CRVI (Vermes), mnogostanične životinje, u nauci obuhvataju tipove, različite po građi i načinu života. Po današnjem naučnom mišljenju izvodimo crve od radijski simetričnih mješinaca posredovanjem životinjskih oblika, koji pužu, pa su crvi zbog toga dobili dvostran simetrički oblik tijela. Baš među rebrašima (Ctenophora) ima oblika, kao što je Coeloplana, koji puže trepetljikama po morskome dnu, a donja mu je strana plosnata s usnim otvorom u sredini. Tako možemo sebi predstaviti, kako su se razvili najniži dvostrano simetrični crvi od mješinaca. Takvi najprimitivniji crvi poznati su u nauci kao virnjaci ili turbelarije, a od ovih su se opet razvili drug crvi plošnjaci, zatim kolutićavci.

Crvi nisu jedinstvena naučna hrpa životinjâ, pa je za njih gotovo nemoguće dati zaokruženu sliku i zajednički građevni plan. Pod imenom crva shvaćamo bilateralno simetrične životinje ispružena tijela, plosnate kao metilj i trakavica ili zaobljene kao gujavica i glista. Crvi su mekane kože, a u životu su kadšto posuti trepetljikama, izuzevši gliste. Kožu crva sastavljaju epidermalne stanice, koje zaštićuje hitinozna kutikula, a posebne žljezdane stanice u epidermi izlučuju sluz, da im koža bude uvijek vlažna, ili te stanice stvaraju oko tijela kožnate ili vapnene cijevi. Mišići se crva vežu kožom u kožnomišičnu mješinicu, s pomoću koje se pokreću. Neki se crvi pokreću i nečlankovitim privjesnim nožicama ili parapodijama s čekinjama kao čekinjaši (v.) ili prijanjalkama kao pijavice (v.). Uz ektoderm i entoderm razvio se kod crva i treći srednji klični list ili mesoderm.

Crvi su, uzevši strogo naučno, celomati (Bilateria), pa u skupini protostomia (izuzevši sagite [strjeličare] i žiroglavce, koji se ubrajaju u deuterostomia) obuhvataju dvije hrpe: Scolecida, crve jednostavnije organizacije, bez sekundarne tjelesne šupljine, i Coelhelmintha, crve sa sekundarnom, pravom tjelesnom šupljinom (oblici ili gliste i kolutićavci).

Neki crvi žive stalno u vodi, u moru ili slatkoj vodi, neki na kopnu slobodno ili u izlučenim cijevima (prirasli na podlozi), neki opet kao nametnici (parasiti) u bilju ili životinjama. Druge značajke različitih skupina crva prikazat ćemo kod svake hrpe napose.

Scolecida obuhvataju plošnjake (Platyhelminthes) i kolnjake (Rotatoria).

Plošnjaci se, kao crvi niže građe, naslanjaju na mješince (rebraše), kod najprimitivnijih plošnjaka, a to su virnjaci (Turbellaria), nalaze se u kožnom epitelu žljezdastih stanica štapićasta tjelešca ili rabditi, koji nalikuju na žarnike mješinaca. Oni u dodiru s vodom nabubre, pa se oko crva stvori sluzav ovoj za obranu ili za hvatanje malih životinja za hranu. Plošnjaci su kao list plosnata tijela, mekani i bez udova; mesenhim im je veoma razvijen i vezivom ispunja šupljine između epitela i crijeva, pa su u tom vezivu unutrašnji organi kao utaknuti, u parenhimu; zbog toga i zovemo plošnjake parenhimatoznim životinjama. Plošnjaci nemaju crijevnog otvora (anusa), a osim nekih iznimaka oni su dvospolci. Pravi su plošnjaci: virnjaci, metilji i trakavice.

1. Virnjaci (Turbellaria) imaju crijevo i po tijelu trepetljike; žive slobodno: Planaria.

2. Metilji (Trematodes) imaju crijevo, trepetljike samo u mladosti kao ličinke; oni su nametnici: žablji metilj (Polystomum integerrimum), čudnovati metilj (Diplozoon paradoxum), ovčji metilj (Fasciola hepatica, Distomum), ptičji metilj (Urogonimus macrostomus), krvni metilj (Schistosomum haematobium, Bilharzia; v.).

