COX(C)IE (također Coxcyen i Cocxie), 1. Michiel, * Mechelen 1499, † Mechelen 5. III. 1592, flamski slikar, jedan od glavnih učenika Barenta van Orleya, poklonika talijanske umjetnosti, s kojim je rano pošao u Italiju, gdje se oduševljavao osobito za Raffaella. G. 1531 bilo mu je u Rimu povjereno slikanje kapele sv. Barbare u njemačkoj narodnoj crkvi S. Maria dell’Anima. To je bio prvi rad monumentalnoga slikarstva, koji je nizozemski majstor izvršio u duhu talijanskih renesansnih klasika. G. 1539 nalazimo ga opet u Mechelenu, odakle se doskora preseli u Bruxelles, a odatle se istom u šezdesetim godinama povratio u rodni grad. Malo prije imenovao ga je španjolski kralj svojim kraljevskim slikarom, i on je po njegovoj narudžbi načinio kopiju oltara braće Van Eycka u Gentu. Imao je znatne prihode i neiscrpljivu radnu snagu, tako da je kao starac od 93 godine bio pozvan u Antwerpen, da ondje osobno izvrši promjene na freski Salamunov sud, koju je bio naslikao g. 1582.

Radeći isprva staronizozemskim načinom pridružio se Coxcie kasnije potpuno talijanskim uzorima pa je upravo radi toga bio zajedno s Fransom Florisom jedan od najuglednijih umjetnika svoje domovine, a da pritom nije potpuno zanemario svoje stare slikarske tehnike. Njegova najranija uljena slika, Razapinjanje na križ, nalazi se u Bruxellesu, gdje se čuva i njegova Večera. Antwerpen posjeduje njegovo Mučenje sv. Sebastijana. Njegova 32 crteža iz priče o Amoru i Psihi urezali su u bakar Agostino Veneziano i Marc Anton. Osim toga izrađivao je i nacrte za zidne sagove (sada u Firenci, u Akademiji) i za slike u staklu (za kapelu sakramenta katedrale u Bruxellesu; to je djelo njegovih posljednjih godina). Njegov neposredni učenik bio je Gaspard de Crayer.

2. Michiel i 3. Raffael, sinovi prvoga, bili su također znameniti slikari. Slikanjem su se bavili i potomci ovoga drugoga Michiela sve do Anthoniea C-a, koji je umro 1720 u Milanu.

LIT.: E. Neefs, Histoire de la peinture à Malines, I. sv., 1876.F. C.