CRNOBOG (Černeboh), prema Helmoldu († oko 1180) bog zla u baltičko-polapskih Slavena, kojih je poganski otpor do 1168 bio već potpuno slomljen. Premda ističe vjeru u vrhovnog boga, od koga potječu ostali, spominje ipak na drugom mjestu i vjerovanje u dobro i zlo božanstvo (Diabol seu Czerneboch). Na potonjem podatku, koji ne potvrđuju druga povijesna vrela, osnivaju neki učenjaci (naročito J. Peisker 1928) mišljenje o dualističkom obilježju slavenskog poganstva uopće, a objašnjavaju ga poglavito iranskim utjecajima (u pogledu Hrvata i podrijetlom). Tek u početku 17. st. nepoznati je pisac u Helmoldov tekst unio i dobrog Bělboga, pa neki to ime smatraju i danas još vjerodostojnim. Usprkos nekim mjesnim nazivima u vezi s imenima tih tobožnjih božanstava na širokom području od Lužice do Urala — u južnih Slavena ih nema (I. Pilar) — prevladalo je u znanosti uvjerenje, da stara slavenska vjera nije bila dualistička i da Helmoldova vijest u najboljem slučaju upućuje na kasni utjecaj kršćanstva.

LIT.: V. Močuljskij, O mnimom dualizme v mithologii Slavjan, Russkij filologičeskij vestnik, XXI., Varšava 1889; I. Pilar, O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju, ZNŽO, 28., Zagreb 1931; E. Wienecke, Untersuchungen der Religion der Westslawen, Leipzig 1940 (s ostalom literaturom).J. Š-k.