ALANUS AB INSULIS (franc. Alain de Lille), * Lille između 1120—1128, † Citeaux 1202, cistercit, skolastički teolog, pridoslovac i pjesnik, nazvan doctor universalis. Po uputama Lateranskog crkvenog sabora (1179) udarao je sa svojim redom na krivovjerje i napisao: De fide catholica contra haereticos, pobijajući Albigenze u južnoj Francuskoj, Židove i muslimane. U teoretskim spisima: Regulae sive maximae theologicae i u teološkom priručniku Distinctiones distinctionum theologicarum nastojao je prema zasadama Aristotelove i Boetijeve filozofije i novoplatonizma stvoriti teološki sistem, deducirajući ga iz općih filozofskih pravila. Pjesnička su mu djela Anticlaudianus i Doctrinale altum sive Liber parabolarum. Antiklaudijan je enciklopedija filozofskog i teološkog znanja onoga vremena, zaodjenuta u poetsko-ekstatičko ruho. Čovječju dušu vodi teologija i vjera svemirom i nebom, kao što je u Božanskoj glumi Danteu bio vodičem kroz pakao i čistilište Vergil (utjelovljeni razbor i filozofija), a kroz raj Beatrice t. j. objava Božja i bogoslovlje.

LIT.: Baumgartner, Die Philosophie des A., Münster 1896; Migne, Patrologia latina; F. Überweg, Grundriss der Geschichte der Philosophie, Berlin 1928.