CRIJEP je krovni građevni materijal; dobiva se od gline pečenjem. Oblik i veličina c-a mogu biti veoma različiti, i to prema kraju, gdje se proizvodi, i prema svrsi obzirom na različne vrsti krovova, no ponajviše ima oblik ploče ili žlijeba. Još mnogo prije Grka, koji su svoje hramove pokrivali pečenim glinenim pločama, pokrivali su njima krovove azijski narodi. Od Grka su preko Etruščana prenijeli Rimljani taj građevni materijal u ostali svijet. Glinene su se ploče polagale na krovove s blagim nagibom na gusto letvanje, tako da su se držale vlastitom težinom. Debljina ovih glinenih ploča odgovarala je debljini sadašnje opeke, a s vremenom se oblik krovnog crijepa sve više poboljšavao, dok mu se debljina nije smanjila na 1,5 cm. Za sigurno držanje na krovu dobio je nos ili kvačicu, kojom se kvači za letvu na krovu.

Kod nas se izrađuje nekoliko vrsta krovnoga c-a, i to: Obični ili sitni c. (Biber). To je najjednostavniji oblik c-a, poput plosnate tanke opeke, posve gladak, na donjem kraju zaobljen u polukrugu, segmentu ili je šiljast. Na gornjem je kraju ravno odrezan i ima napust, tako zvani nos, kojim se drži za letvu krova. Debljina c-a je 1,4—1,5 cm, a srednja veličina iznosi 18/38 cm. Pokrivanje je c-om jednostruko ili dvostruko. Kod jednostrukog letve su postavljene u razmaku od 24 do 26 cm, pa je u tom slučaju potrebno 24 do 32 komada crijepa po 1 m² površine; kod dvostrukog pokrivanja, koje je najčešće, letvanje mora biti gušće, t. j. na razmak od 13 cm, pa je onda potrebno 45 komada c-a po 1 m². Kod oba načina pokrivanja pretpostavlja se, da je preklop c-a oko 12 do 14 cm, ali taj preklop ne smije biti manji od 10 cm.

Obični c. pravi se ručno (željeznim kalupima) ili strojem. U posljednje vrijeme sve se više prelazi na strojnu proizvodnju c-a. Po načinu izradbe razlikujemo: tračni c. (Strang) i tlačeni c. (Press). Obični ili sitni c. pravi se kao tračni c. na pužnom tijesku (preši) i rezaćem stolu.

Jednostruko utoreni c. (Strangfalz), koji se izrađuje strojem kao tračni c. bez zaokruženog kraja, ima postrance jedan utor ili žlijeb, u koji zahvaća kod pokrivanja krova drugi crijep. Radi bržeg odvođenja kišnice daje se ovome c-u žljebasti prosjek s jednim, dva ili više žljebića. Proizvodnja strojem obavlja se pužnim, klipnim ili valjkastim tijeskom, koji prorađenu glinu tiska usnikom u obliku prosjeka crijepa. Glinena traka, po kojoj se i zove tračni c., reže se na rezaćem stolu ručno ili automatski na dužinu crijepa. Ovaj je c. vrlo ekonomičan, jer preklapa jedan drugoga 4 do 8 cm; debljina mu je 1 do 1,2 cm, a veličina je 22/38 cm. Na jedan kvadratni metar krovne površine dolazi 15 komada. Letvanje za ovaj c. provađa se na razmak od 28 do 32 cm.

Dvostruko utoreni crijep (Pressfalz) izrađen je sa dva utora ili žljeba, i to uzdužno i poprijeko; upotrebljava se u vjetrovitim krajevima. Ovaj se c. izrađuje posebnim strojevima kao tlačni c. s pomoću dva sadrena kalupa, koji su uloženi u željeznu maticu. Debljina mu je i veličina kao kod jednostruko utorenog c-a, a na četvorni metar krovne površine ide 16 komada. Može imati jedan ili dva nosa, a težina mu je oko 2 kilograma.

