjskoj i krbavskoj biskupiji, Rim 1867; Još oble glagolice na krčkom otoku, Starine VII (1875); Slovinski sv. Jerolim u Rimu a Rieka, Trst 1868; Popa Dukljanina, Lĕtopis, Kraljevica 1875; Assemanovo izborno evangjelje, Rim 1878; Rimsko-slovinska služba sv. Kurilu i Metodu, Starine XIV. (1882); Nekoliko južnih Slavena zapisanih 1478—1520 g. u bratovštinu sv. Duha u Rimu, Starine XV (1883); Što je pisama skupio P. Blagoslav Bartoli, Starine XX (1888); Njekoliko izprava krčkih biskupa, Starine XXI (1889); Imenu Slovjenin i Ilir u našem gostinjcu u Rimu poslije 1453 g., Rad 78 (1886); Prilozi k razpravi: Imena Slovjenin i Ilir u našem gostinjcu u Rimu, Starine 18 (1886); Krčki ili bolje vrbanski štatut, Monumenta hist. jur. Slavorum meridionalium IV. (1890).

LIT.: T. Smičiklas, Dr. I. Č., Ljetopis HA 12; V. Štefanić Dr. I. Č., Obzor 1937 (br. 3).V. Š.