CÔTE D’IVOIRE, franc. kolonija na obali Gornje Guineje; zaprema 477.135 km² i broji 3,850.653 stan. (1936), od toga 3723 Evropljana. Ravna obala, puna laguna, postepeno se diže prema okolišu Kong. U unutrašnjosti se pruža preko 300 km² širok pojas prašuma i savana, a ima i krajeva s palmama, kaučukom i t. d. Obalne su rijeke pune brzica i malo koriste plovidbi. Klima je vlažna i vruća te nezdrava. Na obali pada mnogo oborina (6312 mm). U primorju ima dosta stanovnika, koji su vrsni poljodjelci, radnici i trgovci, dok su u prostranim prašumama rijetka naselja, a stanovništvo na niskom stepenu kulture. Glavni je grad i sjedište guvernera Bingerville s 5000 stan. (1936), odakle vodi željeznica u unutrašnjost do nalazišta zlata. Iz pokrajine se izvozi palmino ulje i zrnca, a uvoze se žestoka pića, duhan i tvornički proizvodi. Bjelokosti ima u njoj vrlo malo. Vezu s Evropom podržavaju parobrodi evropskih parobrodarskih društava. Posljednje ostatke tamošnjeg Ašanti-carstva uništili su Francuzi 1902.

LIT.: Villamur i Richaud, Notre colonie de la Côte d’Ivoire, 1903; C. Dreyfus, A la Côte d’Ivoire, 1906; C. Clozel, La Côte d’Ivoire, 1906.A. M. S.