COSTA DE BEAUREGARD, 1. Charles Albert, * La Motte-Servolex (Savoie) 1835, † Pariz 1909, unuk Joseph-Henria C. de B., francuski povjesničar. Sudjelovao je u francusko-pruskom ratu 1870 i bio zarobljen kod Héricourta. Dok se nalazio u zarobljeništvu, bio je biran za zastupnika Savoie. G. 1876 povukao se iz političkog života i posvetio nauci. G. 1896 postao je članom Francuske akademije. Njegove se radnje ističu dokumentarnošću, ozbiljnošću i sažetošću.

BIBL.: Un homme d’autrefois (1878), La jeunesse du roi Charles-Albert (1890), Le roman d’un royaliste sous la Révolution (1892), Les dernières années du roi Charles-Albert (1890), Prédestinée (1896).

2. Joseph-Henri, * dvorac Beauregard (Savoie) 20. IV. 1752, † Beauregard 19. XI. 1824, general u sardinskoj vojsci. Svršivši vojne nauke u Parizu postao je 1771 vojnim topografom. Kad ga je Viktor Amadej III. imenovao komornikom, napustio je vojničko zvanje, ali ne sasvim: čim su Francuzi 1792 napali Piemont, stupio je ponovno u borbu (u početku kao dobrovoljac). Prognan, morao se nakon pariskog mira (1796) skloniti u Lausanne, odakle je godinu dana kasnije stigao u Turin, gdje ga je Karlo Emanuel IV. imenovao upraviteljem vojne topografije. Kad je savojski dvor prenio svoje sjedište na Sardiniju, C. de B. je ostao u Piemontu. Nakon ulaska Suvorova u Turin (1798) bio je član regentskog savjeta očekujući, da će Karlo Emanuel IV. ponovno uzaći na prijestolje. Ali francuska pobjeda kod Marenga nagnala ga je, da se povuče iz javnog života. G. 1814 povjerio mu je Viktor Emanuel I. preustrojstvo glavnog stožera i inženjerskog odsjeka piemontske vojske, te ga promaknuo u čin generala. C. de B. je pisao povijesne i vojne rasprave.

BIBL.: Mémoires historiques sur la Maison royale de Savoie, Turin 1816; Mélanges tirés d’un portefeuille militaire, ib. 1817.