CRVENI KRIŽ, međunarodna humana ustanova za pružanje pomoći. Njezin se rad temelji na odredbama Ženevske konvencije za poboljšanje sudbine ranjenih i bolesnih vojnika u ratu od 27. VII. 1929, na odredbama Konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 27. VII. 1929 i Konvencije o Međunarodnoj uniji za pomoć od 12. VII. 1927. Organi ustanove jesu: Međunarodni odbor C. K. sa sjedištem u Ženevi; Liga društava C. K. sa sjedištem u Parizu (od rujna 1939 u Ženevi); međunarodne konferencije C. K. i narodna društva C. K.

Međunarodni odbor C. K. čuvar je osnovnih načela C. K. On potiče na osnivanje narodnih društava C. K. i pazi, da njihovo djelovanje bude u skladu s međunarodnim konvencijama. Za vrijeme rata posreduje između društava C. K. zaraćenih zemalja i preko svojih izaslanika obavještava se o životu zarobljenika i zatočenika u logorima. Osniva urede za pružanje pomoći ratnim žrtvama i za obavješćivanje o palim, umrlim, zarobljenim i nestalim osobama.

Liga društava C. K. nastoji, da se narodna društva C. K. što bolje organiziraju i da ideje C. K. prodru u sve slojeve naroda. Potiče narodna društva, da u svojim školama i tečajevima spremaju stručno bolničarsko osoblje i da surađuju pri suzbijanju zaraza i pružanju prve pomoći u slučaju poplava, potresa, požara i drugih nesreća. Radi na poboljšanju higijenskih prilika. Udruživanjem školske i izvanškolske mladeži kod narodnih društava stvara pomladak C. K. i daje upute za njegov teorijski i praktički odgoj po načelima C. K.

Međunarodna konferencija C. K. vrhovno je tijelo ustanove C. K., a sačinjavaju je izaslanici Međunarodnog odbora, Lige, narodnih društava C. K. i država potpisnica konvencije. Konferencija odlučuje o svim pitanjima C. K. i određuje dužnosti Međunarodnom odboru, Ligi i narodnim društvima. Do 1938 održano je 16 međunarodnih konferencija.

Narodna društva C. K. osnivaju se na području pojedinih zemalja. Ona su izvršni organi za izvođenje programa C. K. Organizacija narodnih društava vrši se po načelima: dotična zemlja mora biti potpisnica Ženevske konvencije; u istoj zemlji može postojati samo jedno društvo C. K. i mora biti priznato od vlade svoje zemlje; društvo mora nositi ime i znak C. K. i imati svoj središnji odbor; ono mora obuhvatiti cijelu zemlju; članom društva može biti svaki građanin bez razlike vjere, spola i političkog naziranja; društvo prihvaća načelo moralne solidarnosti, koje spaja sva narodna društva C. K. u svijetu, i obvezuje se, da će podržavati vezu s Međunarodnim odborom i drugim narodnim društvima. Članstvo je narodnih društava C. K. dobrovoljno. Inače su narodna društva C. K. slobodna u svojoj organizaciji.

Dužnosti su narodnih društava C. K. uvjetovane programom ustanove C. K. uopće, a zakonskim propisima dotične zemlje i pravilima dotičnoga društva napose. U vrijeme mira ona su dužna pružati prvu pomoć u slučajevima velikih narodnih nesreća, spremati osoblje i sredstva za slučaj rata, odgajati pomladak u duhu C. K. i raditi, da se ostvare drugi zadatci prema uputama Lige i svojih pravila. Za rata su dužna pomagati zdravstvo državne vojne snage kod evakuacije, prijevoza i liječenja svojih i neprijateljskih ranjenika i bolesnika. Svojim osobljem i svojom opremom dužna su ublaživati i sve ostale ratne nevolje kao i posredovati u dopisivanju zarobljenika i zatočenika s njihovom rodbinom.

Općenito uzevši, C. K. vodi misao milosrđa i dobrovoljne pomoći bližnjemu. C. K. strogo je neutralan; on stoji daleko od svake politike i u svome djelovanju gleda samo čovjeka kao ljudsko biće.

