ALANI, iranski konjanički nomadski narod, sarmatske pripadnosti, dolazi s Kaspijskoga mora prema zapadu u Pontsku nizinu za vrijeme početaka rimskoga carstva. Alani ulaze u kavkaske i dunavske rimske pokrajine, u Armeniju i Malu Aziju. U 4. st. dolaze pod Hune, te jedan dio Alana bude dolaskom Gota naseljen u Panoniji. S Vandalima i Suevima pođu preko Germanije i Galije u Hispaniju i sjev. Afriku, gdje im se zameće trag. Pretežan dio A. ostaje u stepi između Dona i Kavkaza i prima preko Bizanta kršćanstvo. U 13. st. potjeraju Mongoli A. duboko u kavkasko gorje, dok su se neki od njih naselili u Madžarskoj (Jazigi). Preostali A. (As, Assi) žive još i danas u Kavkazu pod imenom Oseti. → Oseti, Sarmati.

A. su još važni s obzirom na teoriju o iranskom podrijetlu Hrvata. Bijeli su Hrvati, izgleda, bili Iranci, te spadali u etnički sklop Anta; a ovi bi vjerojatno mogli biti Alani, što međutim još nije riješeno.

LIT.: Ebert, Südrussland im Altertum, 1921; Vasmer, Untersuchungen über die älteren Wohnsitze der Slawen, 1. Die Iranier in Südrussland, 1923; Bleichsteiner, Das Volk der Alanen, Berichte d. Forschungsinstituts f. Osten u. Orient, 1918; Haxthausen, Transkaukasia, II., 1856; Gerhardt, Alanen u. Osseten, Ztschr. d. deutsch. Morgenländ. Ges. 93, 1939; Vernadsky, On the Origins of the Antae, Journal of the American Oriental Society, 59., 1939; W. Tomaschek, s. v. Alani, u Pauly-Wissowa, Real-Encyclopädie der klassischen Altertums-Wissenschaft, sv. I., 1894.