ALAUN (lat. alumen), postaje u Zemljinoj kori djelovanjem sumporne kiseline na neke alumosilikate. Poznat je kalijski alaun ili kalinit, K2SO4 • Al2(SO4)3 • 24 H2O. Kristalizira teseralno. Nalazi se samo u kristalastim nakupinama kao cvjetanje (eflorescencija) po lavama i alaunskim škriljcima, gdje postaje trošenjem pirita, koji se nalazi kao sastavak nekih škriljastih lapora, a ima ga i po ugljenicima, koje je zahvatio požar. Staklaste je sjajnosti; bezbojan je i bijel, proziran i providan. Osim toga ima u prirodi i amonijskog, natrijskog, magnezijskog, manganskog i željeznog alauna. F. T.
Alaun se spaja u slabim otopinama s bjelančevinom stanica čovječjeg tijela i tvori talog, djeluje dakle kao treslovina t. j. kao adstringens (sredstvo protiv krvarenja). Uzimlju ga kod katara grla, nosa, za grgljanje kod angine, protiv proljeva i fluor albusa (bijeli cvijet) žena. Zaustavlja i krvarenje. Aqua haemostatica, voda protiv krvarenja, slaba je otopina alauna u vodi. A. V.
Alaunski kamen ili alunit. Kristalizira heksagonski. Najviše je jedar, gust, zrnast, zemljast i okupljen u šupljikave kao izjedene mase. Staklasta je sjaja, a na kalotinama sedefast. Proziran je i neproziran; bezbojan, bijel, crvenkast, žućkast. Kemijski mu je sastav K(Al • 2OH)3 (SO4)2. Ako žareni alunit stavimo u vodu, otapa se kalijski alaun, a ostaje neotopljeni aluminijski hidrat. Na toj je osobini osnovano dobivanje alauna iz alunita, pa je vrlo važan mineral za dobivanje alauna. Postanak mu je vezan za vulkanske ekshalacije. Zato ga nalazimo po površinskim eruptivnim stijenama, koje su sastavljene od glinenaca. Djelovasumporne kiseline, koja se razvija pri ekshalacijama oko solfatara, pretvaraju se glinenci u alunit. Ima ga u većoj količini na Majdanu kod Boljetina u kraju Kosovske Mitrovice. F. T.
A. škriljac. Crni ili smeđecrni glineni škriljevac, bogat je piritom, često ugljenom i bitumenom. U njemu se nalaze kao sporedni mineralni sastavci aluminijski i željezni sulfati. F. T.