CRNJUŠA (Erica), biljni rod iz por. vrijesnjača (v.). To su polugrmovi ili grmovi (rijetko mala drveta) s obilno razgranjenim stabljikama i vrlo brojnim, sitnim, zimzelenim iglastim listovima, što stoje u pršljenima. Sulatični, četveročlani, pravilni cvjetovi, koji stoje bilo pojedinačno, bilo u štitcima ili u grozdovima na krajevima ogranaka, imaju četverokrpu čašku, zvončast, vrčast ili cjevast, četverozupčast i obično živo obojen vjenčić, osam prašnika i pestić s nadraslom plodnicom. Plod je mnogosjemeni, četverogradni tobolac.

Rodu pripada preko 550 vrsta, koje su najvećim dijelom (oko 530 vrsta) rasprostranjene u izvantropskim područjima Južne Afrike, osobito na Kaplandu. Osim toga endemično je nekoliko vrsta u planinama tropske Afrike, desetak njih uspijeva u atlantskom području Evrope, kojih 12 je značajno za područje Sredozemlja, a samo jedna za kopnene krajeve južne i srednje Evrope.

U našoj su flori najvažnije ove vrste: E. carnea L. (crnjuša, crnica, vrisje), raste u šumama, šikarama i kamenjarama brdskoga i planinskog pojasa na podlozi od vapnenca, dolomita i serpentina. Na zagrebački trg donosi se obilno u proljeće iz Samoborske gore. E. arborea L. (mahača, resika, vris) raste u zimzelenim šumama i šikarama (makijama) Kvarnerskih otoka i Dalmacije. E. verticillata Forsk. (mali vrijes) raste u šikarama (makijama) i kamenjarama zimzelenog pojasa primorskih krajeva. E. multiflora L. raste tu i tamo u zimzelenom pojasu Dalmacije (otoci Hvar i Vis).S. H-ć.