CREMONA, 1. Luigi, * Pavia 1. XII. 1830, † Rim 10. VI. 1903, talijanski matematičar. Učio u Rimu, gdje je od 1853 inženjer. Gimnazijski je nastavnik u Paviji, Cremoni i Milanu do 1860, kada je pozvan na stolicu za geometriju (uključivši deskriptivnu geometriju) sveučilišta u Bologni. G. 1866 prijeđe na politehniku i normalnu školu u Milanu, a 1873 konačno u Rim, gdje postade ravnateljem inženjerske škole. C. pripada četi znamenitih talijanskih matematičara (Battaglini, Beltrami, Betti, Brioschi i Casorati), koji su izvanredno unaprijedili matematiku u Italiji u drugoj polovici 19. st., a C. je napose zaslužan za studij čiste geometrije i njezin brzi razvoj. Bio je izvrstan nastavnik te učitelj gotovo svih kasnijih talijanskih matematičara. G. 1885 postade senator, a 1898 bio je kratko vrijeme i ministar nastave.

Radio je na prostornim krivuljama 3. i 4. reda, na developablim i vitoperim plohama, ništičnim sustavima i t. d., isprva po ugledu na Chaslesa, a kasnije u duhu njemačke geometrijske škole. Važnost Grassmannove metode upoznao je prije nego sami Nijemci. U grafičkoj statici, koju je u ono vrijeme osnovao Culmann, uveo je za rješavanje problema noviju projektivnu geometriju (Cremonin plan unutrašnjih sila); uopće, može se smatrati pionirom grafičke statike u Italiji. Najvažnije mu je djelo Introduzione ad una teoria geometrica delte curve piane (1862), a za napredak moderne geometrije važne su i rasprave pod naslovom Sulle trasformazioni geometriche delle figure piane (1863 i 1864) — to su t. zv. Cremonine transformacije. Kao nastavak djela Introduzione objelodanio je 1866—67 Preliminari di una teoria geometrica delle superficie. Sve ove radnje odaju snažan, elegantan i precizan duh autora. Za didaktične svrhe izdao je Elementi di geometrija proiettiva (1873) i Elementi di calcolo grafico (1874).

BIBL.: L. Cremona, Opere, 3 sv., Milan 1914—17.R. C.

2. Tranquillo, * Pavia 10. IV. 1837, † Milan 10. VI. 1878, talijanski slikar. Učio je u Pistoji, Mlecima i Milanu. Svoj prvi uspjeh postigao je 1862 slikom Una visita alla tomba di Romeo e Giulia. I naredna su njegova djela genre-slike i povijesni prikazi. Od 1861—68 izvodi karikature za časopis »Lo Spirito Folletto«. Pod utjecajem D. Ranzonija i G. Carnevalija razvija C. kasnije svoj značajni »sfumato« rastvarajući tonove žarkih boja u sitne pahuljice i mrlje, odričući se pritom svijesno određene linearnosti obrisa. U ovom su načinu izrađena njegova glavna i najpoznatija djela: Il figlio dell’amore, Il silenzio amoroso, L’amor materno i L’Eden.

LIT.: G. Pisa, T. C., Milan 1889; L. Perelli-P. Levi, T. C. L’uomo e l’artista, Milan 1913; U. Ojetti, T. C., Bergamo 1912; L. Beltrami, Un maestro: T. C., Milan 1929.A. Sch.