COURTENAY, de, znamenita porodica francuskih plemića, koja je u 12. st. ušla u rodbinske veze s francuskom kraljevskom porodicom; prozvana je po zamku u départ. Loiret. Od potomaka prvoga po imenu poznatog člana Huttona (Athon) u 11. st. ističe se sudionik 1. križarske vojne Joscelin, koji je 1119 naslijedio Balduina kao grof Edese. Njegov istoimeni sin († 1149), prozvan od protivnika »francuskim đavlom«, izgubi spomenutu grofoviju 1144; bio je to prvi veliki uspjeh islama u borbi s državama križara i ujedno poticaj za 2. križ. vojnu (1147—48).

Po Jolanti, sestri prvih dvaju latinskih careva u Carigradu, dobivaju C. i carsku krunu. Jolantina muža Petra okruni papa Honorije u Rimu 1217, ali već na putu u Carigrad pogine Petar na rijeci Škumbi u borbi s epirskim despotom Teodorom; time je latinsko carstvo počelo vidljivo opadati. G. 1220—28 bio je carem nesposobni Petrov sin Robert; naslijedio ga je mali Balduin II., s kojim propada 1261 i carstvo. Ženidbom je pravo na carsku krunu zapalo Karla Valois, brata francuskoga kralja Filipa IV.; on je 1306—08 razvio uz pomoć pape dosta živu djelatnost na Balkanu. Iz roda latinskih careva C. potječe Jolanta, druga žena hrvatsko-ugarskoga kralja Andrije II., kći Petrova, a zatim tobožnja rođakinja cara Roberta, koja se vjerojatno udala za jednoga od sinova srpskoga kralja Stefana Nemanjića. Jedan je ogranak C. prešao u Englesku, gdje se prozove de Devonshire. Od njegovih se članova istaknuo William (1342—96), koji je kao canterburyski nadbiskup bio protivnik Wycliffea.

LIT.: A. Berton, C. et ses anciens seigneurs, Montargis 1877; I. Bouchet, Histoire généalogique de la maison royale de C., Pariz 1651; H. Workman, John Wyclif, Oxford 1926.J. Š-k.