ALARIK. Najistaknutiji poglavica Vizigota, kojima je car Teodosije dozvolio da se nasele na Balkanu. Poslije Teodosijeve smrti (395), kad su na istoku provalili Huni u Malu Aziju i Siriju, digoše se Vizigoti pod vodstvom Alarika, nezadovoljni, što carstvo nije ispunilo dana obećanja. Alarik okupi oko sebe još neka plemena s lijeve obale Dunava i provali u Makedoniju i Trakiju, a zatim krene u Tesaliju, južni dio poluotoka, osvoji Atenu, velik dio njenih stanovnika odvede u roblje, popali Korint i na tom svom upadu opljačka svu zemlju od Tesalije do Peloponeza. Konačno se ustavi u Ahaji. Ovakvo nastupanje omogućile su Alariku nesuglasice između cara Arkadija i njegova prefekta Rufina s jedne i Stiliha, vojnog zapovjednika i skrbnika cara zapadnog dijela carstva, Honorija, s druge strane. Da Alarika izbaci iz Peloponeza, gdje su se njegove čete upravo u Arkadiji nalazile, prebaci Stiliho 395/6 godine velikom flotom vojsku na Peloponez. Zatim opkoli Alarika u arkadijskim gorama (u gorju Pholoë), ali mu pothvat propadne zbog njegova oklijevanja i zbog slabe discipline njegovih vojnika, koji su se dali u pljačku. Sve to iskoristi Alarik, koji prodre kroz vojsku, koja ga je opkolila, i preveze se u Epir sa svojim Gotima i s bogatim plijenom. Poslije ovog neuspjeha vrati se Stiliho u Italiju, a car Arkadije imenova Alarika vojnim zapovjednikom Ilirika (magister militum per Illyricum), a njegove Gote uze, pod njegovim zapovjedništvom, u svoju službu. Na taj su način Goti, kao carski plaćenici, živjeli na Balkanskom poluotoku, između istočnog i zapadnog rimskog carstva, pune tri godine, sve do 401. Tada, vjerojatno potaknut na to od istočnorimskog dvora, provali Alarik u Italiju. Pljačkajući dopre do Milana, koji i podsjedne. Kod Pollentije (402) i Verone sukobi se sa Stilihom, koji pobijedi. Stiliho sklopi s Alarikom sporazum, prema kojemu se Alarik vrati u Ilirik, gdje će pomagati Stilihu. Po nagovoru Stilihovu imenova Honorije Alarika za vojnog zapovjednika Ilirika, da sa svojom vojskom uđe u Epir. Tu se on trebao sjediniti s vojskom, koju je Stiliho imao poslati iz Italije, preko mora. Alarik uđe u Epir i čekaše Stilihove obećane čete. Ali one ne dolažahu, radi nove situacije, nastale provalom germanskih naroda Alana, Burgunda, Sveba i Vandala preko Rajne u galske provincije (406). Kako je, zbog otpada od istočnog i pristajanja uz zapadnog cara, Alarik došao u veliku nepriliku, tražio je od zapadnog cara ogromnu odštetu od četiri tisuće funti zlata. Da taj svoj zahtjev podupre, krene preko Panonije i Norikuma do same italske granice. Iako se rimski senat žestoko opirao Alarikovu traženju, ipak uspije Stilihu, da mu se tražena svota isplati. Stiliho je sada trebao Alarika, koga je odlučio poslati 408 protiv protucara Konstantina, koji se proglasio carem u Britaniji i bio stekao pristalica u Galiji. Međutim radi naglog pojačanja protugermanske struje u Italiji bje Stiliho po naređenju Honorija smaknut. Kad u ovakvim prilikama nije Honorije htio da ispuni Alarikove zahtjeve: naseljenje njegovih vojnika u Norikumu, opskrbu njegove vojske žitom i njegovo imenovanje rimskim vojnim zapovjednikom, provali Alarik preko granica Julijskih Alpa u Italiju i stigne pod bedeme Rima. U takvoj nevolji pristade rimski senat na golemu kontribuciju, koju je Alarik tražio, našto se on povuče u Tusciju. Kad je car Honorije ponovno odbio Alarikove spomenute zahtjeve, dođe on po drugi put pod Rim i prisili senat da izabere za cara gradskog prefekta Priska Atala (Priscus Attalus). Novi car imenova Alarika zapovjednikom konjaništva i pješadije, ali mu nije htio povjeriti osvajanje Afrike. Međutim je Alarik ratovao protiv Honorija i opkoli ga u Raveni. Videći, da ne može uspjeti s Atalom, skine ga Alarik i ponovno počne pregovore s Honorijem. Kad ti pregovori ne uspješe, dođe Alarik treći put pod Rim. 4. VIII. 410 prodriješe Goti u grad, koji pljačkahu tri puna dana. Iza toga, obogaćen plijenom, krenu Alarik u južnu Italiju, da se preveze sa svojom vojskom na Siciliju i u Afriku i da ih osvoji. Tako bi on bio postao gospodarom žitnice Italije i tamo osnovao i utvrdio svoje kraljevstvo, daleko od spletaka, koje su se uvijek javljale u središtu carstva. S mnogo truda skupio je Alarik brodovlje, koje je imalo prevesti njegovu vojsku, ali je velika oluja uništila njegovu mornaricu. Poče skupljati novu mornaricu, ali ga u tom poslu zatekne smrt. Goti pokopaše svog velikog vojskovođu ispod korita rijeke Buzenta, koju su navratili u drugi tok. Alarik nije dospio da ostvari svoju životnu zadaću: da svom narodu osigura slobodan i nezavisan život unutar granica rimske države na stalno određenom i omeđenom zemljištu.