Društvo C. K. na području Nezavisne Države Hrvatske osnovano je zakonskom odredbom br. CLXIII-495-Z. p.-1941 od 5. VII. 1941, koja je godinu dana kasnije zamijenjena novom zakonskom odredbom br. CXCV-1627-Z-1942 od 4. VII. 1942, kojega je dana objavljen i propisnik Predsjedništva vlade br. 21660-VII-1942 o društvenoj organizaciji. Potanji propisi o djelovanju društva izneseni su u društvenom poslovniku, odobrenom od Predsjedništva vlade 21. VIII. 1942. Društvo nosi ime Hrvatski Crveni Križ sa sjedištem u Zagrebu. Ono stoji pod zaštitom i nadzorom države. Oslobođeno je od plaćanja svih državnih i samoupravnih daća, poreza i prireza na svoju imovinu kao i na sve priredbe u korist svojih ciljeva, a uživa i različne druge povlastice. Članom društva može biti svaki državljanin Nezavisne Države Hrvatske, koji uživa časna prava. Organi društva jesu: 1. predsjednik, 2. središnji upravni i izvršni odbor, 3. župski, gradski i mjesni odbori, 4. nadzorni odbori (povjerenstva). Predsjednika, kao i dva podpredsjednika te središnji upravni i nadzorni odbor društva imenuje i opoziva Poglavnik N. D. H. na suglasni prijedlog ministra hrvatskog domobranstva i zdravstva. Središnji upravni odbor bira iz svoje sredine izvršni odbor. Župske i gradske odbore imenuje izvršni odbor društva. Župski odbori imenuju mjesne odbore. Društveni se članovi dijele na: počasne, koje takvima prizna središnji odbor radi osobitih zasluga za društvo; dobrotvore, koji uplate društvu najmanje 10.000 Kuna; prijatelje, koji uplate najmanje 2.000 Kuna; radne, koji djelatno učestvuju na ostvarenju društvene svrhe; prinosnike i podupiratelje, koji plaćaju ustanovljenu godišnju članarinu.

Povijest. Prvu misao o osnivanju ustanove, koja bi se imala brinuti za sudbinu ranjenih i bolesnih vojnika, iznio je Švicarac Jean Henry Dunant (1828—1910) poslije bitke kod Solferina (1859), kada je oko 40.000 poginulih i ranjenih vojnika prekrilo bojno polje i kada je Dunant organizirao prvu pomoć ranjenicima. Svoja opažanja o patnjama ranjenika iznio je Dunant u djelu Un Souvenir de Solferino (1862), u kojem postavlja prijedlog, da se osnuju dobrotvorna društva, koja bi u ratno doba njegovala ranjenike i bolesnike, a u vrijeme bi mira spremala sve, što treba za to njegovanje. Dunantovo djelo imalo je odjeka, i već 1863 osniva se u Ženevi odbor (»odbor petorice«) sa zadatkom, da radi na ostvarenju Dunantove zamisli. Na poziv toga odbora sastala se u Ženevi međunarodna konferencija (od 26. do 29. X. 1863), na kojoj je bilo zastupano 16 država, pa su tom zgodom bili udareni temelji međunarodnoj ustanovi C. K. Kao svoj simbol (znak) ustanova je usvojila izmijenjene boje švicarskog federalnog grba: crveni križ na bijelom polju. Da bi pak ovo nastojanje bilo i službeno priznato od vlada pojedinih država, osobnim zauzimanjem Dunanta i ostalih članova »odbora petorice« došlo je i do saziva diplomatske konferencije u Ženevi (od 8. do 22. VIII. 1864), na kojoj je zaključena Konvencija za poboljšanje sudbine ranjenih vojnika u ratu. Ovom se Ženevskom konvencijom od 22. VIII. 1864 utvrđuje: Ranjenici i bolesnici u ratu, kao i ambulante, bolnice i sanitetsko osoblje (službeno i dobrovoljno) uživat će neutralnost. Na zgradama, u kojima se vrši njega bolesnika i ranjenika, istaknut će se zastava Crvenoga Križa na bijelom polju. Sanitetsko osoblje nosit će traku s istim znakom, a jednako će se obilježavati i materijal, koji služi u spomenutu svrhu. Ranjenici i bolesnici njegovat će se bez obzira na narodnost. Neizlječivi vraćat će se svojim kućama. Konvenciju je odmah potpisalo 16 država, ostalima je prepušteno na volju, da joj pristupe, kad hoće. — U toku vremena, prilagođujući se modernom načinu ratovanja, Ženevska je konvencija revidirana 1906 i 1929 i upotpunjena Konvencijom o postupanju s ratnim zarobljenicima od 27. VII. 1929. Do 1906 pristupilo je Ženevskoj konvenciji 36 država. G. 1929 bilo ih je 55, a danas ih ima 63 s više desetaka milijuna članova. Hrvatska formalno još nije pristupila Ženevskoj konvenciji, i ako stvarno provodi njezina načela i postupa prema njezinim odredbama.

LIT.: Manuel de la Croix-Rouge internationale (izdanje Međunar. odbora i Lige 1930); Les Conventions de Genève de 1929; D. Werner, Histoire de la Croix-Rouge, Pariz 1938; H. Deslandes-Grandpré, La Convention de Genève et ses réformes successives, Pariz 1938; F. Barbey, La Croix-Rouge dans le monde, Pariz 1939; M. Huber, Genfer Konvention und Rotes Kreuz, Zürich 1939; F. Grüneisen, Das Deutsche Rote Kreuz in Vergangenheit und Gegenwart, 1939; M. Huber, Croix-Rouge, quelques idées quelques problèmes, Lausanne 1941; Revue internationale de la Croix-Rouge (mjesečnik, Ženeva); Revue et Bulletin d’Information (Publication mensuelle de la Ligue des Sociétés de la C. R., Pariz); Das Deutsche Rote Kreuz (mjesečnik njemačkog C. K., Berlin); Jahrbuch des Deutschen Roten Kreuzes (godišnjak, Berlin).N. Z.