CRANACH, njemačka umjetnička porodica 16. st. Osnivač i najvažniji pripadnik Lucas C. stariji, * Kronach (u Gor. Franačkoj, odatle dolazi nadimak C., zapravo vjerojatno Müller) 1472, † Weimar 16. X. 1553, čini se, zadržavao se 1502 u Austriji i Münchenu te onda preko Gothe i Torgaua došao u Wittenberg. Tu je živio od 1505 kao dvorski slikar saskoga kneza izbornika. G. 1508 dobi grb krilatog zmaja, koji mu otada služi mjesto potpisa na slikama. U Wittenbergu je vodio veliku radionicu, posjedovao ljekarnicu, knjižaru i tiskaru, prijateljevao s prvacima protestantizma i bio gradskim dostojanstvenikom te provodio život kao imućan i mnogo zaposlen ugledan građanin.

Svemu tome sasvim je suprotan njegov umjetnički razvoj: Prve njegove slike (Jeronim u pokori, Beč, Schottenstift, 1502; osobito Krist na križu, München 1503, i Počinak na bijegu, Berlin 1504) i istodobni drvorezi (Razapinjanje Krista na križ i Sv. Stjepan, 1502, Sv. Juraj, Sv. Mihajlo, Sv. Antun, 1506) odaju umjetnika, koji se oslobađa svake predaje, koji je pun veličanstvenog shvaćanja krajobraza, pun vatrenoga temperamenta i strastvene vjerske ustreptalosti, da u zaostaloj sredini istočne Njemačke postane najprije nešto hladniji (Oltar sv. Katarine, 1506, Dresden). Premda se nakon jednog puta po Nizozemskoj obogatio utjecajem talijanske visoke renesanse (Oltar sv. obitelji i rodbine Kristove, Frankfurt, i Venera, Petrograd 1509), zapade iznenada u neku vrstu kasnogotskog manirizma. Ovaj se posebno očituje u beskrvnom tipu malih ženskih aktova sa širokim lubanjama i kosim očima (približno od g. 1515), koji nije bez nekoga perverznog čara (obično se zovu Lukrecija, Eva, Božice pred Parisom i sl.). Istodobno općenito opada kakvoća njegova rada, a to će biti zbog proizvodnje naveliko u njegovoj radionici i zbog popuštanja ulizanom ukusu njegovih, većinom građanskih, mušterija. C. uza sve svoje prijateljske odnose prema reformatorima (to ga ne smeta, da prima narudžbe i od katoličkoga visokog klera) nipošto nije postao veliki umjetnički predstavnik protestantske religioznosti, pa i njegovi brojni portreti reformatora i knezova u posljednja desetljeća njegova života (Luther kao Junker Jörg, 1522, Leipzig, Henrik Pobožni, 1514, Dresden, Lutherovi roditelji, 1527, Wartburg) rijetko su iznad prosjeka.

I u njegovu grafičkom radu — oko 1509 stvorio je i nekoliko finih bakroreza — donekle se opaža sličan proces zastoja, ali uza sve to on je jedan od pionira tiska s višebojnim pločama (drvorez u bojama). C. je za svoga sretnog vremena ukrasio drvorezima važna rana djela reformatorske književnosti (na pr. t. zv. Wittenberger Heiltumsbuch iz g. 1508). Kao crtač sudjelovao je u mladim godinama pri ilustriranju molitvenika cara Maksimilijana, a kasnije je izradio turnirsku knjigu za izbornoga kneza Johanna Friedricha.

Kako je C. mnogo proizvodio u svojoj radionici, teško je razlučiti rad njegovih sinova od njegova rada.

Rad najstarijega sina Hansa C. († 1538 na putovanju po Italiji) može se ocijeniti samo po jednoj knjizi crteža iz 1536 (Hannover, Kestnerov muzej); nije općenito prihvaćen Flechsigov prijedlog, da je H. C. istovjetan s Pseudo-Grünewaldom. Ipak mu se mogu s nekom vjerojatnošću pripisati neke mitološke i religiozne slike. Lucas C. mlađi (* 1515, † 1586) bio je, kako to dokazuju djela, nakon smrti oca, bolji crtač nego slikar. Svakako je on dovršio oltarsku sliku u weimarskoj gradskoj crkvi, glavno djelo svog oca iz posljednjih godina. Kasnije je portretirao izbornoga kneza Moritza (1559).

LIT.: E. Schuchardt, L. C. Leben u. Werke, Leipzig 1851, 1871; L. Grote, L. C. der Maler der Reformation, Berlin 1883; Flechsig, Tafelbilder L. C’s des Ălt. u. seine Werkstatt, Leipzig 1910; Isti, Cranachstudien, ibid. 1900; H. Michaelson, L. C. d. Ălt., 1902; R. Brunck, Friedrich der Weise als Förderer der Kunst, Strassburg 1903; H. Zimmermann, L. C., 1924. — Potpuni prijegled starije književnosti donosi C. Dodgson, Bibliothèque des bibliographies critiques, Pariz s. a.F. C.