CRKVINA, naziv, koji se u mjestopisu Hrvatske javlja dosta često, znači zapravo opalu crkvu, crkvene ruševine, po njima onda dobiva novo naselje svoje ime. Tako je poznata Donja i Gornja C. kod Ogulina, C. u zvorničkom kotaru, dvije C. u kotaru Bos. Krupa (kod Otoke i Gorinje), a da i ne spominjemo brojnih glavica i njiva tog imena po svim hrvatskim zemljama. Međutim najvažnija je 1. C. u brčanskom kotaru, 5 km jugozapadno od Bos. Šamca, selo s pravosl. župom i 1300 stanovnika. U 17. st. C. je bila čisto katoličko mjesto; spominju je biskupski izvještaji Maravića 1655 (Acta Bosn. 478) i Olovčića 1675 (Starine sv. 36, 146) kao župu pod imenom Crkvište (Czarquiste), koja kod Olovčića broji 1915 duša. Ni tada u selu nije bilo crkve. Međutim samo ime C. svjedoči o njezinu opstanku negdje u doba bosanske samostalnosti, kad se tim krajem, od rijeke Bosne do Tolise i od Save do »vrela Modrice«, širio prostrani posjed bosanske biskupije, darovan joj od bana Ninoslava i potvrđen 1244 od kralja Bele III. (Theiner, Mon. Slav. Merid. I, 297). Ime Crkvište sačuvalo se još nakon požarevačkog mira 1718 (vidi na karti austrijskih posjeda južno od Save, objavljenoj od Bodensteina, Glasnik Zem. Muz. 1907, 155 i d.), dok ga ne nestade s katol. starosjediocima, koji se iseliše u Slavoniju. — 2. C. u kotaru Prnjavor, selo na istoimenoj rječici, pritoku Vrbasa, 1931 imala je 597 većinom pravosl. stanovnika. I ono nas sjeća na staru crkvu, posve sigurno jednu od onih, koje spominju popisi crkava zagrebačke biskupije 1334 i 1501, a mi im do danas ne možemo sa sigurnošću odrediti mjesta. Staro katol. stanovništvo i ovdje je u cijelosti propalo u turskim ratovima bijegom u slobodne kršćanske zemlje, a možda dijelom i prijelazom na pravoslavlje.K. D-ć.