ČOP, 1. Antun, * Karlovac 19. I. 1827, † Karlovac 8. IV. 1887, tehnički stručnjak. Kao austrijski ženijski časnik sudjelovao u ratovima 1859 i 1866 u Italiji, zatim bio civilni mjernik u Karlovcu. Mnogo se bavio željezničkim i kulturnotehničkim pitanjima. Gradio željezničku prugu od Siska preko Kostajnice do Dobrlina i trasirao prugu od Sunje preko Jasenovca do Novske. Bavio se pitanjem isušenja Lonjskog polja. Kao tehnički pisac među ostalim objavio je studije: Hrvatsko-slavonske željeznice (Zagreb 1870) i Lonjsko polje, eine kritische Entgegnung ... (Sisak 1870), a surađivao je u tehničkim pitanjima u zagrebačkom dnevniku »Agramer Zeitung«. G. 1871 i 1872 bio je zastupnik u Hrvatskom saboru, a kasnije kr. zem. kulturni vijećnik. Istakao se i kao veleobrtnik.

LIT.: Tehn. hist. arkiv Tehn. fakulteta u Zagrebu.S. S. N.

2. Matija, * Žirovnica 26. I. 1797, † Tomačevo kod Ljubljane 6. VII. 1835, slovenski filolog i literarni povjesničar. Pučku školu svršio je u Ljubljani, gdje je u 4 godine svršio i francusku gimnaziju i dvije godine filozofije učio je u Beču. G. 1817 stupio je u ljubljansku bogosloviju, iz koje je nakon 3 godine istupio i postao profesor na Rijeci (1820). Kad je 1823 Ilirija Hrvatskoj vratila riječki i karlovački kotar, Č. je otišao za gimn. profesora u Lavov, gdje je 1825—27 bio na sveučilištu suplent za klasične jezike. G. 1827 vratio se za profesora u Ljubljanu, gdje je od 1828 bio privremeni, a od 1830 stalni knjižničar licejske (kasnije studijske) knjižnice sve do svoje tragične smrti (utopio se kupajući se u Savi).

Č. je jedan od najobrazovanijih ljudi svoga vremena: poznavao je gotovo sve evropske jezike i njihovu književnost. Bio je napredan — mada više receptivan duh — i na narodnopolitičkom i književnom polju. Na aktivan rad nagovorio ga J. Kopitar 1828, pa je za Šafaříka napisao prvi pregled slovenske književnosti s bibliografijom, koji je izašao u Šafaříkovoj Geschichte der südslavischen Literatur, sv. I., istom 1864. Kad je u Ljubljani 1830 osnovana Kranjska čbelica (v.), Č. je postao njen duhovni vođa. Poticao je na osnivanje svjetovne i moderne slovenske književnosti na narodnoj i estetskoj osnovi (pristaša Schlegela i Hegela). Bio je pravi mentor F. Prešerna, koji je pod njegovim utjecajem uveo u slovensku književnost evropske književne oblike i subjektivnu liriku. Kopitar je, naprotiv, zagovarao kao uzor Vukove narodne pjesme. Kad je Čop preveo na njemački kritiku Čbelice od Čelakovskoga sa svojim primjedbama o ulozi književnosti (Illyrisches Blatt, 1833), bio je to presudan događaj za razvitak slovenskog pjesništva i kritike. Č. zagovara građenje slovenskih heksametara na temelju naglaska. U t. zv. »abecednom boju« Č. je svojim člancima osigurao pobjedu stare bohoričice (v.) nad metelčicom (v.).

BIBL.: M. Čop, Izabrano delo 1835—1935, Celje 1935.

LIT.: L. Grafenauer, Kratka zgodovina slovenskega slovstva, I., Ljubljana 1919; Fr. Kidrič u Slov. biograf. leksikonu, Ljubljana 1925 uz navod čitave literature.Z. D.

3. Vjekoslav, * Gerovo 11. II. 1866, † Karlovac 13. IV. 1932, omladinski pisac. Svršio učiteljsku školu u Zagrebu; služio kao učitelj u Ozlju, Novom Vinodolskom, kao učitelj Više djevojačke škole u Karlovcu i kao županijski školski nadzornik. Izdao za djecu knjige pripovijesti: Ruže i trnje (Karlovac 1899), Izabrane priče (Karlovac 1900), Plemenita osveta (Karlovac 1905 — po A. Fogorowitzu). Spominju se i njegove Priče za mladež. Priče su Č. prožete poučnim i moralnim tendencijama, a motivi ponajviše nisu crpljeni iz stvarnoga života.A. B-c.