A - Elektrika (Svezak I - Svezak V)
A  B  C  Č  Ć  D    Đ  E 
Prelistajte enciklopediju
Natuknica: Coster
Svezak: 4
Stranica: 73
Vidi na enciklopedija.hr:
Coster, Samuel

COSTER, 1. Laurens Janszoon, * Haarlem 1405, † Haarlem 1484, učitelj i crkveni zvonar, kojemu se pripisuje prvenstvo pronalaska knjigotiska pokretnim slovima prije Gutenberga. Ta se tvrdnja temelji na jednom navodu u »Chronik von Coellen« (Köln 1499), gdje se kaže, da se Gutenberg kod svoga pronalaska koristio »donatima« (školskim početnicama), što ih je C. u Nizozemskoj već oko 1440 bio tiskao. Ovo prvenstvo nije ni vremenski ni inače nepobitno dokazano, ali je u Holandiji našlo mnogo zagovornika, te su C-u podignuta dva spomenika u rodnom mu gradu. Neki su izrazili i posredno mišljenje, da je C. svojim radom unaprijedio razvitak tiskarstva i da je Gutenberg, potaknut poznatim mu plodovima njegovih nastojanja, usavršio obret tiskanja pokretnim slovima (rezanjem pečata za lijevanje slova, pronašašćem metalne trajne matrice i stvaranjem ručne naprave za lijevanje slova). Drugi ovo odlučno otklanjaju i tvrde, da se kod nizozemskih sačuvanih ulomaka radi ili o otiscima sa u drvo rezanih ploča, kakvih bijaše davno prije Gutenberga, ili o znatno kasnijem (oko 1470) tisku po predlošcima iz Njemačke. Posve se stalno razjašnjenje o upotrijebljenom načinu izradbe ne da stručnjačkim mišljenjem utvrditi. Tako ne može zasad ni ime C-a kao ni drugih sličnih imena pomračiti Gutenbergove slave.

LIT.: W. Zedler, Von Coster zu Gutenberg, der holländische Frühdruck und die Erfindung des Buchdruckes, Leipzig 1921; A. Ruppel, Gutenberg, Sein Leben und sein Werk, Berlin 1939.M. B-r.

2. Samuel, * Amsterdam 16. IX. 1579, † Amsterdam oko 1665, nizozemski dramatičar, po zvanju liječnik. G. 1617 je u Amsterdamu o svom trošku dao sagraditi kazalište. U njemu je prikazivao svoje i tuđe (Vondelove, Hooftove) dramske proizvode. Među njegovim komedijama ističu se Tysken van der Schilden (1613), De rijhe man (1615), Teeuwis de boer en men juffer van Grevelinckhuysen (1612); u njima prikazuje prizore i događaje iz građanskoga i seljačkog života svježim humorom, koji katkada dodiruje realističko ocrtavanje i postaje ponešto prost. Među tragedijama, koje su većinom bile uperene protiv upornih kalvinističkih propovjednika, vrijedne su spomena: Ithys (1615), Iphigenia (1617), Polyxena (1619), Isabella (1618).