3. Trakavice (Cestodes) su bez trepetljika i crijeva, nametnici su; tijelo im se sastoji od članaka u lancu (v.).

4. Vrpčari (Nemertini) razlikuju se od tri spomenute hrpe, ali kako su i oni skolecidi, spomenut ćemo ih ovdje. Vrpčari su produženi poput vrpce, imaju trepetljikastu kožu, kožni mišičasti sloj im je debeo, crijevni otvor razvijen. Na prednjem kraju tijela imaju ispružljivo rilo dvije sjetilne jamice na glavi i krvotočni sustav. Dugi su od nekoliko milimetara do više metara, a širine uvijek malene; manje vrste žive u Jadranu (Cerebratulus), pretežno u morskome mulju pod kamenjem. U Sjevernom moru živi golemi vrpčar (Lineus longissimus), koji naraste preko 10 m.

5. Kolnjaci (Rotatoria) rijetko su veći od 1 mm; žive u slatkoj vodi, manje u moru. Sprijeda na tijelu imaju trepetljikasto kolo ili trepčanik, koji neprestano trepeće; njime se pokreću i strujanjem dovode hranu u usta.

6. Gliste (Nematodes) su parasitički crvi ili žive slobodno u prirodi; cjevasta su ili nitasta oblika; zaštićeni su kutikulom, pod kojom su četiri odebljanja: dva sa strana, a po jedno na leđnoj i trbušnoj strani. Pod kutikulom su uzdužni mišići između spomenuta četiri odebljanja mekane subkutikule. Na tijelu sprijeda su usta, koja vode u jednjak, a taj u epitelu ima radijarna mišićna vlakanca, kojima poput teglice usisava tekuću hranu. U postranim subkutikularnim odebljanjima smješten je po jedan izmetni kanal; oba se sjedinjuju u prednjem dijelu tijela i s otvorom istječu na trbušnoj strani. Izmetni su organi gliste dakle ekskretorne kožne žlijezde; oni su intracelularne cijevi jedne jedine velike stanice, pa se tako cijeli izmetni sustav sastoji ovdje samo od 2 stanice. I inače su u tijelu glistâ osobito velike i druge stanice, koje su baš zbog svoje veličine često služile histološkom istraživanju finije strukture i diobe stanica. Gliste su redovno rastavljena spola. Neke su nametnici u životinjama, rjeđe biljkama, neke žive slobodno u slatkoj vodi, moru ili u zemlji, a neke u trulim tvarima, kao na primjer octena glistica. Gliste se hrane organskim sokovima, a neke krvlju. Glista (Ascaris), trihina (Trichinella), pšenična glistica (Tylenchus), blitvena glistica (Heterodera), octena glistica (Anguillula aceti) od 1—2 mm u ljepilu i uzavrelom octu, potkožnjak (Filaria); tanke gliste bez anusa su Mermis-oblici, od kojih ženke, velike do 10 cm, a mužjaci manji, koji imaju proširen repni kraj, žive u zemlji, kadšto međusobno smotani u klupko. Kad se zemlja navlaži, osobito iza tople noćne kiše, iziđu napolje i iznenada se pojave u velikoj množini (Mermis nigrescens). To daje povod vjerovanju u crvnu kišu (Wurmregen).

7. Crvi nalik na gliste (Nematomorpha) posebna su hrpa životinja, koje na stijenci tijela nemaju bočnih odebljanja, a nametnici su samo u mladosti do spolne zrelosti; tada žive u tjelesnoj šupljini člankonožaca, a zbog razmnožavanja idu u vodu, gdje spolno dozriju. Kod nas su poznati u slatkoj vodi pripadnici porodice strunica (Gordiidae): Gordius, Parachordodes.

8. Kukaši (Acanthocephali) su mješinasta tijela; na njemu sprijeda s natrag zakrenutim kukama nalazi se rilo, koje mogu uvući u mišičastu kesu. U koži pod nježnom kutikulom mrežaste su šupljine s hranljivom tekućinom; njima koža služi za primanje hrane, jer nemaju probavila. Odrasli kukaši prikvačeni su rilom za sluznicu crijeva u kralješnjacima i hrane se crijevnim sadržajem. Golemi kukaš (Echinorhynchus hirudinaceus ili gigas) naraste preko pol metra; odrastao živi u tankom crijevu svinje, a kao ličinka u grčici hrušta i drugih kornjaša, srodnih njemu.

