ČEŠLJUGOVINA (Dipsacus), biljni rod iz por. češljugovka (v.). Pripadaju mu trajne ili dvogodišnje zeleni s paštitasto razgranjenim, bodljikavim stabljikama, koje nose na sebi parove nasuprotnih, pri dnu međusobno najčešće sraslih listova i veoma značajne, čunjaste, također bodljikave cvjetne glavice. Ove su odozdo obavite malim brojem bodljikavih ovojnih listova, a glavno im obilježje daju brojni, dugi, oštro bodljikasti zalisci, što se nalaze po jedan uza svaki cvijet glavice. Kod nas se uz putove, polja i jarke susreću vrlo često vrste D. silvester Huds. (s naro vašeno pilastim listovima) i D. laciniatus (s više ili manje rasperjanim listovima), a mnogo su rjeđe vrste D. pilosus L. (s listovima na peteljkama) i D. sativus L. (kao podivljala biljka). → Slika u prilogu.S. H-ć.

Ova potonja uzgaja se radi dobivanja glavica s tvrdim pricvjetnim listovima, koji svršavaju oštrim kukama. Na njima se češljaju nekoje vrste sukna, da se izvuku krajevi utkanih vunenih niti. Glavice moraju biti odgovarajuće duljine, a kuke zašiljene i otporne. Kod nas rastu divlje češljugovke kao korov, a kulturna č. goji se najviše u toplim južnim zemljama, u Španjolskoj i u Francuskoj oko Avignona. U prvoj godini dobiju se biljke za presad, koje u drugoj godini cvjetaju; 3—5 dana nakon cvatnje pristupa se rezanju glavica s dršcima 18—20 cm dužine, poslije čega se berba suši i prirod razvrstava po kakvoći. Prirod 20—35.000 komada po jednom hektaru. Sjeme se upotrebljava za ptičju hranu.P. K.