CRNOJEVIĆ, 1. Arsenije III. (Čarnojević), * Cetinje oko 1641, † Beč 27. X. 1706, srpski patrijarh. Školovao se u pećkoj patrijaršiji na dvoru patrijarha Maksima. Postao je patrijarhov pomoćnik 1669, a patrijarh 1674. Na prijestolu je ostao u Peći do 1690, a zatim je do 1706 bio vrhovni duhovni i svjetovni starješina Srba pod habsburškom vlašću. Bio je vrlo aktivan i energičan crkveni i narodni starješina. G. 1683/4 putovao je u Sv. Zemlju pa je taj put i opisao. Za rata s Turcima 1683—1699 nastojao je da svoj narod oslobodi turskog ropstva, i do 1689 pomagao je Mlečane u Crnoj Gori i Primorju, a kad je austrijska vojska prodrla do Prizrena i Peći, pridružio se generalu Piccolominiju. Kad se početkom 1690 austrijska vojska morala povlačiti, povukao se i on s nekih 40.000 duša u Ugarsku do Budima i Sentandreje. Car Leopold I. osigurao je privilegijima od 1690, 1691 i 1695 doseljenim Srbima i njihovoj crkvi po Ugarskoj i Hrvatskoj autonomnu organizaciju; iz te organizacije razvila se karlovačka metropolija. Glavno sijelo A-a bilo je u Sentandreji poviše Budima, gdje su stoga Srbi podigli 8 crkava, a zatim u Kostelu Sečuju na Dunavu, gdje je A. neko vrijeme imao i vlastelinstvo, koje mu je 1706 zamijenjeno s vlastelinstvom u Dalju kod Osijeka. Sahranjen je u manastiru Krušedolu u Srijemu.

LIT.: I. Ruvarac, O otadžbini i prezimenu Arsenija III. Crnojevića, Srpski Sion, XIV., Karlovci 1904; Isti, Odlomci o grofu Đorđu Brankoviću i Arseniju Crnojeviću, Beograd 1896; J. Tomić, Patrijarh Arsenije III. prema Mlečićima i ćesaru, Glas SKA 70; Isti, Deset godina iz istorije srpskoga naroda i crkve pod Turcima, Glasnik prav. crkve, Beograd 1902; R. Grujić, Duhovni život Srba pod austrougarskom vlašću, I. Privilegijalno doba (1690—1779), Vojvodina, II., Novi Sad 1941.R. G.

2. Jelena, umjetnička vezilja u 16. v. U manastiru Grgetegu nalazi se jedan epitrahij, koji je Jelena izradila neupredenom raznobojnom svilom i zlatnim koncima 1553. Izvezene su slike sv. Ivana i Marije i 12 apostola. Crtež pokazuje sigurnu ruku, a boje (ljubičasta, plava, višnjeva, crvena i zelena) složene su diskretno i s mnogo ukusa.

LIT.: M. Valtrović, Starinar 1889, VI., 3, 4; L. Mirković, Starine fruškogorskih manastira; Z. Simić-Milovanović, Slikarke u srpskoj istoriji umetnosti, 1931, 13.Z. S. M.