COURTOIS, Jacques (u Italiji Giacomo Cortese), nazvan Bourguignon (Borgognone), * St. Hippolyte kod Besançona 12. II. 1621, † Rim 14. XI. 1671, francusko-talijanski slikar. Primivši prvu pouku u slikanju od oca došao je kao četrnaestgodišnji dječak u Italiju. Kao vojnik proveo je tri godine u toj zemlji (koju više nikada nije mogao ostaviti na duže vremena) izrađujući — kako se čini, neposredno u slobodnom svijetlu — skice svojih dojmova. Toj navici, proučavanju starijih slika bitaka (na pr. Raffaelove Konstantinove bitke) i prijateljevanju s najboljim talijanskim slikarima (na pr. s Albanijem, Renijem, Pietrom da Cortona, Cerquozzijem, P. van Laerom) imao je on zacijelo više zahvaliti nego spominjanom učenju kod nepoznatih bolonjskih i milanskih slikara, da se brzo razvio u majstora i specijalista slikanja bitaka, koje je kod njega živahno pokretno i u kojem se bojna radnja raščlanjuje u pojedinačne skupine. U tim radovima ugodno se doima i snažan osjećaj za boju i atmosferu. Stupivši poslije smrti svoje žene kao 36-godišnji muž u isusovački red (konačne zavjete položio je 1668) dao se kasnije više na prikazivanje religioznih nacrta, ali nije pritom pokazao nikakve osebujnosti. To živahnije djeluju mnogi crteži, koji su ostali iza njega. Vršio je snažan utjecaj na dalji razvoj evropskoga slikarstva bitaka. Njegov neposredni učenik bio je Parrocel. S njim je živio i radio u Rimu njegov brat Guillaume C. (1628—1679), koji se ipak pridružio više načinu slikanja Pietra da Cortona.

LIT.: F. A. Salvagnini, I pittori bergognoni Cortese (C.) e la loro casa in piazza di Spagna, Rim s. a.F. C.