CRVCI (Coccidae), kukci, rilčari, porodica jednakokrilaca. Ženke su široka štitasta tijela bez krila s dugačkim rilcem, kojim se ubuše na bilju i ne miču više s toga mjesta, a oko sebe izlučuju voštane niti. Mužjaci su manji, s velikim prednjim krilima, ponajviše bez stražnjih krila, sa zakržljalim rilcem, jer se ne hrane. Ženka, uginuvši, pod štitastim svojim tijelom čuva jaja i potomke i poslije smrti. Mlade ličinke s početka gmižu sa šest kratkih nožica, imaju dva jednostavna oka, ticala i rilce za sisanje; poslije se preobražavaju u nepokretne ženke ili dvokrilne mužjake. Mnogi su crvci štetni u gospodarstvu, pogotovu zbog toga, što se brzo umnožavaju. U našim šljivicima pravi veliku štetu šljivin crvac (Eulecanium corni). Na različnim voćkama vrlo je štetan San-José-crvac (Aspidiotus perniciosus), iznajprije poznat u Kaliforniji, poslije se rasprostranio i drugdje; s američkim voćem unesen je i u Evropu, ali mu ne prija srednjoevropska klima. Koliku silnu štetu može počiniti ovaj crvac, razabire se iz njegova umnožavanja: ženska koti oko 400 mladih, od toga ima godišnje do 4 legla i u jednom ljetu ima jedna jedina ženka 3 milijarde (3 tisuće milijuna) potomaka, koji isisavaju i katastrofalno uništavaju sve zaražene biljke. Među opasne štetnike u Italiji i u zemljama blage klime ide dudov crvac (Aulacaspis pentagona) na različnom bilju, osobito na dudovima (cocciniglia del gelso), a domovina mu je Japan. Na palmama i oleandru čini štetu oleandrov crvac (Aspidiotus hederae) (nerii). Neki drugi crvci mogu biti čovjeku i korisni. Tako manin crvac (Eriococcus mannifer ili Gossyparia mannifera) u Siriji, Arabiji, Maloj Aziji i Egiptu siše sok iz kore jedne metlike (Tamarix mannifera) i izlučuje slatke izmetine, koje na uzduhu otvrdnu te se prodaju kao mana. Kaže se, da su se Izraelci hranili tom manom na povratku iz Egipta. Azijski lakovac (Tachardia lacca) živi u šumama Azije na smokvini (Ficus religiosa) i drugdje, pa iz sokova različnog bilja stvara izlučine pod imenom šelak; taj je veleobrt star već više stoljeća. Crvac babušar (Kermes ilicis) živi u južnoj Evropi na hrastu babušaru (Quercus coccifera); njegove su osušene ženke poznate u trgovini pod imenom »Kermes tinctorum«; njihovo se crvenilo prije upotrebljavalo u mediteranskim zemljama za bojadisanje odjeće, a danas ga upotrebljavaju Arapi. Od pravoga crvca (Coccus cacti) iz Meksika dobiva se crvena boja karmin (→ cochenille).K. B.