ČIR označuje u medicinskoj terminologiji defekt i udubljenje na sluznici i koži, nastalo najčešće iza upala, ali nastaje i kao posljedica dugotrajnog pritiska i kod nekih malignih novotvorba, najčešće raka. U tom značenju se još upotrebljavaju izrazi: vrijed i grizlica (lat. ulcus). Kao posljedicu upale najčešće nalazimo č-ve u crijevima, i to kod tifusa (v.), srdobolje (v.), tuberkuloze (v.) i sifilisa (v.). Uslijed pritiska nalazimo široke defekte i udubljenja na koži kod dugotrajnoga ležanja, napose za teških bolesti, koje i inače oslabe organizam. Takvi č-i nastaju naročito na krstači (ulcus decubitale sacrale) i na petama, dakle na izbočenim koštanim dijelovima. Kako pritisak, tako i upala izaziva katkad na koži ili na sluznici nekrozu i otpadanje nekrotičnih masa, iza kojih preostanu oštro ograničena udubljenja. Narod razlikuje č. na koži, želučani č. i č. na nozi.

Kod tako zvanog č. na koži (furunculus) postepeno se stvara crvena oteklina, jako bolna na pritisak. Kasnije se u sredini otekline stvori žuti čep od nekrotičnih masa i gnoja. Kad taj čep ispadne, počne iz č. curiti gnoj kroz nastali otvor (krater). Kada gnoj iscuri, počne č. cijeliti. Č. na koži nastaje iz gnojne upale žlijezde lojnice, a ova je prouzrokovana infekcijom gnojnim mikroorganizmima. Gnojna upala iz žlijezde lojnice prijeđe i na okolno tkivo, ali ipak ostaje ograničena. Ima slučajeva, kad se na manjem prostoru kože stvori veći broj č., koji su u međusobnoj vezi; tada se govori o karbunkulu. Ovi se najčešće razvijaju na šiji i leđima.

Č. želuca (ulcus ventriculi chronicum) je dosta često oboljenje. Češće se nalazi kod muškaraca. Na sluznici želuca vidi se udubljenje ljevkastog oblika, kojega je vrh okrenut kranijalno, a zidovi su mu stepeničasti. Pojedine stepenice odgovaraju slojevima stijenke želuca. Rubovi č. su odebljali i čvrsti, jer sadržavaju čvrsto vlaknato vezivo. U dnu č. nalaze se obično nekrotične mase. Tkivo stijenke prožeto je upalnim stanicama. Veličina č. je vrlo različita; poneki su poput ljudskog dlana veliki. Obično je smješten u blizini male krivine ili na njoj samoj. Češće nalazimo želučani č. u donjim partijama želuca, u pilorusu. U istom želucu može postojati više č. odjednom. Čirovi želuca se razvijaju iz sitnih površnih defekata sluznice, koji se daljim djelovanjem fermenata i upalom povećavaju i proširuju. O uzroku postanka početnih defekata sluznice (erozije) postoji veći broj teorija. Najvjerojatnije je, da su najčešći uzroci poremetnje cirkulacije krvi u sluznici želuca (embolije, grčevi kapilara), te kemijski i fizikalni. Ako dođe do iscjeljenja, vezivo ispuni defekt i stvori na tom mjestu ožiljak, koji prekrije regenerirana sluznica. Čirovi želuca izazivaju često teške komplikacije. Ako č. u svom širenju naiđe na veću krvnu žilu, može je prekinuti i izazvati smrtonosno krvarenje. Od širenja č. u dubinu može doći do prodora želučane stijenke. U takvim slučajevima se želučani sadržaj izlije u trbušnu šupljinu, i nastane vrlo opasna komplikacija upale potrbušnice (→ želudac).

Č. na nozi (ulcus cruris varicosum) je posljedica slabe cirkulacije krvi. Takva postoji kod proširenih vena (varices cruris). Č. je gotovo uvijek smješten na prednjoj strani potkoljenice. Na tom mjestu koža je tamno ljubičasta, zabeljana, pokrivena bjelkastim ljušticama. U sredini se nalazi različito opsežno raspadanje tkiva i udubina. Cijela potkoljenica je jako otečena.S. S.

Čir kod domaćih životinja je ograničeni defekt kože ili sluznice. Razvija se zbog obamrlog tkiva (necrosis), upalnih procesa ili raspadanja specifičnih granuloma, kao tuberkuloze (ulcus tuberculosum), aktinomikoze (ulcus actinomy-coticum), sakagije (ulcus malleosum), blastomikoze, zbog raspadanja novotvorina (tumora), naročito raka (carcinoma exulcerans, ulcus rodens) na vanjskoj koži ili u nutarnjim šupljinama ili cjevastim organima. Č-e mogu imati sve velike i male domaće životinje u različnim oblicima i zbog različitih uzroka, prema vrsti životinje.Lj. J.