ČERMÁK, 1. Jaroslav, * Prag 1. VIII. 1830, † Pariz 23. IV. 1878, češki slikar. Učio je jednu godinu u praškoj akademiji kod Chr. Rubena, a poslije u Münchenu, Düsseldorfu i Antwerpenu, gdje mu je bio učitelj Gustav Wrappors. Ali je na njegov razvoj najjače utjecao Louis Gallait u Bruxellesu. G. 1850 putuje po Nizozemskoj i Normandiji, a 1853 naselio se u Parizu. U Prag se vraćao samo na kraće vrijeme. G. 1858 putuje po Hrvatskoj i Dalmaciji, 1862 boravi u Dalmaciji i Crnoj Gori, od jeseni 1862 do proljeća 1865 živi u Mandaljeni (Župa Dubrovačka), od 1865 do 1867 u Rimu, a od 1867 naizmjence u Bretagni (Roscoff kraj Morlaixa) i Parizu. U Č-ovu se razvoju odvajaju dva razdoblja. U prvom, koje traje do 1858, slika Č. povijesne slike po načinu Gallaitovu, koje se odlikuju sočnim koloritom i sigurnim crtežom. Motivi su njihovi uzeti iz češke povijesti (Slovački iseljenici, Husitsko odaslanstvo u Baselu, Otokar II. prije bitke na Moravskom polju, Šimon Lomnicky prosjači na praškom mostu, Prokop Veliki pod Naumburgom). U drugom su razdoblju motivi uzeti gotovo isključivo iz života bosanskog, hercegovačkog i crnogorskog. Među većim slikama ovog razdoblja najvažnije su: Ratni plijen (Bruxelles), Crnogorke u haremu, Ranjeni Crnogorac (Strossmayerova galerija u Zagrebu), Bosna godine 1877 (Amsterdam) i Crnogorka napaja konje (nekad u posjedu Vincenta Van Gogha). U svima njima prevladavaju genre-crte, sve su one prožete romantizmom, a kazuju često neku nujnu sladost u tipovima i u izboru motiva. Kolorit, koji je u slikama prvog razdoblja bio nešto taman i »galerijski«, biva poslije — zacijelo pod utjecajem francuskog impresionizma — svjetliji, bogatiji i zanimljiviji. Č. je naslikao i nekoliko dobrih portreta, a ostavio velik broj crteža, slika i studija.

LIT.: R. Eigenberger u Th.-B. ALBK, VIII.; V. Černý-F. V. Mokrÿ-V. Náprstek, Život i dílo J. Č., I/II, Prag 1930.A. Sch.

2. (Czermak) J. Nepomuk, * Prag 17. VI. 1828, † Leipzig 17. IX. 1873, fiziolog. G. 1855 profesor fiziologije u Grazu, 1856 u Krakovu, 1858—1860 u Budimpešti, 1865 u Jeni, a od 1870 u Leipzigu. Pokazao je velik smisao za izumljivanje liječničkih sprava i uređivanje znanstvenih zavoda. U djelu Zur Physiologije des Gesichtssinnes obradio je pojave akomodacije, a mnogo je radio i na fiziologiji osjetila. Usavršio je i za praksu priredio zrcalo za gledanje u grkljan, kakvo je već 1855 preporučio pjevač Manuel Garcia (1803—1906) u Londonu.V. B.