COURBET, Gustave, * Ornans (Franche-Comté) 10. VI. 1819, † La Tour de Peilz kod Veveya u Švicarskoj 31. XII. 1877, francuski slikar, predstavnik realizma. Poslije dolaska u Pariz 1839 neredovito je pohađao Steubenov ateljer, a kasnije je bio Hesseov učenik. Potaknut naukom socijalista P. J. Proudhona, C. je izgradio svoju teoriju realizma. Od 1840 promiče socijalističke ideje. Od 1850 do 1870 doba je C-ova najzrelijeg stvaranja. Za vrijeme Komune 1870 bio je predsjednik odbora za čuvanje muzejskih starina. Na njegov prijedlog srušen je 1871 Napoleonov stup na Place Vendôme u Parizu. Nakon pada Komune osuđen je na šest mjeseci zatvora. G. 1872 isključen je iz »Salona«. Poslije toga odlazi u München i Beč. Od 1875 živi u Švicarskoj, jer nije htio platiti troškove za ponovno postavljanje stupa na Place Vendôme. Umro je u emigraciji. — C. je bio učenik slabih Davidovih epigona. Sve je svoje znanje stekao sam, u Louvreu. Ondje je proučavao španjolsko slikarstvo, Riberu, Zurbarana i Velazqueza, zatim Holbeina i Fransa Halsa. Zanimala ga je u prvom redu tehnika dobrog slikarstva. Iako je C. podrugljivo govorio o »gospodi iz Louvrea«, učio je u toj galeriji ustrajnije od drugih. Bio je jedan od posljednjih »starih majstora« Francuske, koji su poštivali tradiciju i voljeli dobar slikarski zanat. — C-ov rani rad pokazuje još naklonost romantici (Ljubavnici na selu, Ranjenik, 1844). Kasnije revolucionarni C. nastavlja ondje, gdje su Fontainebleauovci i Millet prestali. Glavni mu je cilj bio, da umjetnost oslobodi konvencionalnih forma i akademskoga kanona ljepote, koji su u njegovo vrijeme zastupali službeno priznati slikari Vernet, Delaroche i Couture. Potpuno se predaje studiju prirode i slika objektivno i realistički svakidašnjicu bez izbora i bez uljepšavanja, a ideal mu je plastični oblik i tehnički dobro slikarstvo. Od 1842 već radi dosljedno prema svom programu (Autoportret sa crnim psom). Kao gotov umjetnik naslikao je tridesetgodišnji C. svoje remek-djelo, veliku sliku Pokop u Ornansu (Un enterrement à Ornans), danas u Louvreu, kojim je postigao najviši stepen plastičnosti na 50 likova u krajoliku, sve samih portreta. Na toj je kompoziciji sve jednostavno, statično i istinito, modelacija je potpuna, a crtež živ i ispravan. Kad je tu sliku kao i poznate Tucače kamena (Les casseurs de pierres, 1850) htio izložiti u »Salonu«, ocjenjivački je odbor to smatrao kao otvoren izazov revolucionarca C-a, koji se drznuo slikati priproste seljake i radnike. Bilo je i branitelja C-ove umjetnosti, tako Champfleury, Thoré-Burger, Baudelaire, Bonvin i Daumier. Od 1850 do 1855 zaredale su brojne polemike, iz kojih je sazrela ideja realizma, a C. je bio priznat kao vođa nove škole. Za vrijeme boravka u Montpellieru 1854, gdje je C. bio gost Bruyasa, nastao je Susret (Bonjour, M. Courbet), kao i prvi krajolici s mora. More postaje njegova omiljela tema do kraja života. Njegove marine, pune pokreta, pokazuju najbogatiji koloristički sklad. Poslije boravka u Montpellieru C-ova je paleta mnogo svjetlija i jasnija. G. 1855 naslikao je na poticaj Proudhonov veliku kompoziciju Atelier (Allégorie réelle). Iste godine bila je svjetska izložba u Parizu, pa C. samostalno izlaže u jednoj baraki. Povodom ove izložbe izdao je C. i jedan katalog s manifestom, gdje iznosi svoj umjetnički credo. Tražio je od umjetnosti, da prikazuje samo ono, što je vidljivo i opipljivo. Stvari treba vidjeti onakvima, kakve one doista jesu: »le vrai, c’est le beau« (istina je ljepota). C. je nastojao, da taj novi program slikarski izgradi objektivno s pomoću punih, plastičnih oblika. Tako su savršeno plastični krasni ležeći ženski aktovi (Žena, koja spava, 1862) i mrtve prirode (Mrtva priroda s jabukama, 1871). Veličajni su u svojoj jednostavnosti krajolici iz gorja Jure, kao i oni iz okolice Ornansa. C. je mnogo slikao šumu (Borba jelena, 1861, rađeno u Frankfurtu). Slikao je i portrete (Champfleury, Proudhon, 1865, Portret oca, 1874), s kojima modeli nikada nijesu bili zadovoljni. U zatvoru 1871 slikao je C. mrtve prirode. Izradio je i nekoliko skulptura (zdenac u Ornansu i kip Helvetije u La Tour de Peilz). — C-ova se djela nalaze u Parizu, u Louvreu, u francuskim pokrajinskim muzejima, tako u Lilleu, Nantesu, Besançonu i Montpellieru, u inozemstvu, u Belgiji i Njemačkoj.

C-ova je umjetnost imala velikog utjecaja na mlađe generacije, kojima je C-ov revolucionarni program bio bliži od akademskih dogma o ljepoti. Da je samo istina adekvatna ljepoti, to je za ono vrijeme značilo rušenje tradicionalnih ideala umjetnosti. U Francuskoj je C. imao mnogo sljedbenika, a u Njemačkoj je njegova umjetnost imala neobičnog uspjeha. U Frankfurtu je imao i slikarsku školu, a njegova je umjetnost snažno djelovala na izrazite njemačke slikare, kakvi su bili Hans Thoma i Leibl.

LIT.: J. Meier-Graefe, Corot und Courbet, Leipzig 1905; R. Muther, Courbet, Berlin 1906; L. Bénedite, G. Courbet, Pariz 1911; T. Duret, Courbet, Pariz 1918; Ch. Léger, Courbet selon les caricatures et les images, Pariz 1920; Ch. Léger, Courbet, Pariz 1929.V. H-n.