COSTA I LLOBERA, Miquel, * Polensa de Mallorca 1854, † Palma de Mallorca 15. X. 1922, kanonik u Palmi, katalonski pjesnik. Pisao je iz početka kastiljanski: Líricas (1899), zbirku pjesama snažne inspiracije, koju su neki kritici pretjerano usporedili s Carduccijem. Kasnije piše samo katalonski. Čuvstven, istodobno i klasik i romantik, nastoji uskladiti formu i sadržaj; vjeran je učenik grčkih i latinskih klasika, glavni predstavnik one pjesničke škole u modernoj katalonskoj književnosti, koja njeguje »lijepu riječ«, oprečno školi »žive riječi«. U pjesmi La deixa del geni grec iznosi legendu, po kojoj grčki genij i danas živi na otoku Mallorca. Horacianes (1906), niz pjesama, zatim El gorg blau i Cala gentil smatraju se draguljima njegova pjesništva. U pet knjiga pjesama opijeva različite teme: vjeru i ljubav, ljepote prirode, narodnu predaju i običaje, drevne legende i t. d. Uzorni su mu prijevodi Horacija i Dantea.

Ostala važnija djela: De l’agre de la terra (1897), Traditions i fantasies (1902), Visions de Palestina. Cjelokupna njegova djela objavljena su 1924.J. Tbk.