CUJAS, Jacques (prema pravom očevom imenu Cujaus, lat. Jacobus Cujacius), * Toulouse 1522, † Bourges 4. X. 1590, najveći francuski pravnik 16. st. Djelujući ponajprije kao profesor prava u različitim francuskim gradovima (Toulouse, Cahors, Valence, Bourges, Pariz), a jednu godinu i u Turinu, odabrao je konačno kao trajno sjedište svoga prof. rada Bourges (1577—90). C. je glavni predstavnik francuske humanističke historičke pravne škole. Do njega su se i francuski pravnici služili skolastičkom metodom bolonjskih glosatora i postglosatora tumačeći Corpus iuris civilis iz njega samoga bez povijesnoga razumijevanja njegova postanka (mos italicus docendi). C. pod utjecajem humanizma polazi novim putem, koji je ukazao Alciatus, te povijesnom i kritičkom filološkom metodom ispituje i vrela predjustinijanova prava kao i ostalu latinsku književnost pokazujući, kako je Justinijanovo pravo proizvod djelovanja prijašnjih pravnika iz različitih razdoblja i smjerova. Taj t. zv. mos gallicus docendi pripravlja put kasnijoj modernoj Savignyjevoj historičkoj školi. Svojom kritičkom metodom otkriva C. već mnoge interpolacije u Corpus iuris civilis.

BIBL.: Observationes et emendationes; Tractatus ad Africanum; Commentaria ad Papinianum; Paratitla ad Codicem Iustiniani; Observationes et recitationes. Ukupna djela (Opera omnia) izdao je C. A. Fabrot, Pariz 1658.

LIT.: Berriat Saint-Prix, Histoire du droit romain, suivie de l’histoire de Cujas, Pariz 1821 (njemačka obradba od Spangenberga, Jacob Cujas und seine Zeitgenossen, Leipzig 1822); Girard, La jeunesse de Cujas (Nouvelle revue historique de droit français et étranger, 1916).M. H-t.