9. Kolutićavci (Annelida) pokazuju na crvoliku tijelu jednolike kolutiće ili segmente (metamere), pa kažemo, da su jednomjerno ili homonomno metamerni. Spoljašnjoj kolutićavosti tih crva odgovaraju položajem i unutrašnji organi. U svakom je kolutiću, osim u glavi, par celomnih vreća, koje su u vezi s vanjskim svijetom s pomoću savitih segmentalnih cijevi ili nefridija. One počinju u tjelesnoj šupljini s otvorenim trepetljikastim lijevkom, a drugi kraj završuje s otvorom na površini tijela. Nefridije služe kao bubrezi i za ispražnjivanje spolnih produkata. I živčevlje je metamerno od ganglijskog trbušnog lanca, pa od ganglija izlaze živci u osjetila i mišiće. Sprijeda su s trbušnom moždinom u vezi dva ganglija pod jednjakom i dva nad jednjakom kao mozgovni gangliji; ovi parovi ganglija sastavljaju živčani prsten oko jednjaka. Od osjetila razvijene su oči. Krvotok je zatvoren, krv je crvena, a veće žile kucaju kao srca. Kolutićavci se razvijaju preobrazbom s pomoću par milimetara velike ličinke, lovénove ili trohofore, koja morfološki odgovara kolnjacima i predstavlja glavu kolutićavca; neki su mišljenja, da su kolnjaci spolno zrele ličinke kolutićavca (→ neotenija). Kolutićavci maločekinjaši i pijavice razvijaju se izravno. Neki kolutićavci, kao što su čekinjaši (v.), imaju u koži čekinje; one su mnogočekinjašima usađene u postrane privjeske ili parapodije, a maločekinjaši (gujavice) i pijavice nemaju parapodija. Kolutićavce dijelimo u čekinjaše i pijavice (bez čekinja).

10. Zvjezdani (Gephyrea) su posebna hrpa čekinjaša, među kojima nas zanima stanovnik Jadranskog mora: zelena kesica (Bonellia viridis), do 8 cm velika kuglasta ili jajolika zelena ženka; zadržava se u pukotinama kamenja na morskoj obali. Ta kesica pruža iz pukotine do pol metra dugo, rastežljivo, na kraju rascijepano rilo. Trepetljikama donje žljebaste strane hvata rilo i dovodi k ustima sitnu hranu iz mora. Mužjaci su tog crva trepetljikasti, slični virnjacima i samo 1 mm dugi; žive kao nametnici u probavilu ženke, a poslije u njenim spolnim organima.

11. Sagite ili strjeličari (Chaetognatha) prozirni su i uski crvi; žive na morskoj površini u velikim jatima. Njihov razvoj iz jajeta pokazuje sličnost s razvojem kralješnjaka, plaštenjaka i amfioksa, ali zbog metamerije njihove tjelesne šupljine smatramo ih ipak srodnicima kolutićavaca.

12. Žiroglavci ili balanoglosi (Enteropneusta) su kao i sagite deuterostomne životinje, kojima crijevni otvor nastaje od prostome, a usni se otvor sekundarno probije na trbušnoj strani. Žiroglavci su crvima slične životinje s predusnim dijelom tijela, nalik na žir. To je tijelo vrlo stežljivo i služi, da se životinja njime ubuši i provlači kroz morski pijesak. Iza rila je debela ogrlica, na kojoj se ventralno nalazi usni otvor, a dalje je sa svake strane na leđima niz otvora, koji odvode vodu za disanje iz škržnoga crijeva. Balanoglosi razvijaju se iz valjkaste, pelagičke ličinke, tornarije, koja ima sličan razvoj kao ličinke bodljikaša, pa se po tom naslućuje srodnost između crva i bodljikaša i drži, da su se bodljikaši razvili iz oblika, sličnih crvima. Žiroglavci žive u hodnicima morskoga pijeska, koje oblijepe sluzju, a hrane se poput gujavice i trpa malenim životinjicama u pijesku. Kijačasti žiroglavac (Balanoglossus clavigerus) od 20 cm poznat je i u Jadranu, a golemi žiroglavac (B. gigas) od 2 i pol metra dužine živi u vodama Brazilije.K. B.