Kupe (žljebnjaci, kapelaji ili kanalice) posebna su vrsta duboko žljebastog ili valovitog crijepa. Dužina im iznosi 38—45 cm, širina na jednom kraju 19 cm, na drugom 13 do 14 cm, a debljina 1,3—1,5 cm. Žljebnjaci se upotrebljavaju za pokrivanje sljemena krova, a u primorskim krajevima pokrivaju se njima cijeli krovovi. Žljebnjaci se slažu na krovu izmjenično jedan prema dolje, a drugi prema gore. Na jedan četvorni metar krovne površine dolazi 38 do 42 komada. Ima ih jednostavnih, t. j. potpuno glatkih, i utorenih.

Proizvodnja c-a iziskuje dosta znanja i iskustva, kako u pogledu pripremanja sirovine i proizvodnje, tako i u pogledu sušenja i paljenja.

Sirovine, koje služe kao materijal za sve vrste keramičkih proizvoda, jesu različite ilovače i gline, koje u prirodi dolaze u dosta pravilnim naslagama. Nalazište glinaste zemlje, sposobne za proizvodnju opekarskih proizvoda, zovemo glinište ili glinokop. Glinokop može biti podbrežni, jamski, podvodni i rovni prema tome, gdje se nalaze slojevi gline.

Glina se mora prije upotrebe ispitati kemijskim putem, jer u njoj mogu biti različite primjese, koje mogu utjecati na njezine fizičke i kemijske osobine. Glina za proizvodnju c. mora biti birana, jer su creparski proizvodi tanki od 1 do 1,5 cm, dok je zidna opeka kao glinena ploča debela 6,5 cm, pa podnosi jači postotak raznovrsnih primjesa.

Budući da svaka glina nije sposobna za proizvodnju c-a, potrebno je naći i sastaviti pogodnu mješavinu već u samom glinokopu. Tako priređenom materijalu treba omogućiti potrebno raspadanje putem djelovanja prirodnih sila: kiše, sunca, smrzavice, ili to treba umjetnim načinom pospješiti.

Neposredno prije proizvodnje crijepa pripravljeni se zemljani materijal ponešto navlažen samelje valjcima, da postane homogena i plastična masa. Nakon neke stanke, t. j. pošto se potpuno izjednači vlaga, glina je sposobna za pravljenje c-a. Crijep se nakon oblikovanja prima na daščice i nosi u sušionice, gdje se suši prirodnim ili umjetnim putem. Nakon sušenja c. se u opekarskim pećima peče pod temperaturom od 700—800° C. Pečeni se c. razređuje i stavlja u promet kao građevni materijal.

Svojstva dobroga c-a jesu: čvrstoća, trajnost, glatka površina i po mogućnosti lakoća; pri udaru mora biti jasnog zvuka; zaronjen u vodu ne pije mnogo vode, boja mu potamni, ali se brzo suši. Dopušteno upijanje vode može biti do 15% od težine c-a. Izložen mrazu ne smije pokazivati nikakve pukotine ni krhotine. Dovoljno je čvrst, ako kod hodanja po krovu ne puca.

Od opekarskih proizvoda dosad su izdani propisi samo za opeku, koja ima dimenzije 25/12/6,5 cm, dok za c. još nema pisanih propisa. Osim navedenih redovnih vrsta c-a ima još i posebnih vrsta, i to: Emajlirani c., koji se proizvodi paljenjem bolje vrsti gline. C. se prevuče emajlom ili glazurom u jednoj ili više boja, da ima ljepši izgled i da ne propušta vodu. Oblik i veličina su mu raznoliki, a upotrebljava se za ukrasne svrhe, napose za pokrivanje krovova monumentalnih zgrada i crkvi.

Cementni c. ne ide doduše u keramičke proizvode, ali služi za iste svrhe kao i glineni c. Oblik mu i veličina odgovaraju jednostruko utorenom crijepu, a pravi se iz smjese cementa i pijeska. Agregat kao i vezivo mogu biti različiti, već prema svrsi, za koju je namijenjen (voda, ulje i t. d.).

Stakleni c. ima oblik i veličinu kao jednostruko utoreni c., a upotrebljava se za pokrivanje krovova, kroz koje treba da prolazi svijetlo.F. B-ić.